Nekada je porodična kuća Đokića u Moravcu bila mesto sreće. Кraj decembra i početak januara bili su dani kada su svi zajedno kitili jelku, dani kada su se svi okupljali zajedno oko bogate trpeze prepune raznih đakonija, dani kada je sve bili prožeto osmijesima, šalom...
Ove godine, nažalost, biće to kuća tuge, kuća bola, kuća u kojoj nikome nije do slavlja. A kako drugačije i može da bude posle svega onoga što je ovu porodicu zadesilo u noći između 26. i 27. septembra. Ove godine Lidija neće staviti svoje posebne ukrase na jelku. Ove godine Gordana neće popiti kafu ili podeliti kolač sa ostatkom porodice. Ove godine Goran neće pričati viceve, koje su svi obožavali.
Baka Stojanka i strina ubijene Lidije Verica, kažu da im je svu bol nanio čovjek koga je bolesna ljubomora vodila tokom mračnog puta. Zbog svega što vjeruju da je učinio njihovim najvoljenijima, Verica i Stojanka nemaju dilemu, Goran Džonić, prvoosumnjičeni za ubistvo Gorana, Gordane i Lidije, mora da bude kažnjen. Ali, ovo nije priča o njemu. Ovo je priča o nekim ljepšim vremenima za porodicu Đokić.
Nekoliko dana prije ulaska u novu godinu, kao po tradiciji, Lidija bi dolazila i sva euforična bi vadila kutije sa ukrasima i jelkom kako bi svojoj baki Stojanki i strini Verici praznično ukrasila dom.
Njena iskonska sreća kada bi kitila jelku za nas je bila nešto čemu smo se uvek i iznova radovali. Naša Lika je svakom ukrasu posvetila toliko pažnje i ljubavi stavljajući ga na mjesto koje mu je te godine ona odredila. Кitila je dnevnu sobu, ali morala je da bude okićena i moja, kao i bakina soba - priča za Objektiv Verica Đokić.
Do Lidijinog trećeg razreda osnovne škole živeli su svi zajedno, slavili skupa sve praznike, bili su velika porodica, sa ogromnom količinom nostalgije prisjeća se Verica.
Кasnije, kada je Lika porasla, kao i svaka tinejdžerka, Novu godinu je dočekivala sa društvom. Gordana i Goran išli su u kafanu sa svojim prijateljima, a već sutradan, prvog januara, dolazili su kod nas. Uvijek smo se dogovarali šta žele da jedu, pa bi im baka i ja zajedno spremale – vraća film Verica.
Кada je Lidija bila mala, u kući je uvek bila graja. Sa suzama u očima Verica pojašnjava šta je sve voljela da radi.
Voljela je da dok ja nešto mijesim, ona dođe da mi kao pomaže. Zapravo je samo rasturala brašno. Uvijek se smijala i bila je uvijek nestašna. Voljeli su da im spremimo domaću pitu od zelja, ćufte, punjene paprike. Donesu i oni nešto, pa svi zajedno ručamo i slavimo ulazak u novu godinu, pričamo o novim željama i ciljevima koji ćemo svi u ostvarivati u predstojećoj godini – sjetno priča Verica.
Goran Đokić je bio vezan za porodicu, volio je da se svi okupe svakog vikenda, a pogotovo za praznike.
Moj dever je mnogo bio vezan i za moje ćerke, Iku i Mimu, kako ih je od milošte zvao, pogotovo otkad mi je suprug preminuo. Uvijek bi se sa njima čuo i unaprijed dogovorio kada da dođu, pa da nas svi iznenade i da se okupimo. U nekom trenutku, Lidija bi ustala i iz auta donijela veliku kesu punu poklona. Na svakoga je uvijek mislila, svakom je nešto namijenila – prepričava Verica.
Listajući porodične albume, potresena bolom koji osjeća, Lidijina baka Stojanka, mazeći unukine fotografije, jedva je uspjela da prozbori.
Lido, moja Lido. Anđele bakin… E jadnice, što mi tebe uze. Danima čekam da mi dođeš, a tebe nema nigdje. Кada telefon zazvoni, požurim da se javim, mislim, zove me moja Lika, a nje nema. Joj, bože – kroz jecaje, dok joj suze padaju na stare porodične fotografije, tiho izgovara Stojanka.
Lidiju su dugo željeli i čekali, kako roditelji, tako i čitava familija. Njena majka Gordana je od drugog mjeseca trudnoće ležala u bolnici kako bi se izborila sa teškom trudnoćom.
Kada se moja Lika rodila, bila je mala kao pahulja. Rođena je početkom decembra. Planirali smo tokom 2021. da joj napravimo veliko slavlje za rođendan. Diplomirala je tokom ove pandemije, pa nismo željeli da pravimo neko veselje dok se situacija malo ne stiša. Dogovor je bio da za njen 25. rođendan proslavimo oba događaja koji su za nas bili veoma bitni. Duša moja, nije dočekala da baka slavi njen uspjeh – kroz suze govori neutješna baka Stojanka.