Bila je to prva sačekuša u Beogradu
Beogradski kriminalac, inače rođeni Pećanac sa Kosova Ranko Rubežić, poznat i pod nadimkom balkanski Dač Šulc, bio je strah i trepet u Beogradu osamdesetih godina. Rubežić je ubijen u prvoj organizovanoj sačekuši na beogradskom asfaltu 19. februara 1985. Imao je samo 33 godine. Svojom pojavom, a kasnije i pogibijom, predstavlja raskrsnicu u beogradskom podzemlju i ulazak u krvave devedesete godine, kada su sačekuše bile praktično normalna pojava. Priča se da je bio veoma surov i beskrupulozan.
Njemu su sačekušu kod kapije Beograda na Konjarniku napravili Dragan Popović Dadilja, Milovan Vujisić Vuja, Boris Petkov i Bojan Petrović.
"Ubili su ga iz straha. Dadilja je pucao iz krateža i ubio ga a Vuja je pucao u već mrtvog Rubežića. Posle su dobili neke simbolične kazne", rekao je u intervjuu za Balkan info Žarko Popović, nekadašnji načelnik Odjeljenja za krvne delikte Srbije.
Zanimljivo je da je Vuja bio kasnije dečko Marije Milošević, ćerke Slobodana Miloševića.
"Ta veza je bila bruka Slobodana Miloševića i Mire Marković. Da sam imao status i snagu Slobodana Miloševića barem bih djecu sklonio iz ovog grada. Poslao bih ih u inostranstvo u neku školu da ih maknem iz onog ludila da ne bi bio izložen porodičnoj kompromitaciji. A Milošević je stalno bio izložen porodičnoj kompromitaciji zbog ponašanja i ćerke i sina", rekao je Popović i dodao:
"Kako to da Marko ima monopol u državi na fri-šopove?! On i Vlada Tref. A onda Sloba dođe i bez blama priča kako je ovaj zaradio pare tako što je nosio gajbice."
Popović kaže da nisu tačne tvrdnje nekih da Milošević nije bio upućen u to šta njegova djeca rade.
"Djeca predsjednika Miloševića su bili obavještajno i kontraobavještajno zaštićeni od strane službe. Oni su sa tim policajcima koji su ih čuvali pravili kombinacije po gradu - prijetili ljudima, maltretirali ljude. I sad Marija Milošević sjedi na Cetinju i priča kako joj se gadi što je rođena u Beogradu. A nije ti se gadilo kad si divljala ovdje po Beogradu, prijetila ljudima?!", konstatovao je Popović.
Podsjećanja radi, u jednom od rijetkih intervjua, Marija Milošević je rekla kako joj je žao što se rodila u Beogradu.
"Meni je, u stvari, strašno žao što sam se uopšte rodila u Beogradu 1965. godine i tamo provela svojih prvih 36 godina. Stalno maštam o tome kako bi bilo divno da tatini roditelji nikada nisu otišli odavde i da je tata bio na moru te godine kad je upoznao mamu, a da je mama došla na ljetovanje i da su se oni zaljubili i da je mama ostala ovdje s tatom. Isto bismo se rodili Marko i ja, i svi bismo bili danas srećni i zajedno", rekla je Marija u intervjuu za "Kurir".
Dodala je tada i da nije bila za to da on bude sahranjen u dvorištu kuće u Požarevcu.
"Nisam. Mislim da niko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji. Ima latinska poslovica koja kaže: Nezahvalna domovino - ne zaslužuješ ni kosti moje!"