Uništavaju ga izlov, zagađene rijeke, invanzivne vrste i klimatske promjene.
Život u Crnom moru sve je siromašniji zbog njegove poluzatvorenosti koja dovodi do slabog protoka kiseonika i drugih materija, a situaciju dodatno pogoršavaju pretjerani izlov, zagađene rijeke, izgrađene brane, invanzivne vrste i promjena klime, upozoreno je ranije ove sedmice na sjednici Evropskog parlamenta.
Specifičan položaj Crnog mora koje sa Sredozemnim spaja moreuz Bosfor izaziva slab protok vode što dovodi do brojnih problema u bioraznolikosti tog područja.
"Crno more je blizu takozvane crvene linije iza koje bi proces propadanja ekosistema mogao da postane nepovratan", upozorila je dr. Radoslava Bekova sa Instituta za okeanologiju Bugarske akademije nauka u studiji “Bugarsko ribarstvo i akvakulture u Crnom moru" i dodala kako na bioraznolikost najveći uticaj ima industrijski ribolov.
Zalihe ribe se ubrzano smanjuju, a izumiranje pojedinih vrsta doseglo je kritični nivo. Najugroženije su skuša, jesetra i haringa, a izrazito je ugrožen obični dupin, navodi se u studiji koju je u saradnji s bugarskom akademijom objavila Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF). Prema podacima UN-a, od svih svjetskih mora riblji fond u najgorem je stanju na Mediteranu i Crnom moru, prenosi Hina.
Crno more ugrožavaju i klimatske promjene, zagađenje i sve lošije stanje obale. Prema nedavnim istraživanjima najvidljiviji zagađivač je plastika koja čini 85 posto smeća, a promjena klime utiče na više temperature mora. Bugarski evrozastupnik Ivo Hristov iz redova socijaldemokrata upozorio je u Evropskom parlamentu prošle sedmice da su u opasnosti sve vrste osim papaline i pozvao na preduzimanje hitnih mjera.
Crno more graniči sa šest zemalja, ali se njegov vodeni sliv prostire na čak 23 države, a najveći uticaj imaju rijeke Dunav i Dnjepar. Sve su veća područja sa izrazito niskom zasićenošću kiseonikom, poznata kao mrtve zone, gdje život ribljeg fonda nije moguć. Gotovo 90 posto vode toliko je siromašno kiseonikom da je nastanjiv samo površinski sloj.
Prirodnu ravnotežu narušavaju različiti antropogeni faktori, poput industrijske proizvodnje i poljoprivrede, a zbog intenzivne gradnje brana i sistema navodnjavanja proteklih decenija smanjen je dotok slatke vode i kiseonika. Gradnja brana, osim toga, sprječava migraciju pa je ribama onemogućeno da dođu do svojih tradicionalnih područja mreštenja.
Zbog degradacije staništa, poremećaja migracijskih koridora, prekomjernog iskorišćavanja radi kavijara i mesa te zbog zagađenja, jesetra je u Dunavu i Crnom moru na rubu izumiranja pa je hitno potrebno uspostaviti područja u kojima se može oporaviti, upozorava se u izvještaju bugarskog zastupnika.
Još 2015. su naučnici upozorili da je 74 posto zaliha ribe u Crnom moru bilo preterano izlovljeno, potpuno izlovljeno ili uništeno, a samo 17 posto fonda se naknadno oporavilo.
"U Bugarskoj se 95 posto ribarske flote sastoji od malih ribarskih brodova. Izuzetno je važno omogućiti tim ribarima da stavljaju svoje proizvode na tržište", rekao je Hristov i dodao da se u Bugarskoj i Rumuniji konzumira najmanja količina ribe i ribljih proizvoda po glavi stanovnika u EU.
On smatra da bi podsticaji za uzgajališta akvakulture mogli da smanje pritisak na zalihe divlje ribe. Stručnjaci vjeruju da je ključni problem starenje vodenog ekosistema, tzv. eutrofikacija - proces intenzivnog rasta algi, što uzrokuje smanjenje količine kiseonika. U prirodi eutrofikacija traje milenijumima dok se ljudskim uticajem taj proces skraćuje na samo nekoliko godina.
Uočljiv je paradoks da veća proizvodnja hrane u državama crnomorskog vodnog sliva dovodi do manjeg ribljeg fonda u Crnom moru. Naime, putujući rijekama poljoprivredna gnojiva završavaju u moru gdje podstiču prekomjerni rast fitoplanktona. U drugoj polovini prošlog vijeka biomasa fitoplanktona enormno se povećala što je dovelo do cvjetanja algi koje su blokirale sunčevu svjetlost da prodre u dublje vode.
Kad alge uginu, tonu na dno, a razgrađuje ih bakterija koja zahteva veliku količinu kiseonika. Na taj način, poluzatvoreno more vrlo lako može da postane bara, upozoravaju naučnici. A upravo to se sada događa sa Crnim morem, prenosi Hina. Dodatni problem prave invazivne vrste. Primer je azijski morski puž Rapana venosa. Ta vrsta nema prirodnih neprijatelja u Crnom moru pa se brzo razmnožila u sloju bogatog kisieonikom i predstavlja ozbiljnu pretnju za populacije drugih organizama.
Prvi put je u Crnom moru primjećena 1947. godine, a genetička ispitivanja pokazala su da su jedna jedina ženka i jedan mužjak odgovorni za cjelokupnu populaciju koja je u međuvremenu "eksplodirala", našla se na vrhu prehrambenog lanca i izazvala pad populacije drugih, do tada komercijalnih vrsta.
Puž je, međutim, vremenom postao značajan izvor prihoda lokalnom stanovništvu, priprema se u domaćim restoranima, ali i masovno izvozi u rodnu istočnu Aziju. Zemlje Sredozemlja i Crnog mora moraju da se ujedine oko nove strategije, smatraju i naučnici i zvaničnici EU.