Vladimir Vlada Vukosavljević obezbjeđivao je Zorana Đinđića još u vrijeme kada je on bio na čelu DS.
Vladimir Vlada Vukosavljević je svojevremeno bio vršilac dužnosti šefa obezbjeđenja Demokratske stranke kada je na njenom čelu bio Zoran Đinđić. On je u jednom intervjuu otkrio nepoznate detalje o stranačkom obezbjeđenju DS-a. O ovome je govorio nekoliko mjeseci prije 5. oktobra 2000. i dolaska DOS-a na vlast.
"Zoran Vasiljević Vasa je formirao obezbjeđenje u Demokratskoj stranci još 91, kada je bio Mićunović. Mene su zvali povremeno, kada im je trebalo nešto izuzetno, s tim što sam ja bio u nekim drugim kombinacijama u to vrijeme. Pravo obezbjeđenje stranke nastalo je tokom protesta 96/97", ispričao je Vukosavljević.
Na pitanje šta radi stranačko obezbjeđenje, on kaže da se najviše bave obezbjeđenjem predsjednika stranke.
"S tim što ja koordiniram i druge poslove, ako se održava neki skup ili neko od potpredsjednika ide negdje gdje je potrebno obezbjeđenje. Pošaljem nekoga ili odem sam, sve zavisi od težine. Već petnaest godina to radim profesionalno, ali je kod nas tek odskora počelo to da se organizuje preko firmi za obezbjeđenje lica i objekata. Prije toga je bilo ono poznajem ga, ima veze, ima srce, poznaje borilačke vještine, i onda ga uzmem. Išlo se preko veze. Sada su osnovane firme za obezbjeđivanje, i mi smo takođe pokušali da to ozvaničimo, prije svega zbog nošenja oružja. Međutim, kod podnošenja zahtjeva mora da se navede koga čuvaš. I onda, kada smo mi napisali koga čuvamo, zvao nas je načelnik OUP-a Vračar i rekao da nema šanse da dobijemo dozvole za nošenje oružja", ispričao je Vukosavljević u intervju za Vreme.
Govoreći o potrebi da stranačko obezbjeđenje bude naoružano, Vukosavljević ističe da su imali mnogo slučajeva kada je na njih potezano oružje.
"Recimo u skorije vrijeme u Šapcu, pa u Prokuplju, uostalom takav je to posao. Ako nemaš naoružanje, takoreći si bez ruke. Moraš da se dovijaš na hiljade načina, moraš to da nadoknadiš informacijama, da spriječiš da uopšte do neke takve situacije dođe", rekao je Vukosavljević.
Prema njegovim riječima, saradnje sa MUP-om nema uopšte.
"Kada smo radili onaj skup 19. avgusta u Beogradu i kada smo otišli kod načelnika OUP-a Stari Grad, on nam je rekao - vi to organizujte, vi obezbjeđujte, mi nemamo ništa s tim. Mada bi bilo normalno da sa njima imamo saradnju, da razmjenjujemo informacije. Ta saradnja postoji samo sa onima koji čuvaju ljude bliske vlastima", rekao je Vukosavljević.
O tome kako se angažuje stranačko obezbjeđenje, Vukosavljević kaže, da bi neko bio član obezbjeđenja DS ne smije da bude krivično gonjen.
"Ne možemo da dozvolimo da se stranci prilijepi etiketa da okuplja kriminalce ili tako nešto. Dalje, treba da bude sportista, da poznaje bar neku borilačku vještinu, ja sam recimo bio reprezentativac u kik-boksu, ali sam dobar i u džudou, rvanju, Vasa u karateu. Takođe, važno je znati da ovaj posao ne radi gola sila, to je ono poslednje što koristimo. Potrebno je imati neki uticaj na okolinu, veze, poznanstva, informacije", rekao je Vukosavljević.
Prema negovim riječima, što se stranke tiče, vrlo je teško angažovati čovjeka koji je bio uz vlast.
