ADVOKATI DO KVONA PODNIJELI ŽALBU PROTIV RJEŠENJA VIŠEG SUDA

Advokati Do Kvona, Goran Rodić i Marija Radulović podnijeli su žalbu protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, koji je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za izručenje kripto-tajkuna i Južnoj Koreji i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD)

Kazali su da žalbu podnose zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka, iz člana 386 Zakona o krivičnom postupku (ZKP) i “pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz člana 388 ZKP-a”. Kažu da su razlozi iz obrazloženja nejasni, kontradiktorni, apsolutno neutemeljeni u zakonu, “a sve u cilju primjene gole sile, kako bi se podržali neskriveni interesi prvostepenog suda i ministra pravde”.

Vrhovni sud je nakon tajnog vijećanja i glasanja 8. aprila donio presudu kojom se usvaja zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). Time se ukidaju ranija rješenja Višeg suda u Podgorici i Apelacionog suda i predmet vraća Višem sudu u Podgorici, kao prvostepenom, na ponovno odlučivanje kome će Do Kvon biti izručen – SAD ili Južnoj Koreji, koje ga traže zbog optužbi za kripto-prevare.

Marija Raković, samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda kazala je tada “Vijestima” da će konačnu odluku kome će biti izručen kralj kripto-valuta donijeti ministar pravde Andrej Milović.

Odluku da Do Kvon bude izručen Južnoj Koreji, a ne SAD, po skraćenoj proceduri donio je Viši sud 20. marta ove godine, a potom potvrdio Apelacioni sud. Ta presuda je bila pravosnažna. Na nju je reagovalo 21. marta VDT tražeći od Vrhovnog suda zaštitu zakonitosti u slučaju Do Kvon. Prethodno je Viši sud 22. februara odlučio da južnokorejski državljanin bude izručen SAD, ali je odluku poništio Apelacioni sud.

Do Kvon i njegov poslovni partner Han Čeng Džun (Haan Chang Joon) uhapšeni su 23. marta prošle godine na podgoričkom aerodromu kada su upotrijebili falsifikovane pasoše Kostarike. Džun je izručen Južnoj Koreji u februaru ove godine, a Do Kvon je ostao u zatvoru u Spužu. Nakon odsluženja zatvorske kazne od četiri mjeseca sproveden je u prihvatilište za strance u blizini Podgorice.

Rodić i Radulović u žalbi navode da je zahtjev za zaštitu zakonitosti VDT-a podnijet na štetu okrivljenog i s obzirom na to Vrhovni sud nije mogao donijeti odluku o preinačenju ili ukidanju pravosnažnih sudskih odluka.

“Takva presuda ne služi na čast sudijama Vrhovnog suda, i nije prvi put da je Vrhovni sud, mimo zakona, donosio odluke za tuđe potrebe. Pri tome, svjesni nezakonitosti odluke, nisu preuzeli odgovornost da oni preinače pravosnažnu odluku i predmet dostave Ministarstvu pravde na dalje odlučivanje, već to pokušavaju prebaciti na nižestepene sudove”, tvrde advokati.

Navode i da je primjerak zahtjeva za zaštitu zakonitosti dostavljen odbrani i-mejlom 20 minuta prije početka sjednice vijeća Vrhovnog suda. “Ne samo da odbrani nije data razumna mogućnost da iznese argumente povodom podnijetog zahtjeva za zaštitu zakonitosti, već je podnesak odbrane ignorisan upravo jer su uz isti priložene odluke Vrhovnog suda Hrvatske u identičnim situacijama (kada je zahtjev za ekstradiciju podnijet od strane više država, a okrivljeni je dao saglasnost za izručenje), čime se nesporno potvrđuje nadležnost suda za donošenje odluke u skraćenom sudskom postupku”.

Odluka suda ne može ostati u pravnom prometu
Smatraju da je postupanjem Vrhovnog suda, koji je nezakonito ukinuo pravosnažnu odluku o izručenju Do Kvona, i proizveo ponovni postupak, narušen temeljni princip propisan Protokolom 7 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

“Takva odluka Vrhovnog suda, a kroz nju i odluke nižestepenih sudova koje bi se temeljile na takvoj odluci, ne mogu opstati u pravnom prometu, a posebno ne pred Ustavnim sudom i Evropskim sudom za ljudska prava”, upozorili su advokati.

