Dijana Stevanović je prvo bila Gadafijeva frizerka a onda je postala dio tima za obezbjeđenje.
Nakon što je završila frizersku školu u Bijeljini Dijana Stevanović odlučila je da ode u Libiju. Nakog godinu dana donijela je odluku da u njoj i ostane. Počela je da radi u struci i ubrzo je postala zvanična frizerka porodice Gadafi.
Dijana je ubrzo dobila brojna ovlašćena i privilegije. Jednom prilikom pričala je o iskustvima koja je doživjela dok je radila za jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu, Muamera el Gadafija. Takođe je javnosti otkrila i kako je na kraju jedva izvukla živu glavu iz ratom zahvaćene Libije.
Nakon godinu dana rada u Libiji, u Dijanin studio na friziranje je došla Safija Farkaš Gadafi, djevojka koja je u tom trenutku, kao bliska saradnica, bila zaposlena u rezidenciji porodice Gadafi. "Gospođa Farkaš je preko svojih ljudi insistirala da se upoznamo. S obzirom na to da mi tada nije rečeno ko me zapravo zove, nego samo da se radi o VIP osobi, bila sam skeptična i obazriva i nisam htjela da pristanem. Nakon nekoliko insistiranja, ali i kada mi je rečeno o kome se radi, pristala sam. Vrlo brzo našla sam se u rezidenciji gdje sam uljepšavala frizuru prvoj dami Libije. Osim mojim profesionalnim radom, gospođa Farkaš je bila oduševljena i mojim odličnim poznavanjem arapskog jezika", kazala je Dijana koja pored arapskog, tečno govori još ruski i engleski jezik.
Napomenula je da je od tad svaki drugi dan odlazila u predsjedničku rezidenciju u kojoj je živjela porodica Gadafi. "Ubrzo sam, pored brige o frizuri gospođe Farkaš, počela uljepšavati i kćerke Ajšu i Hanu, ali i lidera Libije Muamera Gadafija. Madame Farkaš, kako su je svi zvali, u jednom momentu me je pitala da li šišam i muškarce. Nakon što sam potvrdila, zamolila me je da se zadržim još malo kako bih ošišala još nekoga. Iskreno, očekivala sam da će to biti jedan od njihovih sedam sinova, ali sam se iznenadila kada je u prostoriju ušao vođa Libije i to u pratnji svog ženskog obezbjeđenja. U istom trenu me je obuzela trema. On me samo pozdravio na arapskom jeziku i sjeo je na stolicu", ispričala je ranije Dijana i prisjetila se prvog susreta sa njim.
Navela je da je uzela makaze u ruke ali da su joj se ruke toliko tresle da uopšte nije bila u stanju da ga ošiša. "Kako su mi se ruke i dalje tresle od treme, ja sam odugovlačila sa šišanjem. U jednom trenutku me je pitao, da li imam namjeru početi, a ja sam se i dalje tresla. Rekla sam mu da bih ja počela raditi, ali da bih rado malo sjela i došla sebi. Začuđeno me je pogledao i obezbjeđenju naredio da mi donesu stolicu. Kad sam sjela, okrenuo se prema meni i rekao da njega nikad nije niko pitao da li može sjesti, uvijek su svi čekali da im on to dozvoli. Tada mi je kroz osmijeh čestitao na smjelosti i hrabrosti. Na tečnom arapskom sam mu rekla, da je pametnije da malo sjednem i dođem sebi nego da mu odsječem uho i završim u zatvoru. On se na to ponovo glasno nasmijao, sjedjeli smo kratko i razgovarali“, prisetila se Dijana.
Dijana kaže da su tada razgovarali o bivšoj Jugoslaviji pošto je Gadafi bio veliki poštovalac Tita. Znao je i dosta naših riječi, jer je veliki broj ljudi iz SFRJ, a kasnije iz Srbije bio zaposlen u rezidenciji – od kuvara, domaćice rezidencije pa sve do domara, bejbisiterke i zdravstvenih radnika. Nakon tog razgovora, uspjela je konačno ošišati Muamera Gadafija.
"Odmah posle toga sam postala zvanična frizerka rezidencije, a uz to su išle mnogobrojne povlastice. Svaki zaposleni naravno prolazi i detaljne provjere, koje znaju da traju i po godinu dana. Kada radite u rezidenciji, vi pored svog osnovnog posla obavljate i druge zadatke koji vam se povjiere, a vaši zadaci se konstantno šire“ objasnila je Dijana.
Nakon nekog vremena Gadafi je Dijani rekao da kreću nove obuke za obezbjeđenje i da bi želio da ona postane dio tog tima. Tu informaciju joj je saopštio usred noći i tražio da odmah odluči da li pristaje. Dijana je prihvatila. "Zahvaljujući mom poslu za porodicu Gadafi, posjetila sam mnoge zemlje u Aziji, Africi, Evropi. U ličnoj pratnji Gadafija bila sam 11 godina, skoro na svakom njegovom poslovnom putu. Ta putovanja su znala trajati od tri pa do 15, 20 dana. Dok sam radila za njih imala sam privilegiju da upoznam mnoge svjetske moćnike, od Berluskonija, Žak Širaka, Toni Blera i njegove supruge i mnoge druge svjetske zvaničnike“, ispričala je Dijana.
Nakon što je podijelila ovo iskustvo sa javnosti, sagovornica je otkrila na koji je način otišla iz Libije. Istakla je da je to bilo veoma traumatično iskustvo. "Ja sam izbjegla sa porodicom na jedan vrlo traumatičan način. Gadafi je skupio sve svoje ljude koji su radili za rezidenciju i rekao - ko želi može da ide. Nas par je odlučilo da ostane. Međutim, onog momenta kada sam dobila poziv od jednog visoko pozicioniranog čovjeka iz naše ambasade, koji mi je rekao da dobro razmislim i da je zadnji voz, te da imam rok od 24 sata da napustim zemlju sa svojom porodicom, tada sam shvatila preozbiljnost situacije i odlučila sam da napustimo Libiju“, ispričala je Dijana.
Dodala je da su joj libijske kolege pomogle da iz zemlje izvede majku, supruga i dijete i da im je i danas beskrajno zahvalna na tome. "Naš izlazak iz Libije je trajao četiri dana i to je bilo jako traumatično iskustvo za moju porodicu. Ali izašli smo živi i zdravi. Na ulazu u avion se zadesio jedan od mojih kolega iz rezidencije, pošto je striktno bilo naređeno da iz zemlje može da izađe samo moja majka, dijete i suprug, on je okrenuo glavu kako bih u zadnjem minutu i ja ušla u avion. Bio je to 27. februar 2011. godine. Sletjeli smo na aerodrom u Sarajevo i vratili se u Bijeljinu bez ičega, ali živi i zdravi“, prisjetila se Dijana.