Daniel Šmit srećan je što je živ, nakon što je 2015. godine doživio saobraćajnu nesreću u kojoj je pretrpio ozbiljne povrede glave.
Njemac koji je prije šest godina preživio stravičnu saobraćajnu nesreću danas se suočava sa neobičnim nedostatkom. Njegov mozak nije sposoban da kratkoročna sjećanja "skladišti" u dugoročnu memoriju, što znači da sve zaboravlja kada ode na spavanje, osim ako sve što se događalo ne zapiše.
Daniel Šmit srećan je što je živ, nakon što je 2015. godine doživio saobraćajnu nesreću u kojoj je pretrpio ozbiljne povrede glave. Zahvaljujući intenzivnoj fizioterapiji povratio je sposobnost govora, ali jedina stvar koju nije mogao da vrati jeste pamćenje. Uveče, kada Daniel legne da spava, njegov mozak zaboravlja sve što se tog dana dogodilo - ljude koje je sreo, mjesta na kojima je bio, stvari koje je radio, baš sve.
"Išao sam da posjetim sestru i uključio sam se na autoput. Bila je gužva i ubrzo se napravio i zastoj, a vozač iza mene to nije primijetio. Velikim automobilom sa sedam sedišta zakucao se u mene sa preko 80 kilometara na sat. Cio autoput je bio zatvoren, u lančanom sudaru je bilo puno povređenih, ali povrede nisu bile previše ozbiljne. Mene su avionom prebacili u bolnicu, gdje su ustanovili da sam pretrpio tešku traumatsku povredu mozga", ispričao je Daniel.
Tog dana Daniel je izgubio i ono što drugi ljudi uzimaju "zdravo za gotovo" - uspomene. Čak i nakon što je povratio kontrolu nad svojim tijelom i ponovo naučio da govori, nije mogao da se vrati starom životu, jer ga se nije sjećao. Nije imao pojma ko su mu prijatelji, niti je osjećao povezanost sa njima, a nesreća je zakomplikovala i odnos sa tadašnjom djevojkom.
"Morali smo da stupimo u kontakt najrijeđe svaki treći dan. Morao sam često da čujem njen glas ili da je vidim, inače bi se osjećao kao da je vidim prvi put", kaže Šmit.
Zato ima spiskove važnih stvari koje radi svaki dan, kako bi se uvjerio da ih je obavio, ali da bi stvorio neku vrstu dugoročne memorije o njima, mora da ih doživljava svakodnevno tokom dužeg perioda.
"Kada smo snimali dva dana zaredom, Daniel nas se sjećao. Ali kada nismo, nije mogao da nas prepozna. Preduzeli smo mjere predostrožnosti i razgovarali sa njim jedan dan prije snimanja, kako bi se prisjetio naših glasova, a i u kuhinji je imao našu fotografiju", ispričala je rediteljka Nadin Niman, koja je snimila dokumentarac o Danielu.
Daniel i njegova devojka Katarina su prije nekoliko godina dobili dete, ali jedna od stvari zbog kojih najviše žali jeste što ne može da se sjeti dana kada mu se rodio sin. To je jedna od stvari sa kojom je naučio da živi, ali priznaje da su neki dani teži od ostalih i da se, s vremena na vrijeme, bori sa depresijom, prenosi "Oditi sentral".
Katarina i on su kasnije raskinuli, ali se i dalje često viđaju kako bi Šmit ostao uključen u život svog sina. Iako se Daniel nada da će jednog dana steći sposobnost dugoročnijeg pamćenja, prognoza nije baš ohrabrujuća. Sada je posvećen pomaganju drugima sa sličnim stanjima da prebrode svoj invaliditet.