"Poslednja tri i po mJeseca sam se borio danonoćno, bez prestanka, u južnoj avganistanskoj provinciji Helmandu protiv rastuće i krvave ofanzive talibana. Bili smo izloženi stalnim napadima ali smo uspjeli da zadržimo talibane i da im nanesemo velike gubitke."
"Tada sam pozvan u Kabul da komandujem specijalnim snagama Aganistana. Ali talibani su već ulazili u grad, bilo je prekasno. Iscrpljen sam. Frustriran sam. I ljutit sam", za Njujork Tajms piše general Sami Sadat, komandant Afganistanske nacionalne armije.
Istina je da smo izgubili volju za borbom, ali...
"Predsjednik (SAD) Bajden rekao je prošle nedelje da američke trupe ne mogu i ne treba da se bore i ginu u ratu u kom avganistanske snage nisu voljne da se bore same za sebe. Istina je da je avganistanska vojska izgubila volju za borbom. Međutim, to se dogodilo zbog rastućeg osjećaja da su nas napustili naši američki partneri i zbog nepoštovanja i nelojalnosti, što se odražava u tonu i Bajdenovim riječima u poslednjih nekoliko mjeseci. Nije da nema krivice i na avganistanskoj vojsci. Imali smo svojih problema, nepotizam i birokratiju, lai na kraju smo prestali da se borimo zato što su naši partneri to već učinili prije nas.
Teško mi je da gledam Bajdena zapadne lidere kako krive avganistansku vojsku za kolaps, a ne spominju uzroke zbog kojih se to dogodilo. Političke podjele u Kabulu i Vašingtonu ugušile su vojsku i ograničile našu sposobnost da radimo svoj posao. Gubitak borbene logističke podrške, koju su SAD godinama pružale, nas je osakatio, kao i nedostatak jasnih smjernica američkih i avganistanskih lidera.
Vodio sam 15.000 ljudi, izgubio sam stotine vojnika i oficira
Ja sam general s tri zvjezdice (general pukovnik) u avganistanskoj vojsci. Kao zapovjednik 215. maivandskog korpusa 11 mjeseci sam vodio 15.000 ljudi u borbenim operacijama protiv talibana na jugozapadu Avganistana.
Izgubio sam stotine oficira i vojnika. Zato sam, iscrpljen i frustriran, želio da ponudim praktičnu perspektivu i odbranim čast avganistanske vojske. Nisam ovdje da rehabillitujem vojsku od grešaka. Međutim, činjenica je da su se mnogi od nas hrabro i časno borili, da bi nas američko i avganistansko rukovodstvo izneverilo.
Prije dve nedelje, dok sam se borio da sačuvamo južni grad Laškar Gah od talibana, predsjednik Ašraf Gani imenovao me je za zapovjednika avganistanskih specijalnih snaga, najelitnijih boraca u zemlji. Nevoljno sam napustio svoju jedinicu i 15. avgusta stigao u Kabul spreman za borbu, nesvjestan koliko je situacija već bila loša. Zatim mi je Gani dao dodatni zadatak obezbjeđivanja sigurnosti u Kabulu. Ali nisam ni imao priliku, talibani su se približavali, a Gani je pobjegao iz zemlje.
Ogroman osećaj izdaje
Osjećaj izdaje je ogroman. Nagli beg Ganija okončao je napore da se s talibanima pregovara o privremenom sporazumu za prelazni period, koji bi nam omogućio da zadržimo grad i pomognemo u upravljanju evakuacijama. Umesto toga, usledio je haos, što je rezultiralo očajnim prizorima na aerodromu u Kabulu.
Kao odgovor na te scene Bajden je 16. avgusta rekao da su se avganistanske snage urušile, "ponekad bez pokušaja borbe". Ali borili smo se, hrabro, do kraja. Izgubili smo 66.000 vojnika u poslednjih 20 godina, što je jedna petina naše procjenjene borbene snage.
Pa zašto se raspala avganistanska vojska? Postoje tri razloga
Prvo, mirovni sporazum bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa s talibanima u februaru 2020. godine u Dohi osudio nas je na propast. Time je američkim interesima u regionu stavljen rok trajanja. Drugo, izgubili smo kooperantsku logistiku i održavanje, koji su ključni za naše borbene operacije. Treće, endemska korupcija u Ganijevoj vladi, koja se pružala do višeg vojnog rukovodstva i već dugo sakatila naše snage na terenu, nepopravljivo nas je sputala.
Sporazum Trampa i talibana oblikovao je okolnosti za trenutnu situaciju tako što je u suštini ograničio napadne borbene operacije američkih i savezničkih jedinica. Američka pravila angažovanja vazdušnih snaga kao podrška avganistanskim snagama bitno su se promijenila preko noći, a talibani su ohrabreni. Mogli su već da ojsete pobjedu i znali su da se samo čekju potez Amerikanaca. Prije tog dogovora talibani nisu imali značajnijih pobjeda u bitkama protiv avganistanske vojske. Nakon dogovora? Gubili smo desetine vojnika dnevno.
