"Legija je svima pomagao jer su se mnogi plašili. Bojali su se i Zoran Đinđić i Slobodan Milošević ali i Nebojša Pavković. Strah je zavladao, a Legija je znao kako da sa strahom izađe na kraj."
Milorad Munikravić nekadašnji pripadnik JSO kaže kako je ta jedinica najbolji ratni proizvod Srbije i otkriva zašto je Milorad Ulemek Legija u lice opsovao Miroslava Miškovića kao i ko je pucao na tadašnjeg šefa DB Gorana Petrovića.
"Mislim da niko ne spori da se radilo o kvalitetnoj jedinici koja je imala značajnu ulogu u sistemu. Ta jedinica je podsjećala one najgore da ne mogu da se ponašaju kako hoće. E sad ima i razlog zašto je jedinica toliko prokazana i oklevetavana. Bilo je grešaka, možda je Legija mogao drugačije nešto da uradi ali kako god da je radio isto bi prošao. A evo zašto je prošao tako kako je prošao - u Srbiji posle Drugog svjetskog rata se nije desio veći zločin od pljačkaške privatizacije. U toj privatizaciji se desio zločin zbog koga trpe i dan danas oni koji su najslabiji - socijalne kategorije, školstvo, zdravstvo", rekao je Munikravić.
On je u jednom periodu rukovodio dijelom JSO-a. Kako ističe Jedinica je posle 5. oktobra dobila još više na snazi.
"Legija je svima pomagao jer su se mnogi plašili. Bojali su se i Zoran Đinđić i Slobodan Milošević ali i Nebojša Pavković. Kad je Goran Petrović postao na čelo DB ubrzo je pokušan atentat na njega. Upucan mu je vozač koji je bio iz naše jedinice. Naime, čim je Petrović došao na čelo DB, Legija mu je dodijelio obezbjeđenje. Dragan Jakšić je bio raspoređen sa Petrovićem. Petrović je otišao jednog dana otišao u sjedište DS u Krunskoj. Jakšić ga je čekao ispred i tada mu je prišao čovjek i pucao mu u ruke. Završio je u Urgentni centar. Jakšić je kada su ga ispitivali rekao da ništa nije vidio. Posle je meni rekao da naravno jeste vidio. Vidio je, kaže, čovjeka koji je sa kapuljačom na glavi izašao iz stranke, prišao mu i pucao u njega. Nije htio da ga ubije već samo da ga rani i da pokaže da je moć tamo negdje a ne u zvaničnim institucijama", rekao je Munikravić za "Fajter".
Napominje da je to samo pokazalo koliki je haos bio u to vrijeme. Strah je zavladao a Legija je znao kako da sa strahom izađe na kraj, rekao je Munikravić. Prisjetio se on i jednog sukoba između Legije i Miškovića.
"Mišković i njegovo orkuženje su izazivali prezir kod nas ratnih veterana. Legija je dao Miškoviću dva čovjeka da ga čuvaju. E ta dva čovjeka su posle nekog vremena došli u jedinicu, donijeli neotvorene koverte i rekli kako im je to Mišković dao. Legija je uzeo koverte otišao kod Miškovića. Opsovao ga je i rekao mu - ti ćeš moje ljude da podmićuješ", prisjetio se Munikravić.
Podsjećanja radi, prošle godine bilo je dvije decenije od otmice Miroslava Miškovića. Njega su 9. aprila 2001. nešto posle osam časova ujutru, ispred sjedišta Delte oteli pripadnici Zemunskog klana.
"Posle 5. oktobra Zemunci su se osjetili mnogo jakim. Razmišljali su čime će se baviti. Nastavili su da kradu automobile, radili su drogu i reketirali mnoge. Došli su ideju da vrše otmice ljudi", ispričao je nedavno bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Mile Novaković.
Između ostalih Zemunski klan je organizovao otmicu Miroslava Miškovića. Sačekali su ga ispred garaže, izvukli iz auta, a vozača razoružali i stavili u gepek njegovih kola. Legija se sam ponudio da sa svojim ljudima učestvuje u akciji, cio MUP se angažovao. Državna bezbjednost je slušala sve vrijeme razgovore između Miškovićevog kuma koji je određen da pregovara sa Zemuncima, i otmičara.
"Zemunci su prijetili i govorili - ubićemo ga, poslaćemo vam ga u kesi. I u jednom trenutku je porodica odustala od svega toga i odlučuje da plati otkup. Dogovor je bio 5 miliona maraka. A onda su Zemunci, navodno jer su ovi kasnili suviše sa isplatom, povisili na 7 miliona. Kada su uzeli pare odnijeli su ih kod Čumeta u Kotobanju. Tamo su brojali pare i dijelili prema zasluzi", ispričao je Novaković.