Tijelo dječaka koji je najprije nahranjen otrovnom biljkom, pa isječen na komade, misterija je koja traje 20 godina. Ovo su detalji jezivog slučaja.
Prije skoro tačno 20 godina, tijelo iskasapljenog dječaka pronađeno je u reci Temzi u blizini pozorišta Glob. Ubijen je u jezivom ritualu, bio je zaklan a potom su mu odsječeni glava, noge i ruke. Tek godinama kasnije utvrđeno je koliko je mališan imao godina i kako se zvao, a priča o njegovom pomenu i sahrani tjera suze na oči.
Tijelo je ugledao Ejdan Minter, dok je šetao preko mosta Tauer na putu ka poslovnom sastanku. Prvo je mislio da voda nosi nekakvu lutku, a onda je vidio rane i pozvao policiju. Tijelo dječaka izvučeno je uzvodno, u blizini pozorišta.
Nik Čalmers, detektiv koji je radio na istrazi, rekao je da je ovo najčudniji i najkompleksniji slučaj ubistva u njegovoj dugoj karijeri.
Slučaj je toliko potresao detektive, da su uradili nešto što se inače ne radi - dali su dječaku ime, nazvali su ga Adam. Policija je ponudila i 50.000 funti nagrade za informacije koje bi dovele do hapšenja ubice. Ali tragova nije bilo.
Šta je pronađeno?
Dječak je možda bio u vodi i desetak dana. Pronađen je samo torzo, uzrok smrti bilo je prerezano grlo, a noge, ruke i glava bili su, po riječima patologa, "ekspertski uklonjeni". Ostali djelovi tijela nikada nisu pronađeni. Dječak je bio obučen samo u šorts koji je policiji dao prvi trag - brend odjeće bio je dostupan samo u malom broju radnji u Njemačkoj, u Britaniji ga nije bilo uopšte.
Prema riječima patologa, bio je solidno uhranjen i zdrav, nije bilo primjetnih znakova bolesti ili povreda nanijetih prije smrti.
U želucu mališana pronađeni su tragovi sirupa protiv kašlja, što je patologe navelo na dvije "staze" istrage. Ili je dječak bio bolestan, pa je neko pokušao da mu pomogne, ili je jakim sirupom koji ima i opojno dejstvo pokušao da ga omami prije užasnog ubistva.
Da je u pitanju ritualno ubistvo, niko nije sumnjao. Neki su smatrali da je u pitanju "muti" ritual sa juga Afrike, u kojem se djelovi tijela žrtve koriste da bi, po riječima vračeva, donjeli sreću i uspjeh onome ko je naručio ubistvo. Drugi su vjerovali da je u pitanju bio nigerijski ritual, prinošenje žrtve boginji Ošun, koja se povezuje sa plodnošću i vodom.
Apel za pomoć uputio je i bivši južnoafrički predsjednik Nelson Mandela, jer je utvrđeno da je dijete bilo rođeno u Africi.
"Postoje indikacije da je ovaj dječak iz naše zemlje. Ako bilo gdje, čak i u najudaljenijem selu našeg kontinenta, nekoj porodici nedostaje dječak ovog uzrasta, odmah neka se javi policiji", apelovao je on.
Prvi pomak u slučaju bio je 2002. godine, skoro godinu dana nakon ubistva. Socijalna služba pronašla je čudne, ritualističke predmete u kući Džojs Osagijede, majke dvije jdevojčice. U njenoj kući pronađena je i dječja odeća brenda koji je nosio mali Adam.
Godinu dana nakon ubistva, održan je pomen na rijeci Temzi. U vodu je bačen vijenac od cvijeća, a prisustvovalo je oko 30 pripadnika policije, patologa, naučnika i drugih stručnjaka koji su radili na slučaju.
"Mi smo vjerovatno bili najbliže njegovoj porodici", rekao je tada detektiv Nik Čalmers.
U stomaku djeteta "biljka mučenja"
DNK analiza u međuvremenu je poreklo dječaka suzila na jedan potez na jugu Nigerije - gdje se nalazi i rodno mjesto Džojs Osagijede. Uzorci polena iz njegovog sistema za varenje utvrdili su da je u Engleskoj bio nedjeljama, možda i samo danima, prije smrti. I u želucu su pronađene čudne supstance, mešavina afričke gline s rječnog dna, pepela, tragova mljevenih kostiju, zlata i kvarca. Mješavina je bila spaljena prije nego što je dijete bilo natjerano da je popije, pa su istražitelji pomislili da to objašnjava i sirup za kašalj - ko god da mu je dao ovu čudnu smjesu, dao mu je i sirup kako bi lakše popio.
U smjesi su pronađeni tragovi dvije biljke. Prva se zove "biljka mučenja", iz zapadne Afrike. Izaziva paralizu ali ne umanjuje bol. A drugi biljni trag bile su semenke dature, biljke koja ima dejstvo kao sedativ i halucinogen.
U prevodu, dječaku koji nije imao više od sedam godina data je mješavina koja ga je paralisala ali mu nije umanjila bol, bio je svjestan svega što mu ubica radi.
Džojs Osagijede je deportovana iz Britanije, a potom je nestala. Tek kasnije je utvrđeno da je kratko živjela u Hamburgu, gdje postoji radnja sa dječjom odjećom u kakvoj je Adam pronađen.
U njenom telefonu su, međutim, pronađena samo dva kontakta. Musa Kamara, čije je pravo ime bilo Kingsli Odžo, bio je jedan od njih. U njegovom stanu pronađeni su snimci obezglavljivanja i ritualistički predmeti. Postojale su i sumnje da je član bande za trgovinu ljudima.
Kada je uhapšen, javio se policajcima i rekao da ima tajni snimak Džojs Osagijede. Pušten je na slobodu i navodno je pomagao u istrazi, ali su se svi tragovi koje im je dao ispostavili kao "slijepe ulice".
Fotografija koja je sve izmijenila
Žena koja je poznavala Džojs u Njemačkoj tek ove godine je progovorila za medije. Živjela je u Hamburgu i viđala je Džojs sa kćerkama, ali i sa još jednim dječakom. Tek sada shvata da je to mogao da bude Adam.
Deset godina nakon ubistva, u Njemačkoj je pronađena Džojsina prijateljica koja je čuvala nekoliko njenih stvari. Među njima bila je i slika malog Adama. Poslije toliko godina, Džojs je pronađena u Nigeriji i priznala je da je čuvala petogodišnjeg dečaka, ali da mu nije majka. Otkrila je i da se zvao Ikompvosa, ali da ga je "dala čovjeku po imenu Bava".
Novinari su je pronašli u Nigeriji, gde je počela opet da mjenja priču. Dala je još nekoliko imena za dijete, Deni, Patrik... Ali kada joj je pokazana slika Kingslija Odžoa, rekla je da je on "Bava".
Epilog slučaja
Adam je sahranjen više od pet godina nakon smrti, u decembru 2006. godine. Mališan je sahranjen u neobeleženom grobu, na groblju u Londonu čiju tačnu lokaciju policija nije željela da objelodani.
Od 2013, Adamovo ubistvo je "hladan" slučaj, odnosno na toj istrazi aktivno ne rade pripadnici policije i drugih istražnih organa. Džojs je umrla u Nigeriji, gdje se nalazi i Odžo koji odbija da govori sa novinarima, a policija nema dokaza da bi ga uhapsila.