Džonić neuobičajenim ponašanjem na saslušanjima počinje da priprema novu odstupnicu kako bi prikazao da je neuračunljiv.
Osim DNK tragova na novcu ukradenom iz automobila porodice Đokić, u prilog slučaju Tužilaštva ide i to što je Džonić pred tužiocima često mijenjao iskaze i sebe sve dublje upetljavao u mrežu laži, ali dokazi gotovo sigurno ukazuju na to da on stoji iza ubistva imućne porodice iz Aleksinca.
Goran Džonić, koji je uhapšen zbog sumnje da je na brutalan način ubio brata od tetke Gorana Đokića (57), njegovu suprugu Gordanu (56) i ćerku Lidiju (26), neuobičajenim ponašanjem na saslušanjima počinje da priprema novu odstupnicu kako bi prikazao da je neuračunljiv.
Džonić je za otmicu i ubistvo porodice Đokić optužio braću K.M. i A.M. iz Moravca, poznate pod nadimkom Jojke. On je rekao da su ga "ucijenili i primorali na saučesništvo u zločinu", ali kako se izvođenjem dokaznih radnji polako ruši njegova odbrana, očigledno je počeo da pravi lukavu odstupnicu, tj novu odbranu.
"Svi u selu znaju da je Džonić je prevremeno penzionisan na osnovu nalaza psihijatra ali svi koji ga znaju kažu da psihički nije obolio, pa je vjerovatno manipulacijom, po kojoj je prepoznatljiv, uspio i to da "završi". Sad se očigledno priprema da činjenicu da ima nalaz psihijatra okrene u svoju korist jer, ako se istragom i zvanično utvrdi da braća Jojke, koji negiraju bilo kakvu umešanost, i imalu alibi za noć zločina, on će ostati jedini osumnjičeni za krivično djelo teškog ubistva za koje je zaprijećena doživotna robija. Zato priprema teren za neuračunljivost jer po zakonu ako neko nije bio sposoban da shvati značaj svojih djela i da upravlja postupcima ne može biti osuđen na zatvor već na liječenje u psihijatrijskoj ustanovi iz koje može izaći ako se izliječi" kaže izvor blizak istrazi.
Na poslednjem saslušanju, neuobičajeno Džonićevo ponašanje bilo je posebno izraženo jer se smijao na pitanja o ubistvu Đokića, a potom, plakao, pričao normalno, pa vikao.
"Kaže: 'ima Boga, išao sam na Hilandar 100 puta'. A onda se na pomen čina ubistva brata i njegove porodice smijao. Čas se smijao, pa plakao, pa pričao normalno, pa opet vikao. Čim nije bio siguran u neki odgovor odmah je savijao glavu, glumio da je nemoćan da počini ovakav zločin. Kad god nije znao šta će, izgovarao je: 'Sad bih glavom udario da se ubijem'. Teatralno se ponašao sve vrijeme. U jednom momentu se setio sinova, pa je rekao: 'Evo, slobodno ih pustite', pa je onda zaplakao" ispričao je izvor posle poslednjeg Džonićevog saslušanja.
ODBRANA MU SE RUŠI, A ON PRAVI LUKAVU ODSTUPNICU! Opaka taktika Gorana Džonića, namjerno glumi ludilo
No, upućeni u pravosudnu materiju ocenjuju da bi Džoniću teško na sudu mogla da prođe neuračunljivost jer je sve radnje za koje se sumnjiči preduzimao vrlo smisleno i planirano.
"Đokići su nestali 26. septembra, njihova spaljena tijela pronađena su 2. oktobra u ataru Moravca, a zapaljeni "pasat" istog dana u okolini Tešice. Na dan nestanka Đokića, Džonić je snimljen kako u Žitkovcu na pumpi kupuje benzin. Istog dana komšija ga je dovezao iz Tešice, nedaleko od mjesta gde je potom nađen zapaljen "pasat", jer je bio, kako se sumnja, da sakrije skuter kojim će se vratiti iste noći. Skuter su u Tešici te noći snimile kamere oko četiri časa, a dva časa ranije tim putem je prošao „pasat“ Đokića, koji je on, kako se sumnja, dovezao da bi ga zapalio. Osim toga, kod seoskog metalostrugara nekoliko mjeseci pre ubistva napravio je prigušivač za pištolj. Sve radnje koje je preduzimao su bila isplanirane i smislene, što psihički oboljela osoba ne može da uradi" dodaje izvor.
I svjedoci ruše Džonićevu odbranu
Da se Džonićeva odbrana ruši, počeli su da potvrđuju svedoci. Petorica kolega njegovog sina Stefana iz Vojske Srbije izjavili su da je on te noći bio na radnom mestu u Kopnenoj zoni bezbednosti a takođe su i kolege vatrogasci sina Milana izjavili da je i on bio na svom poslu. Troje svedoka potvrdilo je alibije Jojki, koje sa zločinom povezuje jedino Džonićeva neosnovana izjava. Branilac Jojki zatražio je da se od Puteva Srbije uzmu snimci sa naplatnih rampi u Nišu i Aleksincu kako bi se dodatno potvrdio alibi jednog od braće, dok je drugi bio kod kuće u vrijeme ubistva, o čemu takođe postoje snimci na video nadzoru.
I na prepoznavanju u policiji Džonić nije prepoznao K. M. za koga tvrdi da je sa njim bio u kontaktu i da je glavni izvršilac ubistva. Prepoznao je njegovog brata A. M, ali je pogrešno opisao radnje koje je on navodno preduzimao, dok trećeg osumnjičenog D. P. nije prepoznao sa fotografija, što sve dodatno kompromitije Džonićevu odbranu.
Svi dosada nađeni tragovi direktno sa zločinom povezuju jedino Gorana Džonića. Njegov DNK je na novcu i vreći, iskopanoj iz voćnjaka njegovog sina koji je tog dana bio odsutan. Pištolj, za kojim je balističkim vještačenjem utvrđeno da je iz njega ubijena porodica Đokić, nađen je u kući Džonićeve žene Suzane u Aleksincu gde je bio sakriven u ventilacionom otvoru.