OTIŠLI NA LIJEČENJE U KAKARICKU GORU PA NAŠLI NAČIN DA KONZUMIRAJU DROGU!

Na adresu redakcije CdM-a stiglo je obraćanje majke jednog zavisnika, koja je iznijela više optužbi na rad ustanove u kojoj je bio smješten i njen sin.

“Koja je veća bol od smrti sopstvenog djeteta? Ko je god doživio direktno ili indirektno kontakt sa bolestima zavisnosti, će potvrditi da je to narkomanija sopstvenog djeteta. Ja sam jedna od tih jadnih majki, koja se svaku noć moli da spas sopstvenog djeteta, koja nudi đavolu sve što ima za spašenje svog djeteta, koja se bori sa vjetrenjačama. Sve majke zavisnika idu od krajnjosti do krajnjosti, u lavirintu pakla i haosa, sa minimalnim šansama da ćemo uspjeti da doživimo da naše dijete živi život van pakla droge i kocke”, navodi ova majka.

Prije nekoliko dana je, kaže, doživjela veći bol od ičega što je moguće doživjeti.

“Uzeta mi je jedina nada da moj sin može da se spasi. Izgubila sam vjeru da će moj sin ikada živjeti život slobodnog čovjeka. Moje molitve su sada obrnutog smjera. Moja molitva je da što prije doživi kraj i da mu sljedeću svijeću palim za spokoj duše, a ne za zdravlje i sreću”, ističe ova majka.

Njenu zadnju nadu je ugasila, kako kaže, neodgovornost i davanje lažne nade Ustanove JU Kakaricka Gora, u kojoj je povjeren na liječenje prije pet – šest mjeseci.

“Njegov ulazak u JU Kakaricka Gora sam doživjela kao prvi korak za spašenje, kao izolaciju od poroka, kao šansu da prepozna život bez poroka i molitvu ka Bogu da mu se svidi i prihvati život bez droge i kocke. Svjesna sam da se boravak u Ustanovi mogao prekinuti u bilo kom trenutku, kao i da izlazak čak i nakon ostanka od punih 12 mjeseci ne daje nikakvu garanciju. Bolest zavisnosti je bolest koja traje cijeli život i recidiv je moguć u bilo kojem period i nema garancije da neko čak i posle 10-15 godina “čistoće” ga neće napraviti. Nadala sam se da će izdržati, a kada izađe da mu budem podrška da ostane čist do kraja života”, ističe ova majka.

Poziv iz JU Kakaricka Gora da se on u Ustanovi nadrogirao je, navodi ova majka, njoj bio udarac teži od bilo čega.

“Pa čak i da su mi javili za njegovu smrt…Pored njega recidiv su napravila još tri klijenta JU Kakaricka Gora i to sa kokainom. Ukupno četiri momka su napravili recidiv od njih 26”, ističe ova majka.

Dalje navodi da je komentar uprave JU Kakaricke Gore da je “to vrlo moguće i da to nije zatvor, a oni ne mogu da ih čuvaju od toga. To je njihov izbor i da se to često dešava”.

“Na moje pitanje “da li je pozvana policija” mi je pokazana ograda Ustanove i rečeno “pogledajte ogradu, zašto bi zvali policiju, sve je ograđeno samo sa žicom, ne možemo mi to da kontrolišemo”. Skrhana od bola i ugušena od suza nijesam mogla da izgovorim “Zato što ste preuzeli obavezu da ih liječite, zato što imate propust u radu, zato što je ostalo još 22 momka kojima treba dati šansu, tako što će policija kada ih posjeti, podsjetiti šta ih čeka ako odluče da i oni uzmu drogu, zato što ćete možda uhvatiti “ubicu” bolesnih osoba, zato što sam vjerovala da to ovdje nije moguće!!!” Ništa od ovog nisam izgovorila, jer sam bila slomljena, jer je moj život stao, jer je srušena moja zadnja nada, jer sam izgubila porodicu”, ističe ova majka.

Tvrdi da je saznala da je unos hrane i raznih drugih supstanci bio moguć u bilo kojem dobu dana i noći, da određeni broj klijenata posjeduje telefon, a osoblje je to znalo i nije reagovalo.

