Juče oko 16 sati u svoju porodičnu kuću su stigli Rajko, Zorka i Isidora Lakićević. Isidora još nije imala ni 24 sata života kada je plačem obradovala brata Žarka koji ima dvije godine i dva mjeseca, piše Pobjeda.
Tako je srećno završena rijetka životna drama – porođaj u automobilu koji vozi ka porodilištu. Automobil tek izašao iz Kanjona Platije. Do Kliničnog centra više od 20 kilometara. A napolje ponoć koja sama po sebi donosi neizvjesnost, navodi Pobjeda.
Porođaj
Srećni otac, 24-godišnji Rajko Lakićević i njegova dvije godine mlađa supruga Zorka. I naravno, mala heroina Isidora. I priča koja nakon srećnog ishoda, djeluje rasterećenije i jednostavnije...
"Supruga je imala još dva dana do termina porođaja. Rekla mi je da su počeli bolovi i odlučili smo da krenemo ka Podgorici. Dolje mi živi sestra i planirao sam da prenoćimo kod nje pa naredno jutro da idemo u Klinički centar. Kako vozim, supruga me obavještava da su bolovi sve veći. Spuštamo se niz Crkvine i prema reakcijama supruge, vidim da ne možemo stići do bolnice. Kada prolazimo kroz Kanjon Platije, jasno mi je da je beba krenula. Obavijestio sam i Hitnu pomoć iz Kolašina. Oni su krenuli iz Kolašina ali mi je jasno da ne mogu stići", priča Rajko inače zaposlen kao taksista.
Šesnaest sati nakon što je porodio suprugu, Rajko je staložen kao što je bio i hrabar i pribran te ponoći između 22. i 23. avgusta. Priča i smije se – bebica je bila nestrpljiva, naglašava Pobjeda.
"Izašli smo iz Platija, parkirao sam se na prvi parking u Dromiri. Imao sa uputstva od dr Saše Raičevića. Porođaj je trajao petnaestak minuta. Od silnog uzbuđenja, nekako nijesam razmišljao o strahu. Supruga i ja smo se hrabrili međusobno. Kada je beba zaplakala, stavio sam je na majčin stomak. Skinuo sam majicu sa sebe i ogrnuo je. Nijesam imao čim da prekinem pupčanu vrpcu ali je ubrzo stigla Hitna iz Kolašina. Nastavili smo ka porodilištu Kliničkog centra...", prisjeća se Rajko svakog detalja.
Sreća
Juče se troje Lakićevića vratilo u Kolašin. Da je porođaj u automobilu, parkiranom pored magistrale u Dromiri, prošao kako treba, potvrđuje i to da su otpušteni iz bolnice. Majka Zorka je dala ime kćerci koja je stigla kući u 16. satu života – Isidora. Otac Rajko je dao ime sinu – Žarko. Danas su svi zajedno zaslužena „fabrika sreće“. Đed Jakša i baba Branka su srećnu vijest o rođenju unuke u sinovom automobilu, dočekali na Bjelasici...
Kada narednog avgusta. Isidora bude punila godinu dana, zajedno će se provozati pored parkinga u Dromiri... Na njenom mjestu rođenja, mjestu na kojem je Isidora prvi put zaplakala, zaključuje Pobjeda.