Kažu da je prvostepeni sud “prihvatio mantru VDT-a i Vrhovnog suda” i tezu da se izručenje u skraćenom postupku primjenjuje samo u onim predmetima ekstradicije kada je podnijeta jedna molba za izručenje od jedne države.

“Radi se o prostoj izmišljotini, koja nema bilo kakvo utemeljenje u Zakonu. Istrajnost i upornost u takvoj izmišljotini zaista vrijeđa zdrav razum”, kažu advokati.

Kako pojašnjavaju, redovni ekstradicioni postupak se sastoji iz dva dijela – prvi je postupak pred sudom, a drugi pred Ministarstvom pravde.

“Ovaj prvi sudski postupak je obavezan, a drugi (administrativni) je supsidijaran. Ovo, upravo zbog toga što je pretpostavka za nastavak postupka pred ministrom pravde donošenje pravosnažne sudske odluke da su uslovi za izručenje ispunjeni. U slučaju da u sudskom postupku bude donijeto rješenje kojim se zamolnica za izručenje odbija jer je vijeće nadležnog suda utvrdilo da nisu ispunjeni uslovi za izručenje propisani Zakonom (član 19), onda se ne može odvijati administrativni postupak pred ministrom pravde”, naveli su.

Ukazuju da je sud takvom odlukom pravosnažno okončao ekstradicioni postupak, a uloga Ministarstva je samo da po dobijanju takvog rješenja o tome obavijesti državu koja je uputila molbu za izručenje.

Dodaju da je prateći međunarodne tendencije u cilju ubrazanja procesa ekstradicije i u crnogorskom Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u članu 29 propisan skraćeni postupak ekstradicije i da odluku donosi sud.

Podsjećaju da je pravilnom primjenom Zakona u odnosu na Čeng Džuna, saradnika Do Kvona, sud donio rješenje 17. novembra 2023. godine, kojim se u skraćenom postupku dozvoljava njegovo izručenje Južnoj Koreji.

“Ostali tragovi lažnih podataka ministra pravde”
Rodić i Radulović u žalbi navode da iza prethodnih udruženih, nezakonitih pokušaja prvostepenog suda i ministra pravde, “koji su za neskriven cilj imali izručenje Kvona SAD”, i u sada pobijanoj odluci ostali su tragovi lažnih podataka koje je sudu “servirao” ministar pravde, koji su se odnosili na pokušaj izjednačavanja molbe za privremeno pritvaranje i molbe za izručenje, kako bi se prioritet po svaku cijenu dao molbi SAD.

Zapanjujuće je da, kako kažu, prvostepeni sud, kojem je više puta ukazivano na nepravilno utvrđene datume prijema zamolnica za izručenje, ni u petom navratu nije sposoban da pravilno utvrdi i prezentuje ove činjenice.

Navode da u dispozitivu pobijanog rješenja Višeg suda, piše da je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje “po molbi Ministarstva vanjskih poslova SAD, od 4. aprila 2023. godine i molbi za hapšenje radi ekstradicije Ambasade SAD od 25. marta 2023. godine...”

U spisima predmeta postoje dokazi iz kojih se, kako tvrde, nesporno može utvrditi da je diplomatskom notom Ambasade SAD podnijeta molba za izručenje Do Kvona, koja je Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore dostavljena 3. aprila 2023, pišu Vijesti.

“Dakle, datum podnošenja zamolnice za izručenje od strane SAD je 3. april 2023. godine. Takođe, u spisima predmeta nalazi se diplomatska nota Ambasade SAD kojom se traži privremeno pritvaranje Do Kvona. Ovaj dokument sačinjen je 25. marta 2023. godine od strane SAD, a dostavljen je Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore dana 27. marta 2023. godine, pa je upravo taj datum - datum podnošenja molbe za privremeno pritvaranje”, ukazuju advokati.

Dodaju da prvostepeni sud i sada u dispozitiv odluke, “ničim izazvan”, ubacuje “molbu za hapšenje radi ekstradicije, od 25. marta 2023. godine”, kako bi je prikazali kao molbu za izručenje, iako je nesporno da je Južna Koreja prva podnijela molbu za izručenje.

“Pri tome, naravno, prvostepeni sud u dispozitivu ne pominje činjenicu da je molba za privremeno pritvaranje Do Kvona od strane Republike Koreje podnijeta još 20. septembra 2022. godine u izdatoj Interpolovoj potjernici, a aktivirana 23. marta 2023. godine prilikom hapšenja našeg branjenika na aerodromu u Podgorici”, rekli su advokati, pišu Vijesti.

