Položaj crnogorske dijaspore u Srbiji je nezadovoljavajući, ocijenio je potpredsjednik Crnogorskog vijeća Dragan Marković, navodeći da je izgubila više od 100 hiljada članova.
“Nas niko ne dira, ali nas više nigdje ni nema”, kazao je Marković agenciji MINA.
On je kazao da Crnogorci koji su u Srbiju otišli 1945. i 1946. godine nijesu bili iseljenici, već kolonisti i da je to urađeno iz političkih razloga.
"Nije samo Vojvodina naseljena Crnogorcima, već i Lika, Kordun, Banija i Hercegovina, i tako je napravljena “potkovica” na sjeveru Vojvodine, od Zrenjanina do Apatina. Upravo su ti ljudi uvijek prvi “primali metak”, jer je tada najveća opasnost bila iz pravca Mađarske. To je tada bila strateška politička odluka”, rekao je Marković.
On je naveo da se do 2006. godine nije postavljalo pitanje nacionalnosti.
“Svi smo bilo 100 odsto Crnogorci. Nema oblasti u kojoj Crnogorci nijesu bili prvi po svojim sposobnostima”, kazao je Marković.
On je dodao da od 2006. godine kada Crna Gora stiče nezavisnost, Crnogoraca nigdje nema.
"U Vrbasu, koji je najveći centar Crnogoraca, nije bilo mjesta koje Crnogorci nijesu držali po svojoj stručnosti. Danas nema mjesta na kojem sjedi ijedan Crnogorac. Mi smo tu, ali nas nema”, kazao je Marković.
Kako je naveo, najveća greška je i samih Crnogoraca.
“Mi smo jedina nacija na svijetu čiji jedan dio neće da budu Crnogorci. To je naša tragedija. Mi smo prvi krivci. Drugi krivac je Crna Gora, koja možda nije imala vremena za nas od 2006. godine, ali nije imala osjećaj da smo mi najvažnija nacionalna zajednica, zato što odavde dolaze sva “dobra” ili sva “zla” koja idu prema njoj”, rekao je Marković.
On je kazao da je crnogorska zajednica izgubila preko 100 hiljada pripadnika, i da se svega 37 hiljada ljudi deklarišu kao Crnogorci, navodeći da je na prethodnom popisu stanovništva bilo 140 hiljada Crnogoraca.
“Asimilacija je izvršena na razne načine. To svaka država hoće, ali to Crna Gora i Crnogorci nijesu smjeli da dozvole”, rekao je Marković.
On je kazao da je najveći broj crnogorske djece u Vrbasu i okolini nezaposlen.
“Određeni broj ljudi poput Milenka Perovića, Mirka Zečevića i mene davao je i daje vrlo važne predloge. Važno nam je da Crna Gora uradi nešto za nas, odnosno za crnogorsku djecu, na privrednom i poslovnom polju. Mi nijesmo tražili da nam se da novac, da bismo ga “arčili”, rekao je Marković.
On je naveo da se usred Vrbasa prodaje 1,5 do dvije hiljade hektara prvoklasne zemlje.
“To je bila kolonistička zemlja, naših roditelja, koja je bila u vlasništvu firme “Sava Kovačević”. Naš je predlog da Crna Gora kupi tu zemlju, da bude vlasništvo firme iz Crne Gore, a da napravimo vrlo stručnu ekipu gdje bi se zaposlilo najmanje 200 crnogorske djece. Hotel “Bačka” u Vrbasu je na prodaji za nekih 900 hiljada eura”, rekao je Marković.
To su, kako je naveo, stvari gdje se mora reći Crnogorcima da država nešto radi za njih.
Prema njegovim riječima, većina Crnogoraca u Srbiji ne zna da to više nijesu, već da imaju srpsko državljanstvo.
“Prilikom vađenja srpskog pasoša nakon isteka, moraju se odreći crnogorskog”, kazao je Marković.
On je ukazao na važnost edukacije ljudi.
