Kristina Ferari do sada je hapšenja tri puta i svaki put je platila novčanu kaznu, sada se zalaže za legalizaciju prostitucije.
Prema važećem zakonu koji je na snazi u Srbiji od 2016. godine kazne za vršenje seksualnih usluga najčešće su novčane i plaćaju ih žene, a ne njihovi klijenti.
Na osnovu broja uhapšenih djevojaka, posebno u akciji u aprilu izgleda da taj zanat je sada u ekspanziji u Srbiji. Kristina Ferari koji se bavi "najstarijim zanatom" ne pripada takozvanoj "elitnoj prostituciji", ali je do sada hapšena tri puta. Svaki put je platila novčanu kaznu, koja prema važećem Zakonu o javnom redu i miru Srbije iznosi od 425 do 1275 eura ili od 30 do 60 dana zatvora.
"Zakon služi tu kao neka vrsta ubiranja novca od tih ljudi. Zakon sankcioniše takve usluge, a od takvih usluga ubira novac. Ti ljudi i nakon hapšenja se vraćaju svom poslu. Uslovi su nehumani, cijeli taj tretman od hapšenja do sudije, nije nešto što neko ko se osjeća nedužnim treba da prođe. Ti ljudi se vraćaju svom poslu, bilo da su platili kaznu ili bili u zatvoru oni se vraćaju svom poslu", objašnjava Kristina Ferari, aktivistkinja za prava seks radnica.
Postojeći Zakon nije spriječio prostituciju u Srbiji, a nije je ni smanjio, kažu u nevladinoj organizaciji "Atina". Iako se prema ovom Zakonu mogu kazniti i prostitutke i njihovi klijenti, statistika pokazuje da se pet puta više kažnjavaju žene.
"Ono što zabrinjava, iako zakon predviđa mogućnost i zatvorske i novčane kazne i za jedne i za druge, najčešće su žene u prostituciji te koje su kažnjavane zatvorskim kaznama i višim novčanim kaznama dok se prema statistici kazne koje se izriču klijentima i dalje vode negde oko zakonskog minimuma", ukazuje Andrijana Radoičić, iz srpske Nevladine organizacije Atina.
Zbog toga bi prostituciju trebalo dekriminalizovati, kažu u ovoj organizaciji, a kao najbolje rešenje smatraju takozvani nordijski model, koji važi u Francuskoj i Švedskoj. U ovim zemljama se ne kažnjavaju žene koje pružaju seksualne usluge već samo njihovi klijenti. Druga opcija je legalizacija, kao u Holandiji i Njemačkoj.
"Legalizacijom svakako država preuzima ulogu makroa time što preuzima novac kroz poreze i ostalo. Sve zemlje koje su se odlučile za ovaj model sprovodile su analize efikasnosti modela kao što su Holandija, Njemačka, Španija i zapravo se pokazalo da se i dalje najveći broj prostitucije dešava iza zatvorenih vrata i mimo zakona", priča Andrijana Radoičić.
Kristina Ferari kaže da se zalaže za legalizaciju prostitucije, ali smatra da je neophodno da postoji zakonski okvir.
"Jesam za legalizaciju, u smislu da želim da dam, ali želim i da mi se da. Ne želim da me država koristi samo radi poreza. Treba da postoje određeni propisi, ali treba biti brižan u tom smislu kako bi to bilo povoljno za sve", smatra Ferari.
Dekriminalizacija u Švedskoj tokom 10 godina smanjila je prostituciju za 50 odsto. Stručnjaci dodaju da to ipak nije dovoljno i da su, uz novi zakon potrebni i programi podrške za žene koje žele da iz ovog posla izađu.