"Postavlja se pitanje da li je moguće da nemaš baš nikog drugog nego moraš baš njega, ljudi sumnjaju u njih. Mnogo znači nečija lična garancija. Ako sam ga ja doveo, znači da ja garantujem za njega da neće napraviti nešto što će naštetiti ugledu stranke", rekao je Vukosavljević.
On se tada prisjetio i jedne od opasnijih situacija sa kojima se stranačko obezbjeđenje našlo.
"Desilo se to u Šapcu kada je čovjek izvadio pištolj i čak potezao oroz, ali smo mi uspjeli da ga spriječimo da ubaci metak u cijev i da puca. Kada smo se kretali ka centru grada primijetili smo grupu ljudi koja je bila sumnjiva, motrili smo na njih. Oni su dobacili nekoliko pogrdnih riječi, ali mi na to ne obraćamo pažnju, mogu da pričaju šta god hoće. Ali u nekom trenutku smo vidjeli sumnjive pokrete jednog čovjeka od nekih četrdeset dvije-tri godine. Dvojica smo se odmah izdvojili, ja sa jedne i još jedan momak sa druge strane, i kada je zavukao ruku u jaknu, vidjeli smo da vadi pištolj. Odmah smo skočili, onaj momak ga je uhvatio za pištolj, ja sam ga bacio na zemlju priskočila su nam u pomoć još dvojica, izbili smo mu pištolj... ostatak ekipe je ostao uz Zorana Đinđića", rekao je Vukosavljević.
Kaže kako su tog čovjeka prijaviI policiji, ali da ne zna šta je sa njim posle bilo. Prisjetio se i trenutka kada je saznao da su članovi obezbjeđenja Vuka Draškovića poginuli na Ibarskoj magistrali.
"Sa Zvonkom sam se poznavao petnaest-dvadeset godina. Druge momke sam poznavao bar desetak i bili smo drugari, najviše preko sporta. Bude ti teško u trenutku, naježiš se, stegne te u srcu, znaš ljude... Moglo je to i nama sto puta da se desi. Jednom prilikom su nam na auto-putu pri velikoj brzini pukle gume. Samo smo zahvaljujući Svevišnjem ostali u životu. Sad, da li je to bilo slučajno... Ali ide se dalje", rekao je Vukosavljević.
Kaže kako članstvo u stranci nije uslov da se bude u obezbjeđenju DS-a.
"Nije. Ja sam dvije godine radio u obezbjeđenju a nisam bio član stranke. U DS sam ušao jer su mi se dopale Zoranove ideje, mislim da su veoma realne, a istovremeno i napredne", rekao je tada Vukosavljević.
On kaže da je za onoga koji je štićena osoba dobro ako se njegovo obezbjeđenje veže za njega.
"Ako ga poštuješ - više ćeš se žrtvovati. Ali ja sam i ranije obezbjeđivao ljude, među kojima je bilo i onih koji mi nisu bili simpatični. Nismo bili prijatelji, nismo se povjeravali jedni drugima, ja sam svoj posao korektno radio", rekao je on.
O tome koje stranke imaju obezbjeđenje koje se može respektovati, Vukosavljević je rekao:
"Od opozicionih još jedino SPO. Pojedinci angažuju povremeno neke ljude da budu uz njih, ali ozbiljno obezbjeđenje imamo mi i SPO. I naravno stranke na vlasti. Recimo radikali, ja sam se znao sa Panom, vrlo hrabar momak, mada kažu da u poslednje vrijeme nije bio sa Vojom, ali on je imao jednu ekipicu."
O tome kako je ovaj posao izgledao tokom rata i da li su do članova obezbjeđenja stizale informacije da je Đinđićev život ugrožen, Vukosavljević kaže:
"Bilo je upozorenja sa više strana. Nikad nismo išli istim putem, nikada na isto mjesto ili u isto vrijeme, to smo jedino mogli. Znači, samo prava informacija i da se ne ponavljaš, da ne stvaraš naviku. Zato smo mi predsjedniku i predložili da se skloni, jer šta smo mogli sem da izginemo."