“Većina ljudi smatra da je biti Crnogorac i Srbin jedno te isto. Ja volim Srbiju isto kao i Crnu Goru. Oni koji kažu da nijesu Crnogorci misle da više vole Srbiju i da su ovdje više cijenjeni”, rekao je Marković.
Govoreći o zastupljenosti Crnogoraca u parlamentu, on je kazao da je za to najzaslužniji Crnogorski nacionalni savjet.
“On bi trebao da predstavlja i štiti interese crnogorske zajednice. Nažalost, taj savjet ne radi u interesu Crnogoraca. Savjet kritikuje donošenje Zakona o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, koji je, osim ona tri člana, isti kao i zakon u Srbiji”, rekao je Marković.
On je kazao da Crnogorci moraju da budu ono što jesu.
“Mi imamo osnova da učestvujemo na neposrednim izborima i bili bismo zastupljeni. Međutim, nama se to ne da jer se biramo tzv. elektorima”, rekao je Marković.
Kako je rekao, sva 23 člana Nacionalnog savjeta su elektori koji su sebe izabrali.
“Nije se dovoljno edukovalo. Za to smo svi krivi, najviše Crnogorci ovdje, druga je krivica države Crne Gore, i tek na trećem mjestu je Srbija. Svaka država voli da vlada u svim poljima, ako se dozvoli. Nažalost, Crnogorci su to dozvolili”, kazao je Marković.
Prema njegovim riječima, Mađari, Rusini, Ukrajinci i ostali to nijesu dozvolili jer imaju jake nacionalne savjete.
“Izabrali su najpismenije ljude. Bore se i štite ineterse svojih ljudi i matične države. Naši ne, nego rušimo Crnu Goru, ne damo da se donese Zakon koji je doveo maltene do katastrofe”, kazao je Marković.
On je naveo da su sljedeći izbori za Nacionalni savjet za tri godine.
“Morali smo da napravimo pandan Nacionalnom savjetu, koji dobija million EUR za četiri godine i te pare troši uzaludno, ne štiteći interese Crnogoraca”, rekao je Marković.
Prema njegovim riječima, najviše sluha za crnogorsku zajednicu imala je Uprava za dijasporu, na čelu sa Predragom Mitrovićem.
“Formirali smo Nacionalno vijeće kao pandan Nacionalnom savjetu. Uprava za dijasporu je alarmirala i Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture, kao i Vladu. Vijeće treba da pripremi naredne izbore, da podstakne ljude da se izjašnjavaju kao Crnogorci, da uradi poslove koje ne radi Nacionalni savjet”, kazao je Marković.
Kako je naveo, bez “najžešće” podrške Crne Gore to neće moći da se uradi.
“Predsjednik Srbije je rekao da će desetostruko pomagati nacionalnu zajednicu Srba u Crnoj Gori. Mi kažemo neka Crna Gora pomogne nama jednostruko, a ne desetostruko, pa ćemo vratiti Crnogorce da se izjašnjavaju kao Crnogorci, i da budemo to što jesmo”, rekao je Marković.
Govoreći o načinima održavanja veza sa matičnom državom, Marković je kazao da se to odvija putem „svih načina komunikacije koji postoje u savremenom svijetu“.
„Najviše čestim odlascima i boravkom u Crnoj Gori, kao i njegovanjem kulture, tradicije, običaja i identiteta Crnogoraca“, rekao je Marković.
Prema njegovim riječima, odnos novih generacija prema matičnoj državi je mnogo bolji nego odnos starijih.
„Mladima je dostupno mnogo više znanja i normalno je da hoće da budu ono što su. A i sve zavisi od rada sa njima, kako ih od malena usmjeravate i šta im se zauzvrat nudi, daje, kako se edukuju i kako ih prihvata Crna Gora“, kazao je Marković.
On je rekao da je to „kapital“ koji se mora njegovati i kome se mora posvetiti pažnja.
„Jer je to budućnost i same Crne Gore“, zaključio je Marković.