"I dalje sam ranjiv. I nije me sramota toga", napisao je šampion Vimbldona nakon što je sabrao utiske posle velikog uspjeha. Kako se "istopio" u Londonu, kada je bio nestrpljiv, kome je zahvalan...
Kada su mnogi (pa i on sam) sumnjali u to da može da se vrati na najviši nivo, on je uspio.
Posle teške povrede i operacije, Novak Đoković je padao, ustajao i opet se uspravio. Posle dvije godine, u Londonu se ovog ljeta plasirao u Grend slem finale. Posle više od godinu dana osvojio je pehar.
I to onaj najveći u tenisu!
Pet dana posle trijumfa na Vimbldonu, Novak Đoković je napisao pismo javnosti i otkrio kroz šta je sve prolazio i u Londonu i u mjesecima prije Vimbldona.
Pročitajte.
"Draga porodico i prijatelji,
pišem ovu poruku između promjene pelena i čitanja knjige o dinosaurusima.
Želio bih da podijelim sa svima vama kakav je bio osjećaj tokom putovanja na kojem sam osvojio Vimbldon 2018.
Prije svega, dozvolite mi da napišem da je dolazak mog sina na dodjelu pehara na rukama moje supruge najdivniji osjećaj koji sam imao na bilo kom turniru koji sam osvojio u karijeri.
Kada sam postao otac, jedan od mojih najvećih snova bio je da mi djeca budu prisutna na tribinama dok igram. Da zajedno osvajamo trofeje. Taj san se ostvario prije nekoliko dana. Svi me pitaju da opišem osjećaj. Rekao sam da je nezaboravan, poseban, ispunjavajući, divan, radostan. Ali najviše od svega, on je Magičan! Kada sam pomislio da taj osjećaj ne može biti bolji, on je povikao 'tata, tata!". Tada sam se potpuno istopio. Obuzele su me emocije. Bila je to nevjerovatna radost i uživanje. Izuzetno sam ZAHVALAN što sam to osjetio.
Zamišljao sam i molio sam se da ću jednog dana osvojiti Grend slem trofej pred svojim djetetom. Srećom po mene, Tara odrasta i ne mogu da dočekam da me vidi kako radim isto što sam uradio i pred Stefanom. Sve moje (manje ili više) bilo je u vezi sa tenisom dok nisam postao otac i suprug. Sve što sam radio imalo je cilj da uspijem u tenisu.
Kada sam postao otac i suprug, moj 'svijet' se razvio. Nije se promijenio, već je evoluirao u nešto divnije. Naravno, dodato je više odgovornosti, ali na kraju dana to otvara novu dimenziju vaše unutrašnje ljubavi i energije, za koju niste znali da postoji. A, najveći dar koji dobijate od Boga je to pojačano osjećanje saosjećanja, empatije i posvećenosti svojoj djeci. Ali nije sve odmah prosto kada postanete otac. Potrebno je učenje i otvaranje da biste dostigli tu 'zlatnu ravnotežu' u životu, za kojom svi tragaju.
Za mene je to bila ravnoteža između tenisa, prioriteta i porodice. Moja supruga je izuzetno pomagala i bila je podrška sve vrijeme od kada je rodila Stefana i Taru. Uvijek je nalazila vrijeme da razgovaramo šta god da me je uznemiravalo i da mi pomogne da nađem način da osjetim da dajem najbolje od sebe i kod kuće sa djecom i njom i na teniskom terenu.
U 2017. godini, povreda desnog lakta bila je toliko ozbiljna da me je primorala da šest mjeseci odsustvujem sa Tura. Povreda je bila jedan problem, a drugi, veliki, bila je motivacija. Nisam imao problem da treniram i da uživam na teniskom terenu, ali imao sam mentalne prepreke kada je trebalo da se takmičim.
Jednog dana ću 'dublje' otkriti sa kakvim sam izazovima morao da se suočim i kako sam se osjećao.
Uvijek sam poštovao ljude koji dijele svoje najranjivije momente kao 'prelomne' tačke u nalaženju istinske snage koje inspiriše mnogo ljudi. Bio sam ranjiv toliko puta u poslednjih nekoliko godina. I dalje sam ranjiv. I nije me sramota toga. Naprotiv, čini me iskrenijim prema sebi i drugima. Dozvoljava mi da se približim ljudima. Dopušta mi da 'duboko kopam' i da analiziram šta se zaista događa u meni. Kada to otkrijem, spreman sam da napravim strategiju da prevaziđem taj problem i da nastavim kao snažnije, mudrije i srećnije ljudsko biće.
U poslednje dvije godine nisam bio strpljiv u očekivanjima od tenisa. Nisam bio mudar u pravljenju strategije. I sigurno nisam jasno slušao svoje tijelo dok mi je govorilo da nešto ozbiljno nije u redu sa mojim laktom. Pokušavao sam da nađem rešenja na drugim mjestima, a rješenje je uvijek bilo u meni.
Posle mnogo promjena koje sam napravio sa treninzima, reketom, članovima svog tima, nisam znao da li ću biti u stanju da se vratim na željeni nivo tenisa. Zapravo, jedan dio mene uvijek vjeruje u moje kvalitete i sposobnosti, ali bilo je mnogo trenutaka sumnje, u kojima su stvari mogle da krenu u drugim pravcima.
Srećom, imao sam podršku svih divnih snaga koje su me vodile u pravom smjeru. U smjeru koji je dobar za mene i koji će mi donijeti mir i ravnotežu.
Svhestan sam truda i posvećenosti koju su mnogi ljudi uložili u mene u poslednjih nekoliko godina, da bih se vratio na nivo tenisa koji će mi donijeti Grend slem titulu.
Volio bih da proširim svoju najveću zahvalnost, poštovanje i ljubav na sve ljude koji su vjerovali u mene i koji su pomogli da osvojim još jedan trofej Vimbldona.
Veoma sam blagosloven prolaskom kroz ovo nevjerovatno putovanje i podrškom mnogih ljudi širom svijeta.
Volim vas
Volim tenis
Volim život
Novak.
P.S. Vimbldonska trava opet je imala sjajan ukus. Samo bih dodao malo avokada i bila bi savršena :)".