Građani iz Cetinja i Podgorice su podnijeli krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Crne Gore protiv, za sada, nepoznatih starješina i pripadnika Desete (X) crnogorske udarne brigade
Građani iz Cetinja i Podgorice su podnijeli krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Crne Gore protiv, za sada, nepoznatih starješina i pripadnika Desete (X) crnogorske udarne brigade zbog osnovane sumnje da su naredili i/ili izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva na teritoriji Cetinja 13, 14. i 15. novembra 1944. godine, saopštio je danas u ime podnosilaca prijave Aleksandar Saša Zeković, odbornik u Skupštini Glavnog grada Podgorice, kako pišu Vijesti.
"Pripadnici X crnogorske udarne brigade odveli su Momčila S. Zekovića iz kuće u kojoj je stanovao u Bogdanovom kraju. Objasnili su da ga vode na kraći informativni razgovor i da će se ubrzo vratiti. Međutim od tada mu se izgubio svaki trag. U obližnjem zatvoru, Dragica, rođena Jovanović (izvorno Brozović), interesovala se za supruga i pitala može li mu donijeti što od odjeće i hrane. Zatvorski čuvar je obavijestio da je čuo da je isti strijeljan, baš tog jutra, sa još desetak građana i građanki Cetinja. Narednog dana odvedeno je i ubijeno još 14 osoba", istakao je Aleksandar Saša Zeković u saopštenju.
On je dodao da su podnosioci krivične prijave su u bliskom srodstvu sa Momčilom S. Zekovićem, te da smatraju da je ključni razlog njegove likvidacije nezainteresovan stav i odnos prema ideologiji Komunističke partije.
"Starješine i pripadnici partizanske brigade, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili su da se ubija civilno, nevino, stanovništvo koje na bilo koji način nije uzelo učešće u ratu, ratnim dešavanjima i događajima 1941-44, čime su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva - opisano i kažnjivo po članu 428 Krivičnog zakonika Crne Gore. Pripadnici brigade su postupali protivno međunarodnom pravu i međunarodnom ratnom pravu, zahtjevima covječnosti i javne savjesti koje propisuje Haška konvencija (IV) o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. godine i protivno članu 46. Pravilnika o zakonima i običajima rata na kopnu koji su sastavni dio Konvencije. Tokom socijalističke Crne Gore, iako mekom, ali de facto totalitarnom sistemu, vlasti ne samo da su (za)branile pristup bilo kojoj zvaničnoj informaciji o sudbini Momčila S. Zekovića i drugih nevinih civilnih žrtava, već nije ni dozvoljeno označavanje lokacija (raka) u kojima se nalaze posmrtni ostaci ubijenih. U takvim okolnostima bile su i nemoguće aktivnosti rehabilitacije ili preuzimanja posmrtnih ostataka zbog sahrane u porodičnim grobnicama. Sve to je proizvelo i ostavilo dubok psihološki uticaj. Pripadnici ovih porodica decenijama su trpjeli diskriminaciju i ponižavanje, drugorazredni građanski tretman i neosnovano etiketiranje kao neprijatelji i izdajnici. Posljedice toga traju i danas. Zato je podnošenje ove krivične prijave i u funkciji prava na istinu i konačnog zaustavljanja duge neizvjesnosti, emocionalne patnje i nametnutog stida (srama)", naveo je Aleksandar Saša Zeković.
On je poručio i da je ukazano i na predmet Janovjec i dr. protiv Rusije (zločin u Katinskoj šumi) u kojoj je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da srodnici žrtava mogu biti stranka u postupku, a koji bi pred nadležnim tijelima i institucijama Crne Gore mogli otvoriti pitanje prisilnih nestanaka, mučenja i vansudskih pogubljenja.
"Upravo iz tog razloga, imajući u vidu godine (starost) prvog podnosioca krivične prijave (rođen 1943) među ostalim podnosioca su njegovi srodnici i potomci. Tužilaštvu je predloženo da se, između ostalog, preduzme uviđaj na lokaciji na Cetinju na kojoj su izvršene egzekucije, odredi ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka svih ubijenih sredinom novembra 1944, utvrdi tačan uzrok smrti i sprovedu druga neophodna vještačenja kako bi se potom posmrtni ostaci predali porodicama zbog dostojne sahrane ili organima Prijestonice kako bi organizovala pokop u zajedničkoj spomen kosturnici. Predloženo je da se prikupe obavještenja od starješina i pripadnika X crnogorske udarne brigade koji su još uvijek živi, potomaka nevinih civilnih žrtava, učine dostupnim arhivska građa, konsultuju presude Evropskog suda kao i relevantna istoriografija", poručio je Zeković.
On je naveo i da podnosioci krivične prijave iskazuju, postmortem, poštovanje i zahvalnost uglednom istoričaru Predragu Vukiću, jednom od najboljih poznavalaca arhivske građe u Crnoj Gori.
"Vukić je temeljito istraživao crnogorsku prošlost i zaslužan je što pojedinačni zločini partizanskih jedinica nijesu pali u zaborav. Predloženo je da se u svojstvu svjedoka prikupe obavještenja i od novinarke Tamare Nikčević. Podnosioci prijave iskazuju joj javnu zahvalnost na objavljenom razgovoru sa narodnim herojem Jovom Kapičićem. Njena knjiga 'Goli otoci Jova Kapičića' je dragocjen izvor za istraživanje i bolje razumijevanje crnogorske prošlosti. U toj knjizi Kapičić, između ostalog, govori o pozadini i organizaciji političkog nasilja po oslobođenju Cetinja i ubistvu profesora i uglednih Cetinjana. Otvoreno pominje izvjesnog Velišu Lekovića koji je, tvrdi se na svoju ruku, dao organizovati te egzekucije. Kapičić je za Lekovića tvrdio da je 'među komunistima bio poznat kao priprost čovjek, nasilnik' te da je 'poslije rata, nekako dospio u beogradsku UDB-u, gdje je nastavio da maltretira ljude'. Civilne žrtve koje su stradale od strane pripadnika partizanskih jedinica nijesu bile priznate, niti su bile 'dobre žrtve' za razliku od civilnih žrtava koje su stradale od strane formacija fašističkih okupatora i njihovih, domaćih, pomagača. Prvim žrtvama je dodijeljen identitet izdajnika, društveno i politički su osporavane, o njima se, uglavnom ćutalo, a druge su tretirane osnovano, utemeljeno i sa potrebnim društvenim poštovanjem, iako je i jednima i drugima bilo zajedničko da su bile žrtve, nevine žrtve, odnosno žrtve koje nijesu uzele učešće u ratu", poručio je Aleksandar Saša Zeković.
On je poručio i da podnosioci krivične prijave - Sreten Zeković, profesor Cetinjske gimnazije u penziji i bivši predsjednik Crnogorskog federalističkog pokreta, Danilo Zeković, preduzetnik, Radomir Zeković, pomorac, Momčilo Zeković, muzičar i književnik, svi sa Cetinja i mr Aleksandar Saša Zeković, gradski odbornik iz Podgorice - ukazuju javnosti da neobilježene grobnice i posmrtni ostaci u njima ne smiju da postanu manipulacija i oružje u rukama živih koji su protivnici antifašizma.
"Pojedinačni primjeri nečovječnog, nehumanog i nepravednog postupanja, kao u ovom konkretnom primjeru, ne mogu dovesti u pitanje smisao i značaj Narodno oslobodilačke borbe i odlučujući doprinos partizanskog pokreta i komunista u borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika", zaključio je Aleksandar Saša Zeković u saopštenju.