Sve je krenulo nizbrdo kad je Bajden potvrdio da će se držati Trampovog plana. Ipak, nastavili smo da se borimo. Međutim, potom je Bajden u aprilu potvrdio da će se držati Trampovog plana i postaviti uslove za povlačenje SAD. Tada je sve krenulo nizbrdo. Avganistanske snage obučavali su Amerikanci, koristeći američki vojni model, temeljen na visoko tehničkim specijalizovanim izviđačkim jedinicama, helikopterima i vazdušnim napadima. Izgubili smo superiornost nad talibanima kad nam je vazdušna podrška presušila i kad nam je nestalo municije.
Kooperanti su održavali naše bombardere i naše jurišne i transportne avione tokom cijelog rata. Do jula je većina od 17.000 logističkih kooperanata otišla. Tehnički problem sada je značio da će helikopter Black Hawk, transportni avion C-130 ili nadzorni dron biti prizemljeni. Kooperanti su sa sobom odnijeli i odgovarajući softver i oružane sisteme. Fizički su uklonili naš helikopterski protivraketni obrambeni sistem. Nestao je i pristup softveru na koji smo se oslanjali za praćenje naših vozila, oružja i osoblja. Obavještajni podaci u stvarnom vremenu su nam takođe uskraćeni.
Bajden je naredio potpuno i ubrzano povlačenje
Talibani su se borili snajperima i improviziranim eksplozivnim napravama, dok smo mi izgubili mogućnost delovanja iz vazduha i laserski navođeno naoružanje. A budući da bez podrške helikoptera nismo mogli da snabdijevamo baze, vojnicima je često nedostajalo podrške za borbu. Talibani su zauzeli mnoge baze, a na drugim mjestima predale su se cijele jedinice.
Potpuno i ubrzano povlačenje, koje je naredio Bajden, samo je pogoršalo situaciju. Zanemario je uslove na terenu. Talibani su imali siguran datum odlaska Amerikanaca i nisu se bojali vojne odmazde za bilo šta što su učinili u međuvremenu, osjećajući nedostatak volje SAD. I tako su talibani stalno jačali. Moji vojnici i ja trpjeli smo i po sedam talibanskih auto-bombi dnevno tokom jula i prve nedelje avgusta u provinciji Helmand. Ipak, nismo popustili.
Korupcija prožela vladu i vojsku, to je nacionalna tragedija
Ne mogu da zanemarim treći faktor. Postoji dobro dokumentovana korupcija, koja je prožljela našu vladu i vojsku. To je zaista naša nacionalna tragedija. Toliko je naših lidera, uključujući i vojnih komandanata, postavljeno zbog svojih ličnih veza, a ne zbog sposobnosti. Ta imenovanja imala su poguban uticaj na nacionalnu vojsku, jer je liderima nedostajalo vojno iskustvo da bi bili djelotvorni ili stekli povjerenje ljudi od kojih se traži da rizikuju svoje živote. Poremećaji u ishrani i snabdijevanju gorivom, što je bila posledica korumpirane raspodele ugovora, uništili su moral mojih trupa.
Poslednji dani borbe bili su nadrealni. Intenzivno smo se borili protiv talibana na terenu dok su američki borbeni avioni kružili iznad nas, samo gledajući šta se događa. Naš osjećaj napuštenosti i izdaje može se uporediti samo s frustracijom koju su nam američki piloti prenijeli. Bili su prisiljeni da gledaju rat na terenu, ali nisu mogli da nam pomognu. Pod talibanskom vatrom moji su vojnici čuli avione i pitali se zašto nam ne pružaju vazdušnu podršku. Naš moral je bio uništen. Širom Avganistana vojnici su prestali da se bore. Držali smo Laškar Gah u žestokim borbama, ali kako je ostatak zemlje pao, nedostajala nam je podrška za nastavak borbi i povukli smo se u bazu. Moj korpus, koji je nastavio s borbom i nakon što sam pozvan u Kabul, bio je jedan od poslednjih koji se predao, tek nakon pada glavnog grada.
"Ovo nije bio samo afganistanski rat, izdali su nas" Izdali su nas političari i predsjednici.
Ovo nije bio samo avganistanski rat, bio je to međunarodni rat, u kome je bilo uključeno mnogo vojski. Bilo bi nemoguće da samo jedna vojska, naša avganistanska, preuzme zadatak i nastavi da se bori. Ovo je bio vojni poraz, ali je proizašao iz političkog neuspjeha, zaključio je general Sami Sadat.