Uprkos uvriježenom mišljenju da danas niko i ništa ne čita, u knjižari starih knjiga ARTO tvrde da broj prodatih i naručenih naslova potvrđuje da nisu pogriješili što su se upustili u jednu sasvim novu podgoričku priču iz kulture.
Knjižara starih knjiga ARTO je mala, ali u odabiru naslova brižljivo koncipirana prva i jedina knjižara antikvarnih i polovnih knjiga u Podgorici koja, kako ističe urednik Ognjen Savić, sadrži kolekciju izuzetno značajnih djela i rijetkih knjiga iz crnogorske, južnoslovenske i svjetske književnosti, teorije i istorije književnosti i umjetnosti, filozofije, psihologije, leksikografije, koje najčešće nije moguće pronaći u drugim podgoričkim knjižarama, pa ni u mnogim gradskim bibliotekama u Crnoj Gori.
Prema njegovim riječima, knjižara ARTO osnovana je „sa romantičnom željom da se podgoričkim čitaocima konačno ponudi mjesto u kojem se knjige ne prodaju po „suludim cijenama“ i u kojem je istovremeno svaka knjiga vrijedna čitanja“.
"Otuda, iz tog sentimenta, i naziv knjižare ARTO, po Antonenu Artou koji je istinski i tragično duboko živio umjetnost, koji se nije mirio sa konvencijama i usađenom logikom utilitarističkog prilogađavanja. I uprkos uvriježenom mišljenju da danas niko i ništa ne čita, mi u ARTO-u sigurni smo da nismo pogriješili što smo se upustili u jednu skoro pa nepopularnu djelatnost, koja je u stvari i sasvim nova kulturna priča našeg grada, jer poslije nepuna dva mjeseca od otvaranja antikvarnice imamo gomilu prodatih i naručenih knjiga", rekao je Savić.
Prema njegovim riječima, najtraženije su teorijske knjige, iz književnosti, umjetnosti, filozofije i psihologije, ali se, kako kaže, očigledno sasvim dobro čitaju i Hajnrih Bel i Henri Miler i Rilke i Sartr i Pekić i Hemingvej i Dostojevski i Stendal i Miodrag Bulatović... Takođe, ništa manje nisu tražena ni djela na engleskom, italijanskom, njemačkom, ruskom, mađarskom jeziku.
"Samo po objavljenim naslovima lako je zaključiti da su nekadašnji jugoslovenski izdavači, kao što su "BIGZ", “Rad”, “Sveučilišna naklada Liber", "Prosveta", „Gradac“, pa i cetinjski „Obod“, i “Grafički zavod Titograd“, izuzetno vodili računa o tome što će štampati pod svojim imenom. Tada ste i nasumice mogli da uzmete da čitate nešto iz edicija „Reč i misao“, „Horizonti“, „Erotikon“, ili iz Prosvetine ili Bigzove „Džepne knjige“, jer su se te biblioteke držale visokih estetskih kriterijuma pri odabiru naslova. To je nešto od čega današnji izdavači sve više odustaju i zato je u suštini bilo nužno da naš grad dobije antikvarnicu knjiga, odnosno taj takozvani novi dom starih knjiga", ocijenio je Savić.
Najstarija knjiga u „Artou“ je Danteov „Raj“, štampan 1873. godine u Torinu. Stari i rijetki su i naslovi „Gospođa sa suncokretom“, koji potpisuje knez Ivo Vojnović, a koji je 1912. godine štampala „Knjižara Gece Kona“, zatim „Tri dana“ Maksima Gorkog iz 1927, štampan u izdavačkoj kući „Svetlost“ iz Beograda, Puškinove „Pripovetke“ izdavača „Srpska književna zadruga“ iz 1933, kao i „Nova muzička estetika“ koju je beogradski Klub originalnih kompozitora štampao 1938.
Knjižara ARTO smještena je u Klubu kulture Soba, multimedijalnom prostoru, kafeu i galeriji u centru Podgorice u kojem se organizuju izložbe slika i fotografija, koncerti, projekcije filmova, tribine... Skupa sa knjižarom, rekao je Savić, pod nazivom ARTO osnovana je i izdavačka kuća, koja će u narednih nekoliko mjeseci publikovati svoj prvi naslov.
"Nije zgodno da sada govorim o kojim naslovima je riječ, ali sam posve siguran da ćemo sa nekoliko knjiga koje budemo objavili ove i sljedeće godine obradovati čitaoce ne samo iz Crne Gore, već i sa čitavog srpskohrvatskog jezičkog prostora", zaključio je Savić.