“Pravilo je jedan poziv sedmično sa telefona Ustanove u trajanju od 15 minuta i u prisustvu dežurnog psihpterapeuta”, tvrdi ova majka.

Kaže i da je saznala da su pojedini klijenti koristili sopstvene telefone i niko to nije “vidio”.

“Konzumacija droge je tamo potpuno slobodna, o tome priča “cijeli grad”, a momci kada imaju problem sa zakonom idu tamo, jer tako izbjegavaju zatvor a narkotici su im dostupni u izobilju. Boravak klijenata u službenim prostorijama je svakodnevan u bilo koje doba dana i noći uz korišćenje interneta. Izlasci preko ograde, odlazak do grada na piće i palačinke, uz preuzimanje “robe” za uživanje sa drugim klijentima Ustanove je uobičajeno. Na spisku posjetilica se nalaze osobe koje nijesu u krvnom srodstvu sa zavisnikom, a koje sa sobom mogu da uvedu koga god žele bez ikakve provjere identiteta. “Kumovi” i “drugarice” sa spiska osoba od povjerenja su često dovodile sumnjive osobe i kamataše, jer ipak se morala platiti droga koja se nalazi u opticaju. Ako bi neko pri ulasku od zavinsika imao pozitivan test, pojašnjenje je da se jela pita od maka i pozitivan test se stavljao po strani”, ističe ova majka.

Kaže da je njen život u trenutku poziva sa JU Kakaricka Gora, da joj je sin napravio recidiv, te da mora biti izbačen- bio najveći životni poraz koji je ikada doživjela i koji će ikada doživjeti.

“Ja i dosta drugih roditelja smo poslali našu bolesnu djecu (bez obzira na njihove godine) da se liječe, vjerovali u sistem, živjeli od vikenda do vikenda da ih vidimo i da se nadamo da će baš on-ona biti u onaj mali procenat osoba koji su se izliječili i ostali čisti. Zašto je u posljednjim godinama toliki broj povratnika u Ustanovu JU Kakaricka Gora? Zato što je javna tajna da im je tamo najbolje, imaju droge koliko žele, mogu da spavaju po cijeli dan, nemaju nikakvu kontrolu, a ako slučajno budu uhvaćeni velika je šansa da im se oprosti”, tvrdi ova majka.

Ustanova JU Kakaricka Gora je, kaže, nekada bila primjer discipline i mjesto na kojem se radilo po pravilima i poštovale sve procedure.

“Da li je moguće da Ustanova koja treba da liječi zavisnike, sada žmuri nad organizacijom unosa i korišćenja droga i da se se ne sprovodi nikakva kontrola rada Ustanove od strane njenih osnivača”, pita ova majka.

Svaki pokušaj zloupotrebe narkotika u Ustanovi se sankcioniše udaljavanjem

Iz JU “Kakaricka gora”, na čijem je čelu Marko Čađenović, za CdM su demantovali tvrdnje gospođe koja se u svom pismu potpisuje kao anonimna majka, iako oni, kako kažu, kako Uprava tako i stručni tim pretpostavljaju o kome se radi.

“Nalazimo razumjevanja za nju, znajući koliki je problem i same porodice kada je član porodice zavisnik, ali ne možemo dozvoliti da zbog recidiva njenog sina naša reputacija bude dovedena u pitanje, kao i višegodišnji uspješni rad i to na osnovu iznjetih grubih neistina i apsurdnih tvrdnji, zbog kojih bi gospođa trebalo da snosi zakonske posljedice zbog kleveta”, ističu iz Kakaricke gore.

Javna ustanova je, navode, osnovana 2008.godine i od tada su pomoć za tretman potražili više stotina ljudi koji su u problemu zavisnosti.

“Mnogo je onih koji su od osnivanja u oporavku i čiji životi danas izgledaju produktivno i srećno upravo zahvaljujući promjenama koje su napravili boravkom u Ustanovi. Cijeneći važnost svakog života ne možemo dozvoliti da zbog pojedinačnih nemotivisanih pojedinaca razmišljamo u globalu negativno i tretiramo neuspješno jedan sistem koji je omogućio da ljudi koji su bili u dugotrajnom pakalu zavisnosti danas rade, imaju porodice, žive živote u punoj kvalitetnoj formi”, navode iz JU Kakaricka gora.

