Ubistvo Gorana Žugića praktično je rasvijetljeno u prvim danima istrage, ali su, navodno, neki od tadašnjih čelnika bezbjednosnog sektora u potpunosti opstruirali taj slučaj, uništavajući čak i diskete sa snimcima saslušanja svjedoka.
To su operativni podaci bezbjednosnog sektora do kojih su Vijesti došle.
Spisi nekadašnje Službe javne bezbjednosti, sačinjeni u nekoliko navrata u sedmicama nakon ubistva bezbjednjaka, pokazuju šta je sve rađeno u istrazi Žugićeve likvidacije.
U njima se citraju izjave brojnih osoba saslušanih u istrazi, od kojih su neki opširno govorili o svom, ali i učešću drugih osoba iz podzemlja i javnih funkcionera u međunarodnom švercu cigareta, uključujući i operativne podatke. U tom kontekstu pominjali su i savjetnika za bezbjednost tadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića, likvidiranog hicima iz vatrenog oružja 31. maja 2000. godine, kako prenose Vijesti.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović nedavno je kazao da je Žugić ubijen zbog tog nezakonitog posla.
On je 28. jula u parlamentu rekao da je tog bezbjednjaka ubio Ivan Delić, po nalogu Darka Belog Raspopovića i Branislava Brana Mićunovića.
Krajem prošle sedmice Šaranović je zbog toga svjedočio u Višem državnom tužilaštvu.
Spisi nekadašnje Službe javne bezbjednosti, koji nijesu uništeni, pokazuju da su Delić, Raspopović, Mićunović, ali i još desetak imena iz jugoslovenskog podzemlja, pominjani u istrazi, kako prenose Vijesti.
Neki od njih saslušani su, provjeravani su im alibiji, pojedinci su iskaze davali i više puta... Utvrđeno je da su u noći ubistva, u tadašnjem hotelu Crna Gora, boravila dvojica članova surčinskog klana.
Ipak, policajci nijesu mogli doći do svih - nijedan iz Mićunovićevog bliskog okruženja iz podzemlja nije bio dostupan inspektorima koji su radili na tom slučaju.
To se navodi u objedinjenoj informaciji o preduzetim službenim radnjama, koja je tada dostavljena tadašnjem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova Vuku Boškoviću.
U tim spisima piše i da policajci od kolega iz tadašnje Službe državne bezbjednosti (SDB) nijesu imali koristi, ali i da provjere telefonskih komunikacija “nijesu do kraja realizovane”.
Prema istim dokumentima, više pripadnika beogradskog podzemlja saslušano je u toj istrazi, a svi oni su u Crnoj Gori boravili prije ili neposredno nakon zločina.
Tajna policija, navodi se, oglušila se o zahtjev kolega da im pomognu da lociraju pripadnike beogradskog podzemlja koje je 10. septembra te godine, sada pokojni Branislav Mićunović “preuzeo” na Vraćenovićima i odvezao ka Nikšiću.
“Niko nije mogao da utvrdi gdje su, i da li su ostali u Crnoj Gori”, piše u spisima tadašnjih inspektora, koji su preživjeli.
Taj Beograđanin i ekipa koja je s njim ušla u državu nijesu bili jedini žestoki momci iz Srbije koji su, prema spisima, bili od interesa za istragu, kako prenose Vijesti.
Već u prvim satima u policiji su saslušana dvojica važnih igrača u srpskom podzemlju, koji su negirali krivicu. Tvrdili su da su u glavni grad Crne Gore došli da kupe blindirani automobil.
Nakon cjelodnevnog zadržavanja pušteni su iz policijskih prostorija i napustili su Crnu Goru.
Narednih dana inspektori su, međutim, raspisali potragu za jednim od njih - sam im se javio dan kasnije, uz obrazloženje da je iz Beograda otišao u Zagreb, gdje mu je i saopšteno da ga crnogorska policija traži.
Iako mu je nakon dodatne izjave saopšteno da ne napušta Crnu Goru, to je učinio dan kasnije, nakon sastanka s dvojicom tadašnjih tajnih agenata.
Jedan od njih, čiji je identitet poznat “Vijestima”, policiji je saopštio da je s prelaskom granice upoznat tadašnji ministar unutrašnjih poslova, sada pokojni Vukašin Maraš.
Ista osoba s tim beogradskim kriminalcem vidjela se i dan uoči ubistva Žugića, pokazuju spisi...
Žugić je bio savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića, a likvidiran je hicima iz vatrenog oružja 31. maja 2000. godine.
Prema zvaničnim policijskim podacima, Žugić je ubijen je oko 23 časa u Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici.
Prema toj verziji, on se “audijem A6” dovezao do zgrade u kojoj je stanovao, parkirao je automobil i krenuo ka ulazu. S leđa mu je pritrčao egzekutor visok oko 1,75 metara i iz automatskog pištolja ispalio desetak hitaca k njemu - tri su ga pogodila u glavu.
U policijskim krugovima govorilo se da je ubistvo Đukanovićevog savjetnika povezano s duvanskom mafijom.
Dvije godine nakon ubistva Đukanovićevog savjetnika, Goran Stanjević, tadašnji predstavnik Vladine agencije za strane investicije, ispričao je da je Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju u vezi sa istragom tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.
Italijanskim istražiteljima te godine ispričao je da se dokumentacija o krijumčarenju odnosila na Đukanovićevu ulogu u tom poslu i da je papire u Crnu Goru donio nakon što je s njim kontaktirala supruga “kralja šverca” Ćira Macarele.
U dokumentima italijanskog tužilaštva piše da je Stanjević u Švajcarskoj bio predstavnik Vladine agencije za strane investicije od 1995. do 1998. godine.
Tužiocu je ispričao da je s njim dvije ili tri godine prije saslušanja 2002. godine kontaktirala supruga Ćira Macarele, koja živi u Luganu, i dostavila mu dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju. Kaže da su tražili od njega da tu dokumentaciju odnese u Crnu Goru lično, što je, kako tvrdi, učinio - sjutradan u Podgoricu je odnio dvadesetak knjiga formata A4. Nije precizno odgovarao na pitanja kojima su tražili potvrdu da se Macarela preko svojih kanala domogao dokumentacije koja tada još nije bila javno dostupna. Rekao im je da je Žugić ubijen par mjeseci nakon što mu je on dostavio ta dokumenta.
“Putem međunarodne pravne pomoći, od više država zahtijevano je prikupljanje obavještenja i određenih podataka o predmetnom krivičnom djelu, koji... nisu dali rezultate u otkrivanju izvršioca ovog krivičnog djela”, piše u ranijim odgovorima Tužilaštva.