"Da su tada nadležni reagovali kako treba, objavili javno njegovu fotografiju, pustili pse tragače da ga nađu, umjesto da ga puste da 15 dana naoružan šeta, moji ujak i tetka bi bili živi..."
To je juče “Vijestima” kazao Janko Danilović, sestrić ubijenih Milenke (69) i Jovana Madžgalja (60), nakon što su se porodica i prijatelji vratili sa groblja na kom su dan ranije sahranjene nedužne žrtve odbjeglog ubice Alije Balijagića (65).
Reporteri “Vijesti” obišli su Vranešku dolinu i zaseok Sokolac, u kojem je 25. oktobra, oko 21.10, u njihovom domu, ugašen život Milenke i Jovana Madžgalja.
Na desetine policajaca i vojnika patroliralo je juče Tomaševom, postavljeni su punktovi za kontrolu, ali od skretanja ka selima Barice, Sokolac i Pisana Jela do kuće Madžgalja, izuzev trojice pilota aviohelikopterske jedinice, nije bilo ni traga od prisustva čuvara zakona, iako nadležni tvrde da mještanima osiguravaju zaštitu. Među mještanima sela u Vraneškoj dolini već četvrti dan širi se strah od odbjeglog ubice, silovatelja, razbojnika i nasilnika, koji izmiče policiji.
“Ima straha, opasno. Katastrofa jedna. Troje djece imam u kući, nemam ni pištolj, ni pušku, ni zaštitu, ni vojsku. Samo laži”, kazala je juče mještanka Dijela Sinđić "Vijestima".
Velimirka Nenezić rekla je da ih je strah da se ubica ne vrati u selo, jer ne zna odakle sve može da se pojavi. Istakla je i da je prije ubistva svraćao kod nekih komšija, pio kafu i rakiju, ali da ih je nakon toga, sada pokojna Milenka Madžgalj, upozorila da selom ide naoružani čovjek, poručivši im da se zaključavaju.
“Ona nas je nazvala i svim komšijama kazala da se čuvamo i zaključavamo... Nije me strah da zaspim, mi smo se naživjeli, ali strahote ima, no, od ovoga ne možemo pobjeći, može biti iza te smrče sad”, kazala je ona.
Dok su novinarki davale izjavu, policije ni vojske nije bilo na vidiku, navode iz Vijesti.
Ni na račvanjima makadamskog puta koji vodi do zadnje kuće u Sokocu, one u kojoj su živjeli Madžgalji, nije bilo nikoga - tek dvojica policajaca s puškama ispred kuće.
U petak 25. oktobra došao je u Sokolac, u kuću Madžgalja, a prethodno, svraćao je i do seoske osnovne škole, gdje mu je portir dao čašu vode.
To je “Vijestima” kazao jedan od braće ubijenih Madžgalja, Velibor Madžgalj, koji je tog dana zbog zdravstvenih pregleda bio u Podgorici.
“Dolazio je i gore u školu. Tamo imaju tri učenika, učiteljica. Kada je došao, tamo je bio moj brat od strica. Ovaj mu je tražio čašu vode, i dao mu je. Rekao nam je čovjek nosi pušku, redenik oko pojasa, ne znam ko je, predstavio se Drašković. Nije se predstavio Alija. Znači krio je ime i spremao je sve ovo”, kazao je Madžgalj.
Prisjeća se da se telefonom čuo sa bratom i sestrom prije nego su ubijeni, jer su ga očekivali da te noći stigne u Sokolac, ali da je odgodio povratak za jutro kasnije.
“Bolje da sam došao, makar bih ležao sad sa njima u onom grobu”, rekao je on.
Priča i da su Milenka i Jovan tog dana ugostili neznanca koji im se predstavio kao lovac Drašković, dali mu da jede i pije.
Nešto kasnije su, kazao je on, došli policajci, pokazali im Balijagićevu fotografiju i pitali jesu li ga gledali.
“Preko dana im je prijavljeno da šeta selima, nosi pušku i redenik. Došli su kod mojih brata i sestre, pokazali im fotografju Alije Balijagića i pitali je li to on, zadržali su se desetak minuta kod naše kuće i pošli. Da su ostali u selu ne bi se to desilo. Morali su ostati tu veče da ovdje dežuraju sve, jer oni su tačno pustili da ih on pobije. On je pušten da ih pobije... Vratio se deset minuta nakon što je policija pošla. Kako je on mogao znati odakle da puca, kako je znao da su blokovi pored kuće i da od njih napravi stepenik da se podigne do prozora? Prvi put kad je dolazio, kad su mu dali da jede i pije, možda je prošetao ovuda, vidio one blokove, snimio teren i šta može da napravi i vratio se da ih ubije”, kazao je on.