Deklasifkovana dokumenta predstavljaju sadržaj koji više nema oznaku tajnosti, a neki sadržaji i sa vremenskim razmakom mogu biti zanimljivi javnosti.
Tako je američka obaveštajna agencija CIA prije nekoliko godina objavila mape bivše Jugoslavije koje su mnoge iznenadile. Jedna je iz 1981. godine, a druga, ona iz 1998, je vojno-geografska.
Tu je i jedna karta centralnog Balkana iz 2000. godine, na kojoj se djelimično nalazi i Hrvatska. SAD su bile prilično zainteresovane za Jugoslaviju, koja je u vrijeme hladnog rata bila važna država.
Tako je 2007. objavljen dokument od 20. novembra 1970. godine, u kome se govori o "snagama koje su decentralizovale političku vlast i kontrolu unutar Jugoslavije više nego u bilo kojem drugom komunističkom društvu", kao i "Pitanje je hoće li te snage podriti centralizam u Jugoslaviji, a izgled posttitovske stabilnosti neće postati jasan još neko vrijeme."
"U svakom slučaju, karakter Jugoslavije se mijenja, a posledice eventualnog rezultata sve su važnije za Jugoslovene, Ruse i Zapad", piše u uvodu dokumenta, u kome se citira i izjava crnogorskog komuniste i disidenta Milovana Đilasa o mogućnosti sovjetske intervencije u Jugoslaviji.
U ovom dokumentu već se govori o post-titovskoj Jugoslaviji, što ne čudi jer je Tito već bio u poodmaklim godinama, ali umro je tek 10 godina posle nastanka izvještaja. CIA je već tu naslutila krvavi raspad Jugoslavije.
Pogledajte neke od mapa iz deklasifikovanog izveštaja CIA:
"Potencijal za katastrofu je stvaran", piše u dokumentu u kojme se upozorava da bi Hrvati, ako Edvard Kardelj ili Kosta Crvenkovski nakon smrti Tita budu tražili njihove ostavke, mogli da krenu prema secesiji koja bi u tom slučaju mogla da bude spriječena jedino vojnom akcijom pod srpskim i crnogorskim generalima.
"Dovede li se to do ekstremnog nivoa, to bi moglo da znači građanski rat", piše u dokumentu. Takođe se navodi kako Kardelj u borbi protiv republičkih lidera ima "samo Titov lični autoritet i vojsku".
"Nakon Titove smrti ostaće samo vojska", piše u dokumentu. U dokumentu se ističe i da su Slovenija i Hrvatska znatno bogatije od drugih djelova Jugoslavije i naglašavaju hrvatske težnje prema nezavisnosti.
Pri kraju dokumenta, nalazi se rječnik, a pod "Hrvatska" se ističe kako se njom gotovo hiljadu godina upravljalo iz Beča i Budimpešte, dok je Dalmacija imala znatno drugačiju istoriju od ostatka zemlje, pa je po njima bila zemlja pirata, trgovaca i dugogodišnja kolonija Venecije.
Dalmatinci, kako je naglašeno u izvještaju, ne dijele tako "snažno militantni nacionalizam" ostatka Hrvatske pa su, barem između dva svjetska rata, bili "skloniji da proglase Srbe pobjednicima i garantima nezavisnosti od neslovenske dominacije".