Uskoro će se navršiti mesec dana kako je Splićanin Nenad Periš u Beogradu i zajedno sa svojom porodicom, koja je ostala u Splitu proživljava najgoru noćnu moru.
Kao što je poznato, u noći između 30. i 31. decembra prošle godine, njegov sin Matej nestao je u Beogradu, gdje je s prijateljima došao na doček Nove godine i od tada mu se gubi svaki trag.
Iako je od nestanka prošlo već 27 dana, Nenad ne gubi nadu, gleda pozitivno u ishod istrage i nada se kako će se zajedno sa živim Matejem vratiti u Split.
"Biće to veliko slavlje u mome Splitu, u Hrvatskoj, ali i u Beogradu, kada Mateja pronađemo. Ne želim uopšte da pomislim da ga nećemo pronaći živog. Razmišljam pozitivno, svi oko mene razmišljaju pozitivno i gotovo je nevjerovatna količina podrške i pozitive koju dobijam iz svih djelova bivše države, ali i iz Evrope. Ljudi mi nude smještaj, stan, hranu, a ja već 25 dana živim kod jednog mog prijatelja u Beogradu koji mi je širom otvorio vrata svog doma. Nedavno sam mu rekao da kojim slučajem živim još 20 života, ne bih mogao da mu vratim ono što je on za mene učinio", kaže Periš.
Ne razmišlja o povratku u rodni Split dok ne pronađe sina.
"Nemam gdje da idem bez njega. Odnosno, mogu se i vratiti u Split i sjedeti kod kuće u fotelji i razmišljati o onome što se događa u Beogradu, ali takva mogućnost uopšte nije u fokusu mog razmišljanja. Želim da budem ovdje dok ne nađemo Mateja, kod sebe imam Matejeve stvari koje mogu pomoći psima u policijskoj potrazi i sarađujem sa srpskim policijskim vlastima, kako bi što prije riješili ovaj košmar"; kaže Nenad Periš za Slobodnu Dalmaciju.
Kaže da ga košmara u kom se nalaze on i njegova porodica može osloboditi samo istina.
"U mojoj glavi nedostaje vrijeme nakon spuštanja Mateja bliže rijeci pored Savanove. Ali, nijedna kamera nije snimila Mateja da se spušta u rijeku, da u nju upada, nijedna kamera nije vidjela da Matej ima bilo kakav kontakt s nekom osobom pored Savanove i ta rijeka je prava enigma. Na snimcima se vidi da se Matej spušta pored pomenutog restorana, ali se dio nakon toga ne vidi, jer na tom dijelu nema kamere", govori Periš.
I Matejev mobilni je enigma.
"Mobilni, odnosno signal mobilnog uočava se na dva mjesta, ispred Savanove i onda nakon neka dva i po sata",kaže Nenad Periš.
Mnoštvo pitanja na koje nema odgovora muče Matejevog oca.
"Kako je moguće da se signal mobilnog pojavljuje pored Ratnog ostrva, oko 4.15 sati, a to je oko dva sata i 20 minuta nakon zadnjeg Matejevog snimka pored savanove u 1.55? Kako je moguće da mobilni reaguje ako se nalazi u rijeci? Ako je Matej potonuo u rijeku, a mobilni mu je bio u džepu, onda je nakon 2.20 sati mobilni neupotrebljiv, mokar, na dnu rijeke i ne bi mogao da da signal. Proizvođač mobilnog kaže da telefon može da daje signal ako je mokar najviše pola sata. Dakle, ako je mobilni mokar, ne bi zasigurno mogao da daje signal nakon gotovo dva i po sata", objašnjava Periš.
U ovih 27 dana razgovarao je s mnogim ljudima koji bi mogli nešto da znaju ili da pomognu u potrazi za Matejem.
"Razgovarao sam s čovjekom koji je iz Save spasao 30-ak osoba koje su upale ili skočile u rijeku. On ima restoran kod Pančevačkog mosta, negdje na sjecištu Save i Dunava. Rekao mi je da je jednom jedna žena u zimskom periodu, kao sada, skočila s Brankovog mosta i da je on krenuo za njom u potragu te je pronašao živu nakon četiri sata. Odvezena je u bolnicu, ali je, nažalost, nakon nekoliko dana u bolnici preminula od posledica hipotermije", kaže Periš.
