Neuropsihijatar Jovan Marić, koji je psihološki vještačio Žarka Lauševića nakon dvostrukog ubistva u Podgorici 1993. godine, rekao je da je, po njemu, glumac "lako potegao pištolj", te objasnio da je viđao slične slučajeve tokom svoje karijere.
Neuropsihijatar Jovan Marić svojevremeno je bio dio tima sudskih vještaka koji je vršio neuropsihijatrijsko vještačenje Žarka Lauševića nakon dvostrukog ubistva i ranjavanja jedne osobe u Podgorici 1993. godine.
On se u jednom intervju osvrnuo na ovaj slučaj, pomalo uvrijeđen načinom na koji ga je slavni glumac opisao u svojoj prvoj knjizi. Marić je tom prilikom kazao da je samo radio svoj posao, te da je njegova procjena bila bazirana na višedecenijskom iskustvu vještačenje nekih od najtežih zločina koji su se dogodili na našim prostorima.
Srpski stručnjak je rekao da mu se dopala Lauševićeva knjiga, ali da to ne mijenja činjenicu da je potegao pištolj i ubio dvije osobe. Razumije zašto je glumac bio ljut na ekipu koja je vještačila, pa i na njega, ali oni su, kaže Marić, samo najpoštenije radili svoj posao.
„On je a posteriorno napisao sjajnu knjigu, ali je ipak ubio dvije osobe. Ja se pominjen u toj knjizi, ne tako pozitivno, jer je on bio ljut na ekipu koja je vještačila, pošto nije napisala da je to bilo u samoodbrani“, ispričao je Marić.
Lako potezanje oružja
Neuropsihijatar kaže da treba uzeti okolnosti pod kojima su se ubistva dogodila:
„On je bio pod dejstvom alkohola i nosio je pištolj koji je lako potegao. Ja sam vještačio dosta ubistava u Republici Srpskoj za vrijeme rata i to ne ona ratna, nego `pozadinska`, pomalo neobjašnjiva, koja se nazivaju `sindrom lakog potezanja oružja`. Mislim da je ovaj obrazac primjenjiv i u slučaju braće Laušević“, pojasnio je Marić, koji je kasnije ispričao i šta je glumca pitao tokom vještačenja.
On je Luševića upitao : "Vi ste glumac, znate li da ste neverbalno mogli da omalovažite sagovornika, a da ništa ne kažete?"
Nakon toga, kako je Marić objasnio, uslijedio je Lauševićev kratak odgovor: "Ne sjećam se".
On je potom objasnio da je Laušević vjerovao da je u pitanju nesrećan slučaj.
„Vjerujem da je htio da zaštiti brata, koji je od udarca pao na zemlju. Laušević je iz svoje torbe izvadio pištolj i pucao na dvojicu, dok je trećeg ranio. Očevici su kazali da Laušević nije prvi počeo raspravu, ali je pitanje da li je svojom gestikulacijom, pošto je on glumac možda svojim tijelom nešto poručio, pa ih je to iznerviralo i onda su napali njega i njegovog brata“, ispričao je neuropsihijatar.
"Ubiću ga kad mu djeca odrastu"
Marić je podsjetio i na zanimljiv detalj vezan za objavljivanje Lauševićeve prve knjige, za koji smatra da nije koincidencija.
„Čitao sam u novinama da je otac jednog od ubijenih mladića rekao: `Neću ubiti njega, nego ću sačekati da mu dijete napuni dvadeset godina, pa ću mu ubiti dijete da vidi kako je ostati bez sina`. Žarkova knjiga je izašla tada kad mu je dijete napunilo baš te godine. Što mislim da nije slučajno“, zaključio je Marić.
Podsjetimo, kobne noći između 30. i 31. jula 1993. godine Žarko Laušević je ubio Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (19), a Andriju Kažića ranio u predjelu genitalija, nedaleko od podgoričkog kafića nakon tuče.
Prema tadašnjim navodima medija, do sukoba je došlo kada su Laušević i njegov stariji brat Branimir napadnuti. Tom prilikom je Žarko pucnjima iz svog pištolja usmrtio napadače. Nakon incidenta, osuđen je na 15 godina zatvora za dvostruko ubistvo. Ova presuda je nakon žalbi potvrđena 1994. godine, a zatvorsku kaznu je izdržavao u Spužu i Požarevcu.
Posle ukidanja presude od strane Saveznog suda, po ponovnom pretresu februara 1998. godine, Lauševiću je izrečena kazna od četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane. Pošto je u tom trenutku već izdržao 4,5 godine, oslobođen je.
Četiri "zatvorske" knjige
Nakon toga glumac je napustio zemlju i preselio se u Njujork. Vrhovni sud Crne Gore je, po žalbi tužioca 30. marta 2001. godine, tu odluku o kazni preinačio i izrekao novu - od 13 godina zatvora. Nekadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić pomilovao je Lauševića 2011. godine, po preporuci Komisije za pomilovanje Republike Srbije.
Laušević je objavio autobiografske knjige koje govore o danima provedenim iza rešetaka: „Godina prođe, dan nikad“, „Druga knjiga“, „Sve prođe, pa i doživotna“, a nedavno mu je izašla i četvrta koja opisuje događaje po izlasku iz zatvora - „Padre, idiote“. Kao i na ranijim, Laušević se nije pojavio na promociji svoje nove knjige, koja je održana u prepunoj sali beogradskog SKC-a.