Ističu da je bolest zavisnosti kompleksan problem pa mu se tako i pristupa.

“Potpuno svjesni kao profesionalci da je recidiv dio bolesti i nešto što se dešava, ali ne umanjuje našu volju niti treba da umanjuje nadu samih zavisnika/ca i njihovih porodica, jer život je važan”, ističu.

Javna ustanova, poručuju, ima vrlo jasne procedure po kojim funkcioniše upravo kako bi se zaštitio sistem, praćenje ponašanja klijenata/kinja omogućava da se sprovode i mjere koje su propisane kao što periodična testiranja na psihoaktivne supstance, kao i pregledi stvari klijenata/kinja.

“Uvijek kad bi se nakon takvih procedura utvrdilo da je neko od klijenata/kinja pozitivan na testu ili na bilo koji drugi način prekršio pravila funkcuonisanja Javne ustanove dolazi do prekida tretmana za tog pojedinca. Upravo takve mjere se preduzimaju da bi se zaštitili ostali klijenti/kinje i da bi se osiguralo da oni klijenti/kinje koji žele da se oporavljaju to i mogu, a da oni klijenti/kinje koji to ne žele ne mogu boraviti u Ustanovi jer ne poštuju pravila, a pri tome svojim ponašanjem pokazuju da nisu ni autentično motivisani”, objašnjavaju iz JU Kakaricka gora.

Napominju da se testiranja i pregledi vrše periodično i da se uvijek na saznanja reagovalo na isti način, ako se utvrdi da se krše pravila.

“Apsolutno nema nikavih podržavanja bilo kojih nepravilnosti, niti učestvovanja već su reakcije onakve kakve smo naveli. U emailu je naveden slučaj udaljavanja četiri klijenta zbog konzumacije što potvrđuje da se postupa po pravilima u tom slučaju kao i u svima koji su bili prije njega. Iz navedenog je jasno da se svaki pokušaj zloupotrebe narkotika u Ustanovi sankcioniše udaljevanjem. U konkretnom slučaju klijent koji je udaljen je zbog nemogućnosti majke da dođe po njega, jer se u tom trenutku nalazila na putovanju, ostavljen još dva dana kako ne bi bio sam na ulici, dok majka ne dođe po njega”, navodi JU Kakaricka gora.

Sistem i pravila su, kažu, vrlo jednostavna i jasna i omogućavaju da sistem funkcioniše.

“Poznajući da su zavisnicima strukrure dana ili funkcionisanja nepoznate, cijeli sistem je postavljen tako da struktura postoji od prvog dana ulaska i omogućava nam da se ne bavimo navodima, “pričama grada“ ili bilo čim takvim, jer transparentan rad je nešto što nas od početka odlukuje i sve što se radilo bilo je komunicirano na upite medija ili čak i samostalno. Zbog toga upravo i odgovaramo na ovaj dopis jer nemamo što da krijemo niti imamo potrebu da se bavimo navodima”, poručuje JU Kakaricka gora.

Na navode vezane za unos supstance naglašavaju da je sistem poluotvorenog tipa sa jasnim pravilima izlaska u okviru tretmana, a koji se dešavaju u obliku vikend izlazaka nakon pola godine u trajanju od 48 časa nakon čega se vrši testiranje na prisustvo psihoaktivnih supstanci i u slučaju da je test pozitivan prekida se tretman, jer se to kategoriše kao kršenje pravila tretmana koja su jasno definisana i na koja su klijenti/kinje upozoreni u okviru molbi koje potpisuju za potrebe izlaska.

Klijnetima/kinjama je, kažu, omogućen telefonski poziv jednom sedmično u trajanju od 15 minuta, koji se realizuje uz nadzor stučnog lica.

“Klijenti/kinje ne posjeduju svoje telefone niti imaju pristup internetu”, tvrde za CdM iz JU Kakaricka gora.

