Jovan Vuković je bio dobrovoljac u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi Željka Ražnatovića Arkana.
Jovan Vuković, nekadašnji sportista, vicešampion Jugoslavije u karateu u teškoj kategoriji, prošao je kroz nezamislive izazove tokom svog života. Pored impresivnih sportskih dostignuća, Vuković je ostavio dubok trag i kao borac u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Devet puta ranjavan na ratištima u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, Vuković je izgradio reputaciju izdržljivog i neustrašivog borca. Njegova dobra kondicija igrala je ključnu ulogu u preživljavanju tih teških trenutaka, uključujući jedan incident kada je metak prošao kroz njegovu glavu.
Svoju vojničku karijeru započeo je kao dobrovoljac u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi Željka Ražnatovića Arkana, da bi potom postao dio Vukova sa Drine u Bosni. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine, odlučio je da ostane u Vukovima i služi u vojsci Republike Srpske do 1998. godine.Nakon toga, Vuković se pridružio Jedinici za specijalne operacije Crvenih beretki i otišao na Kosovo.
Vuković je gostovao u emisiji Crna hronika gdje je sa voditeljkom i autorkom Jelenom Pejović podijelio svoje iskustvo i otkrio neke od najtežih trenutaka kroz koje je prošao tokom svog ratnog puta.
"Dobio sam poziv i otišao u sam u Novi Sad. Kada smo završili obuku otišli smo u Šid gdje smo obučavali druge koje nisu tada znali ni pušku da drže. Potom smo se zaputili u Vukovar. Tamo smo oslobodili kasarnu jer su tu ubijali naše vojnike. Svašta su im tamo radili. Ta kasarna u Vukovaru bila je dugačka kilometar. Nakon 2 mjeseca rekli su nam da idemo kućama i da dolaze drugi. Kada smo se povukli, ustaše su zauzele sve što smo oslobodili. Došao sam kući i nisam znao šta da radim. Tada sam odlučio da ću se pridružiti Srpskoj dobrovoljačkoj gardi u Beogradu. Prijavio sam se kao dobrovoljac, a uslov je bio da nemaš neke kriminalne afere i da nisi kažnjavan. Obuka je bila jaka, kao u Legiji stranaca. Ako se nešto pogreši morao si nositi kamen. Nas je obučavala profesionalna vojska koju je Arkan imao oko sebe. Mene je obučavao Ivan Rambo, Arkanov kum", započeo je Vuković.
"Dok sam bio tamo pucalo se samo na neprijatelja i nikada nije ubijen civil. Bio sam tamo skoro godinu dana. Ranjen sam na Lušcu, ulasku u Vukovar. Uvukao sam se u jednu štalu i previjao svoje rane da me ne bi slučajno video Arkan da sam ranjen, pa da me odstrani iz jedinice. Međutim, došao je Arkan i jedan poručnik iz JNA i vidjeli su da sam ranjen. Govorili su da sam ranjen, a ja sam to negirao. Rekli su da mi nije crna čizma, nego crvena. Tada su me prebacili u selo Vero, a iz sela Vera u Petrovaradin u vojnu bolnicu. Kada sam se oporavio, došao sam kući. Potom sam otišao u Pančevo gdje se obučavala 72. specijalna jedinica. Završili smo obuku i otišli u Baranju", rekao je.
Vuković se potom dotakao i najkobnijeg ranjavanja.
"Imao sam komandira iz izviđačkog voda Bogdana Ekmedžića, bili smo ko braća. Zauzeli smo rovove koje nije mogao niko. Rekao je da ide da kaže nešto Pumi, a Puma je bio niže jedno 10 metara. Prošao je između dva drveta i nagazio na tenkovsku minu "6" i raznijela ga u komade. Tu sam bio ranjen jer nisam bio daleko i ranjen sam u lice", rekao je Vuković.