Prije tačno pet decenija, na današnji dan, 26. januara 1972. godine, nad Čehoslovačkom, dogodila se najveća nesreća jugoslovenske avijacije svih vremena. Avion DC-9 na letu iz Stokholma, preko Kopenhagena i Zagreba ka Beogradu, pao je iznad mjesta Srpska Kamenica.
Od 28 putnika i članova posade, pad sa oko 10.000 metara visine preživjela je jedino stjuardesa Vesna Vulović koja je tada imala svega 22 godine. Ovo čudo zabilježeno je i u Ginisovoj knjizi rekorda, a cio svijet je htio da upozna ovu "nebesku heroinu". Ono što je interesantno je da Vulovićeva nije ni bila predviđena za taj let, već su je zamijenili sa drugom stjuardesom koja se takođe zvala Vesna.
Vesna je svojevremeno u jednom intervjuu izjavila da ima osjećaj da su svi drugi članovi posade predosjetili nesreću osim nje, a da ona jednostavno ništa nije primjećivala...
Prema zvaničnoj istrazi, do nesreće je došlo usled eksplozije pošto je u prtljažnik prije polijetanja iz Švedske postavljen kofer sa eksplozivom za šta su okrivljeni hrvatski nacionalisti. Bomba sa satnim mehanizmom bila je u koferu u prtljažniku. Eksplozija je presjekla komande ispod poda letjelice, pa je avion krenuo u nekontrolisani spiralni pad. Međutim, pad je i dalje misterija. Druga verzija je da se avion sam prelomio u vazduhu, a treća da ga je greškom oborila češka armija.
Poslednja poruka iz crne kutije
Posada i putnici ostali su živi posle eksplozije, na snimku crne kutije čuju se njihovi povici i glas jednog člana posade koji viče: "Mama, zdravo, mama...". Do raspadanja aviona došlo je usled preopterećenja materijala tek na visini od 600 do 900 metara iznad tla. Time se objašnjava i čudesno preživljavanje Vesne Vulović.
Spasioci su je pronašli s nogama na zemlji, dok joj je gornji dio tijela bio u trupu letelice. Od posledica pada imala je frakturu lobanje, obje slomljene noge, tri slomljena pršljena i privremenu paralizu od struka nadolje. Nakon što je 27 dana provela u komi i 16 mjeseci na rehabilitaciji, vratila se na posao i nastavila da radi u "Jatu", ali ne više kao stjuardesa.
Ničega se nije sjećala
Ne samo da je Vesna pobijedila smrt, već je nastavila da živi identično kao i prije nesreće. Osim što je prvih dana posle pada aviona bila svjetska ekskluziva broj 1.
"Nema oko mene ničega neobičnog. Sve se odvija normalno. Nije mi jasno šta vas interesuje", čudila se Vesna Vulović 1979. godine u intervjuu za "RTV Reviju". Tada je priznala kako se zaista osjeća.
"Ja sam slomila lijevu ruku i nogu, tri desna rebra, dva lumbalna pršljena u kičmi, nekoliko prstiju desne ruke. I nikad me ništa ne boli. Još se ničeg ne sjećam. Imam retrogradnu amneziju. Ne sjećam se šta je bilo tren prije nesreće i više od 20 dana posle. Kažu da ću se jednog dana možda sjetiti. Sad ću to, naravno, mnogo lakše podnijeti. Kad čitam o nekoj avionskoj nesreći, pomislim: Jesam li ja zaista bila u tom avionu", priznala je tada Vulovićeva.
Šumar čuo njene povike
Avion je pao u atar u Srpskoj Kamenici. Šumar Bruno Henke rekao je da je cijepao drva kada je čuo eksploziju.
"Istrčao sam napolje i vidio kako ljudi lete. Tad su putem već trčali ljudi i usplahireno vikali kako je tu negdje pao avion. Odjednom sam iz šume čuo ženski glas koji me je dozivao. Potrčao sam još brže vođen tim glasom. Počeo je sumrak, snijeg je padao i teren je bio klizav. Ispod jednog dijela aviona, kao iz oklopa, virile su ženske noge. Nagnuo sam se i vidio plavokosu djevojku koja ne samo da je bila živa već je imala snage i da viče. U vojsci sam naučio šta znači prva pomoć unesrećenima i koliko ona može i odmoći ako se ne ukaže kako treba. Stigla su i kola Hitne pomoći", ispričao je ovaj šumar.
Svijet je ostao u šoku. Stručnjaci su govorili kako je Vesna preživjela pukim čudom. "Nevjerovatna sreća u nesreći jugoslovenske stjuardese Vesne Vulović više je u području fantastične romantike, nego egzaktne medicinske nauke. Za savremenu medicinu to predstavlja čudesan događaj. To je, otprilike, isto kao kad bi neka osoba nepromišljeno odlučila da tijelom zaustavi kompoziciju brzog voza, pa u tome uspjela. Nemojte misliti da pretjerujem", rekao je tada njemački profesor hirurgije Hajnc Vajšedel.
Umrla sama u bijedi
Kasnije, kada se oporavila od teških povreda, ona je dva puta slavila rođendan u januaru. Preminula je 23. decembra 2006. godine u svom domu u Beogradu. Umrla je sama, napuštena od svih i u bijedi. Srpska heroina, koja je iz ruku Pola Makartnija primila nagradu za Ginisov rekord kao jedina osoba koja je preživjela pad bez padobrana sa 10.160 metara, jedva je sastavljala kraj s krajem, pričala je za "Kurir" odmah nakon njene smrti komšinica, profesorka u penziji Silvija Mirković.
"Nije imala para za protezu, pa je izbjegavala da ide na javna mjesta, pozorište i u bioskop jer nije imala zube. Nije htjela ni u banju da ide besplatno kao penzioner zato što nije željela da ostavi mace", prisjećala se Silvija koja je sa Vesnom poslednji kontakt ostvarila nedjelju dana prije njene smrti.
"U nedjelju ujutru me je pozvala telefonom i zamolila me da joj dam broj veterinara. Mačke su joj se poklale, kako je sama rekla, pa su i nju izgrebale i izujedale dok je pokušavala da ih razdvoji. Rekla mi je da joj je cijela kuća puna krvi. Dala sam joj broj, a od tada se više nije javljala na telefon. Niko nije znao šta je s njom jer je živjela u svom svijetu i izbjegavala je komšije", rekla je tada Silvija.