"Želi da oduzme slobodu našoj zemlji, da nam oduzme besplatno stanovanje, našu besplatnu medicinu, naše besplatno obrazovanje, našu besplatnu hranu."
Ovo je kako mnogi tvrde poslednji javni zvanični govor Muamer el Gadafija upućen njegovom narodu. Kako pojedini ističu, a što donekle implicira i sam Gadafi, ovo je na na neki način i njegov testament - zaostavština Libiji - sve ono za šta se on borio i čemu je težio.
"U ime Alaha, milostivog. 40 godina, ili je bilo duže, ne mogu da se sjetim, činio sam sve što sam mogao da ljudima dam kuće, bolnice, škole, a kada su bili gladni, davao sam im hranu. Čak sam i Bengazi pretvorio u poljoprivredno zemljište iz pustinje. Suprotstavio sam se napadima onog kauboja Ronalda Regana, kada je ubio moju usvojenu ćerku siroče, pokušavao je da ubije mene, umjesto toga ubio je to jadno nevino dijete.
Tada sam pomogao svojoj braći i sestrama iz Afrike novcem za Afričku uniju. Učinio sam sve što sam mogao da pomognem ljudima da shvate koncept prave demokratije, gdje su narodni odbori upravljali našom državom. Ali to nikad nije bilo dovoljno, kako su mi neki rekli, čak i ljudi koji su imali 10 soba, nova odijela i namještaj, nikada nisu bili zadovoljni, koliko su bili sebični uvijek su željeli više", rekao je Gadafi.
Govorili su Amerikancima i drugim posjetiocima da im trebaju “demokratija“ i “sloboda“, kaže Gadafi, ne shvatajući da je to sistem u kojem “najveći pas pojede ostale“, ali su bili očarani tim riječima, nikad ne shvatajući da u Americi, nije bilo besplatnih ljekova, besplatnih bolnica, besplatnog stanovanja, besplatnog obrazovanja i besplatne hrane, osim kada su ljudi morali da prose ili idu u duge redove da bi dobili supu.
"Šta god da sam uradio, nekima to nikada nije bilo dovoljno, ali su drugi znali da sam sin Gamala Abdela Nasera, jedinog pravog arapskog i muslimanskog vođe kojeg smo imali od Salah-al-Dina, njegovim stopama sam pokušao da idem, da sačuvam svoj narod od kolonijalne dominacije – od lopova koji bi nas krali.
Sada sam na udaru najveće sile u vojnoj istoriji. Obama želi da me ubije, da oduzme slobodu našoj zemlji, da nam oduzme besplatno stanovanje, našu besplatnu medicinu, naše besplatno obrazovanje, našu besplatnu hranu, i zamijeni to lopovštinom u američkom stilu koja se zove "kapitalizam“, ali svi mi u Trećem svijetu znate šta to znači, to znači da korporacije upravljaju državama, upravljaju svijetom, a ljudi pate. Dakle, za mene nema alternative, moram da se opredijelim, i ako Allah želi, ja ću umrijeti idući njegovim putem, putem koji je našu zemlju učinio bogatom zemljom, hranom i zdravljem, i čak nam je omogućio da pomognemo našu afričku i arapsku braću i sestre. Ne želim da umrem, ali ako dođe do toga, da spasem ovu zemlju, svoj narod, hiljade ljudi koji su svi moja djeca, neka bude tako", rekao je Gadafi i dodao:
"Neka ovaj testament bude moj glas svijetu, da sam se suprotstavio krstaškim napadima NATO-a, suprotstavio se okrutnosti, suprotstavio se izdaji, suprotstavio se Zapadu i njegovim kolonijalističkim ambicijama, i da sam stao uz svoju afričku braću, svoju pravu braću Arape i muslimane, kao svetionik svjetlosti."
Ističe da kada su drugi gradili dvorce, on je živio u skromnoj kući, i u šatoru.
"Nikada nisam zaboravio svoju mladost u Sirtu, nisam glupo trošio našu nacionalnu riznicu, i kao Salah-al-Din, naš veliki muslimanski vođa, koji je spasao Jerusalim za islam, malo sam uzeo za sebe... Na Zapadu su me neki nazivali 'ludim' ali znaju istinu, a ipak lažu, znaju da je naša zemlja nezavisna i slobodna, da nije u kolonijalnom stisku, da je moja vizija, moj put , bio uvijek jasan – boriću se do poslednjeg daha da nas sačuvam da budemo slobodni, neka nam svemogući Alah pomogne da mu ostanemo vjerni i slobodni", rekao je Gadafi.