Josip Vujić zvani "Joso Sekira" ubio je te 1993. devetoro ljudi bježeći od policije na putu od Subotice do Bajmoka.
Sredinom devedesetih godina Josip Vujić, zbog zločina koji je počinio nazvan "Joso Sekira", ubio je devetoro ljudi, bježeći od policije na putu od Subotice do Bajmoka. Svoj krvavi pir Vujić je započeo u selu Pačir, na putu između Bajmoka i Stare Moravice, gde je na spavanju ubio i opljačkao Veru Mašić, medicinsku sestru iz ovog malog bačkog sela. Tu je počeo masakr koji je uzdrmao region.
Poslije toga, pritajio se na nekoliko dana, da bi potom, jednog jutra, nedaleko od Željezničke stanice u Subotici angažovao taksistu Zorana Budimčevića, da ga vozi na nekoliko lokacija kako bi obavio neke poslove. Kada mu više nije bio potreban, na periferiji grada ga je hladnokrvno ubio i njegov automobil ostavio nedaleko od obližnje deponije.
Slično je prošao i drugi taksista, Marko Vukelić, kome je nakon ubistva iz vatrenog oružja, oduzeo automobil i uputio se ka Bajmoku. Tada je već bila alarmirana policija iz svih dijelova Srbije i postavljane su barikade svuda oko grada, ali ubica je uspevao da ih izbegne. Na izlazu iz Subotice, nedaleko od naselja Aleksandrovo, počinjen je još jedan zločin, naočigled žrtvine supruge i maloljetnog dijeteta. Vozeći svoj automobil, Jordan Stojanović iz Makedonije je zakačio vozilo kojim je upravljao Vujić. Obojica su potom stali i izašli iz kola. Vujić je bez i jedne reči izvukao pištolj i upucao nesrećnog Makedonca u glavu.
Sa zločinima je nastavio u Bajmoku, gdje je u razmaku od nekoliko dana prvo ubio i opljačkao dvije starice, sestre Nedeljku i Mariju Tomić. Dok je u krevetu spavaće sobe sjekirom po glavi nanosio smrtne povrede jednoj, druga je uplašena jaucima istrčala iz kuće da potraži pomoć i zaštitu. Nažalost, Vujić ju je sustigao u dvorištu, gdje je i njoj presudio. Nadimak "Joso Sekira" dobio je nakon što je istim oružjem ubio i svoje komšije, bračni par Savu i Anu Vukelić iz Bajmoka.
Vujić je konačno uhapšen, međutim, uspjeva da pobegne policiji prilikom sprovođenja od zatvora do suda i tada bježi u Mađarsku gdje su ga, prema pisanju medija, čekali žena i dijete. Tom prilikom ubija još jednog taksistu.
"Pukovnik Mihali Ernies rekao je da je 30-godišnji Srbin u utorak, 28. marta, iza osam sati, sjeo u taksi kojim je upravljao Janoš Erlih i odvezao ga u Viljan. Ubrzo je taksisti rekao da zaustavi automobil, uperio mu je svoj pištolj u glavu, tražeći novac, a kada se taksista okrenuo, pucao mu je u potiljak. Gurnuo je leš u jarak i uzeo dvadeset hiljada forinti", pisali su tada mađarski mediji.
Sledećeg dana, u srijedu uveče, policajci su ga priveli, a pretresom kuće pronađene su i puška i pištolj, za koji je ustanovljeno da je korišćen u ubistvu taksiste, budući da je čaura ostala u vozilu.
Vujić je 1997. u odsustvu osuđen na smrtnu kaznu u Okružnom sudu u Subotici, ali je ona u međuvremenu ukinuta. On je 2010. godine isporučen Srbiji iz Mađarske gdje je odslužio kaznu od 15 godina zatvora zbog ubistva taksiste nedaleko od grada Baje. Na ponovljenom suđenju osuđen je na 40 godina zatvora.