“Tragovi lažnih podataka”, kako kažu, vidljivi su i na strani 7 obrazloženja pobijanog rješenja, u kojem se navodi da je sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Do Kvona po “molbi Ministarstva vanjskih poslova SAD od 25. marta 2023. godine, toj državi...”

Advokati kažu da rješenje sadrži paušalnu tvrdnju iz obrazloženja presude Vrhovnog suda, da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta ni pribavljanju saglasnosti lica čije se izručenje traži”, iako je to sastavni dio njegovog prava na odbranu.

“Da li to Vrhovni sud i Viši sud uvode neko novo pravilo, kada je u pitanju pravo na odbranu? Da li se to novo pravilo, suprotno univerzalnom principu prava na odbranu, uvodi samo za okrivljenog Do Kvona, a radi potrebe lukrativnog ministra pravde? Da! Nije teško doći do odgovora na ova pitanja. Međutim, nikakva odluka, ni Vrhovnog, ni Višeg suda, ne može promijeniti Zakon, niti univerzalni princip prava na odbranu”, poručili su.

Ukazuju da sud nijednim slovom nije cijenio ispunjenost uslova za izručenje po zamolnici SAD, u smislu Konvencije o izdavanju krivaca iz 1901. godine, kojom se propisuje da “ako lice koje traži jedna od visokih ugovornica na osnovu ugovora, bude traženo od strane jedne ili više drugih država zbog zločinstava ii prestupa počinjenih u njihovim jurisdikcijama, njegovo izdavanje dopustiće se onoj državi čije je traženje prvo primljeno, ako vlada od koje se traži izdavanje nije obavezana ugovorom da da prvenstvo drugačije”.

Kako pišu Vijesti, tvrde da kriterijumi koji se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluke o izručenju, “apsolutno i stoprocentno daju prioritet Koreji”.

Navode i da kao formalni uslov za izručenje, član III Konvencije propisuje obavezu dostavljanja prepisa rješenja o pritvoru, kao i saslušanja i druge dokaze na osnovu kojih je takvo rješenje donijeto, a iz spisa predmeta je nesporno da američka zamolnica ne sadrži takve dokaze.

“Zapanjujuće razmjere zloupotrebe kompjutera u pravosuđu”
Advokati Do Kvona u žalbi navode da su “zapanjujuće razmjere zloupotrebe kompjutera u crnogorskom pravosuđu”.

“Tako se, u obrazloženju pet prvostepenih odluka Višeg suda u Podgorici navodi da je Do Kvon lišen slobode po međunarodnim potjernicama NCB Interpol Seul br. A-7942/9-2022 i A-812/9-2022. Ovo bez obzira na upozorenja koja smo u odnosu na te pogrešno utvrđene činjenice iskazivali u svojim prethodnim žalbama”, kažu advokati i pojašnjavaju da se radi o dvije potjernice kojom se potraživao Do Kvon i Čeng Džun.

Rodić i Radulović kažu da “slijepo” prepisujući navode iz obrazloženja presude Vrhovnog suda, na strani 8 u posljednjem pasusu i prvostepeni sud odredbu člana 29 stav 2 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći povezuje sa upućivanjem “na primjenu odredbi članova 180 – 183 Zakona o krivičnom postupku”, a to je prvostepeni sud prepisao iz obrazloženja presude Vrhovnog suda na strani 6.

“Međutim, za nauk i Vrhovnom sudu, kao i Višem sudu u Podgorici, podsjećamo da je Zakon o krivičnom postupku prestao da važi i da se primjenjuje prije više od 21 godinu. Od tada je u Crnoj Gori bio na snazi i primjenjivao se Zakonik o krivičnom postupku koji je prestao da važi 26. avgusta 2010. godine, kada je donijet novi Zakonik o krivičnom postupku”, naveli su.

Objašnjavaju da se odredbe člana 180 – 183 Zakona o krivičnom postupku odnose na obavezu obavještavanja o lišenju slobode, poštovanja ličnosti i dostojanstva pritvorenog lica i njegov smještaj, prava pritvorenog lica i primanje posjeta i dopisivanje pritvorenog lica, a što nema nikakve veze sa članom 29 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, koji se odnosi na skraćeni sudski postupak ekstradicije.