Porodicama se, dalje objašnjavaju, omogućava da za svoje članove koji su na tretmanu donose stvari koje su im neophodne, a koje su u skladu sa HCCP standardima koji važe u ustanovi.

“Stvari koje se donesu prelaze mjere pregleda. Nije dozvoljen unos bilo kojih drugih namirnica mimo onih koje su odobrene HCCP standardom i to naravno u jasno definisanom vrmenskom okviru. Naravno da postoji mogućnost unosa kao u svim sistemima koji su kolektivnog tipa. Ponavljamo mi samo terapijska zajednica, da je tretman dobrovoljan i da postoji upit motivacije za tretman da postoje mogućnosti da neko zbog toga ne želi da se oporavlja i da zbog toga dolazi do kršenja pravila, na koja kako je navedno postoje sistemi zaštite i jasna pravila”, naglašavaju za CdM.

Posjete klijnetima/kinjama su omogućene isključivo osobama od povjerenja, koje se kontaktiraju da bi potvrdile mogućnost da neko od članova porodice dođe u posjetu sa jasnim navodima da moraju biti u pitanju lica koja neće ugroziti bilo tog klijneta/kinju ili nekog drugog.

“Posjete se odvijaju vikednom uz praćenje zaposlenih”, ukazuju.

Apeluju na roditelje, sa potpunim razmijevanjem da je zavisnost bolesti porodice i da roditelji prije svega jako teško podnose to stanje, da se razvije kozavisnost i da se u jednom trenutku otežano vidi izlaz iz situacije.

“Ali apelujemo da nađu snage i da vjeruju u mogućnost izliječenja da svoju djecu ne otpisuju pominjući smrt dok su oni živi već da traže mogućnosti pomoći sopstvenom djetetu, a ne da krive sistem koji očigledno nije bio odgovarajaći jer klijent samom konuzmacijom je potvrdio da nije motivisan za tretman. U potpunosti razumijemo bol koju majka prolazi zbog situacije, ali takođe znamo da takvo emocionalno stanje onemogućava da se sagleda realna slika bolesti zavisnosti da se pokušava naći krivac za to stanje,a jasno znamo da je problem u samom zavisniku, njegovom okruženju i da se tu trebaju vršiti promjene koje će pomoći da se izlaz pronađe”, ističe JU Kakaricka gora.

Nemaju, kažu, potrebu osude napada na sistem Ustanove i rad Ustanove.

“Kao profesionalci razumijemo da stanje boli i nemoći može priozvesti i potrebu da se krivac traži tamo gdje nije. Tako da se ustanova apsolutno ne smatra krivcem u ovom slučaju, jer se jasno pridržavamo pravila i procedura i ovo smatramo pokušajem da se diskredituje ugled Ustanove i njenih zaposlenih, što nije moguće jer iza nas stoje spašeni životi. Ovo upravo navodimo zbog svih onih koji imaju pozitivna iskustva i pozitivne efekte i ne smijemo dozvoliti da negativni primjeri koji se dešavaju kao i u svakom sistemu uprljaju godine dobrog rada i značaja onoga što je pruženo”, poručuje JU Kakaricka gora.

Dalje navode da u Javnoj ustanovi jednako postupaju prema svim klijentima/kinjama.

“Pravila su jednka za sve i ne prave se razliku u pristupu tretmanu nezavisno koliko klijent/kinja ima godina života, već se trudimo da osvijestimo dio da koliko god godina imao ima vjeru u izliječenje. Ne treba doživaljavati recidiv kao okončanje života ili nešto što ne može biti prekinuto, samo ako se pristupi pravilno i ako se potraži pomoć, a ne odustane od toga”, ističe JU Kakaricka gora.

Tretman u Javnoj ustanovi se odvija dvije faze rezidencijalni i nerezidencijalni dio.

“Trenutno se na tretmanu nalazi 19 klijenata i tri klijentkinje na rezidencijalnom tretmanu, dok je na nerezidencijalnom dijelu tretmana 15 klijenata i tri klijentkinje”, saopštili su za CdM.