Potraga srpske policije ne jenjava.
"U utorak je policija ponovno, sa psima, pregledala Ratno ostrvo koje je u depresiji u odnosu na rijeku (poplavljeno). Na tom ostrvu ima desetak izletničkih kuća, a veličine je oko 1.500 puta 1.500 metara. Ništa mi još nisu javili, ali da su Mateja pronašli, zasigurno bi mi odmah dojavili", kaže Nenad Periš.
Vraćamo se prostoru ispred restorana "Savanova", gdje se Mateju gubi trag.
"Taj prostor ispred restorana može se napustiti neopaženo, upravo zbog toga jer ne snimaju kamere. Tamo postoji i veliki parking pa nije isključena mogućnost da je taj prostor Matej napustio i u nekom automobilu. Srpska policija vrlo profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, ljudi istražuju u "hiljadu smjerova", a uz to im pomaže i policija RH. Ništa ne prepuštaju slučaju, rade dan-noć i stalno pronalaze nove smjerove istrage"; govori Periš.
Da li se Matej ikada požalio ocu po pitanju nečega, je li bio nezadovoljan životom, razočaran u nešto i može li nešto tako povezati s njegovim nestankom?
"Nikada mi se nije žalio ni na šta. Matej je mladić koji je pun života, planova. Odgovoran je, htio je da nađe posao u svojoj branši, završio je ekonomiju, ali je isto tako htio da nastavi s poslom skipera. Ja sam želio da se uhvati svoje struke, iako znam da je bolja zarada ljeti kada je skiper".
"Vidjeli smo se za Božić i tada smo igrali na karte. On je bio u paru sa sestrom Lucijom, a ja s Matejevom drugom sestrom Laurom i to su uvijek "ratovi" kada igramo na karte. I onda, nakon par dana, poziv iz Beograda, koji nam je potpuno promijenio živote. Strašno", kazuje Nenad Periš.
On kaže da srpska policija i dalje namjerava da traga za Matejem i da ne postoji nikakvo vremensko ograničenje potrage.
"Pokušavam da ne slušam neprovjerene informacije i one "sa strane". Meni je najvažnije da Mateja pronađemo i da se zajedno vratimo kući. Neka se posle razglaba šta je bilo, zašto je bilo i kako je bilo. Dobio sam informaciju da ću se ponovno susreti s predstavnicima srpske policije kada im kolege iz RH ponovno dođu u Beograd. Možda do tog susreta dođe do kraja ove sedmice"; kaže Nenad Periš.
U cijelom ovom košmaru Nenad pokušava da ostane pribran koliko je god to moguće.
"Pokušavam da budem racionalan i moram svojoj porodici u Splitu i svojim ćerkicama da objasnim da život mora da ide dalje i da bi i Matej tako htio. Ovo što sam ja više od 25 dana u Beogradu meni izgleda kao 25 godina. Šta ću vam reći, nisam pametan", jedva progovara Nenad Periš.
Za kraj je još jednom istakao nevjerovatnu podršku ljudi u Srbiji.
"Iako sve vrijeme nosim zaštitnu maskicu na licu, ljudi me na ulici prepoznaju. Pružaju mi podršku, prilaze mi, mnogi i plaču i upravo zbog toga ne volim da izlazim. Neki dan sam bio u samoposluzi pa su me tamo prepoznali, u kafiću, gdje me nedavno čekao moj prijatelj kod kojeg boravim, prišla mi je jedna žena i pitala me jesam li ja Matejev tata. Ja sam joj odgovorio da jesam, a ona me zagrlila i počela da plače. Tu sam, u Beogradu, ostajem ovdje dok ne pronađem sina živog. Pozitivno razmišljam, zahvaljujem svima koji saosjećaju sa mnom i koji mole za Mateja. Ne dam negativnim mislima da mi uđu u glavu. A ako bude drugačije, onda protiv toga ne mogu ništa, jer čovjek snuje, a Bog određuje",zaključuje Nenad Periš.