Biljana Dukić, majka čije dijete je ubijeno u masakru u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", otkrila je koje završne riječi je željela da iznese na suđenju roditeljima dječaka ubice.
Za ponedjeljak 30. decembra u 13 časova u Višem sudu u Beogradu zakazana je presuda u krivičnom postupku Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka ubice koji je izvršio masakr u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu 3. maja 2023. godine kada je stradalo 10 osoba - devet učenika i školski čuvar.
Biljana Dukić, majka čije dijete je stradalo u Ribnikaru, otkrila je koje završne riječi je htela da iznese na kraju suđenja roditeljima dječaka ubice, prenosi "Informer". Njene riječi prenosimo u cjelosti.
"Moja ćerka je nama ostavila zadatak! Pravda nije samo kazna, pravda daje primjer. Živimo u svijetu u kome ljudi izmiču kontroli. Ako roditelji ne odgovaraju za djela svog maloljetnog djeteta, onda možemo da očekujemo nova ubistva i masakra jer znamo da ne postoje adekvatne kazne. Da li moramo to da dozvolimo?
Ono što moramo, jeste da damo primjer sankcionisanjem, i da budemo primjer društvu i svjetu, da se ovakva tragedija više nikada ne ponovi. Ako se sankcija ne poklapa sa užasnim i monstruoznim krvoprolićem ponoviće se! Naša dužnost je da to spriječimo. Takođe naš zadatak, je da podsjetimo svijet da je podizanje djeteta ODGOVORNOST koja se ne može olako shvatiti. Roditelji su jednako odgovorni za monstruozna djela svog djeteta.
Od početka ovog suđenja, čak rekla bih i od 3. maja, ni jedan roditelj nije imao hrabrosti da preuzme odgovornost, nijedan od njih nije pokazao ni trunke humanosti. Dijete vaspitano u ljubavi, povjerenju i poštovanju je ispunjeno dijete koje se ne plaši da svoje najcrnje strijepnje povjeri roditeljima. Dijete koje psihički pati, ali je podržano ljubavlju i voljom svojih roditelja je dijete koje prevazilazi svaku poteškoću. Naša djeca su naš odraz, naše ogledalo. Tragedija upravo potvrđuje ovu tezu…ponašanje tih roditelja, oni su jednako lišeni ljudskosti kao i njihovo dijete.
Njihovo vaspitanje je stavilo oružje u ruke ovog djeteta, potpuno svjesno, i njihov nedostatak humanosti je navelo ovo dijete da preuzme akciju. Sankcija mora stoga da služi kao primjer svim roditeljima, jer smo dužni da svoju djecu vaspitavamo sa vrijednostima koje su neophodne za život u zajednici, a to su poštovanje prema sebi i drugima, dobrota, empatija ali iznad svega ljubav. Ljubav koje tom djetetu očito nedostajala. Nadam se svom snagom da ću moći da vjerujem pravdi koja će tokom ovog suđenja povratiti humanost koja nedostaje našem sadašnjem društvu. Sa moje strane, ja sam osuđena doživotnom kaznom, da živim ovdje u žalosti, a moje dijete sahranjeno samo u tami.
Moj život je stao, 3. maja. Ja sam umrla kad i moje dijete. Nijedna kazna, nikakav novac, nijedna riječ neće moći da ublaže moju bol, niti da me pomire sa životom. Moje dijete da vrate ne mogu, posljedice njegovog djela su nepopravljive. Ali moja ćerka je nama ostavila taj zadatak, jer ona je bila veliki borac, i mnogo ratova je pobjeđivala, ovaj nije stigla da pobijedi. Nije imala šanse.
Borićemo se... jer znam da bi ona to radila. To je moja dužnost, zbog nje, dugujem joj to. A mi ćemo naći mir onog dana kada napustimo ovaj život da joj se pridružimo tamo i ponovo je uzmemo u naručje i kažemo joj koliko je volimo i koliko nam je nedostajala. Do tada ćemo dati sve od sebe, da pravde bude, da sankcija bude primjer onih koji nemaju poštovanja prema čovječanstvu da se ovo više nikada ne dogodi. Dugujemo svi to za bolje sjutra, za svih 10 stradalih", napisala je ona u završnoj riječi.
(Informer/MONDO/Aleksandar Blagić)