Gvozdena kupola se smatrala za najveću vojno-tehnološku inovaciju u istoriji Izraela.
Posljednja ratna epizoda između Izraela i Hamasa dovela je u pitanje efikasnost izraelskog višegodišnjeg ponosa, protivvazdušnog sistema kratkog dometa zvanog Gvozdena kupola (Iron Dome), koji se smatrao za najveću vojno-tehnološku inovaciju u istoriji ove države.
Gvozdena kupola je do sada u više navrata odigrala ključnu odbrambenu ulogu u trajnim izraelsko-arapskim sukobima, presrećući brojne pokušaje raketnog delovanja po tamošnjim gradovima. Ipak, njena neefikasnost ovog utorka nije se moglo tako lako sakriti. Vojno krilo Hamasa ispalilo je tog dana više od 130 projektila na Tel Aviv uspjevši lako lako da probije metaforičko "gvožđe“ protivvazdušnog kišobrana: mrtvi građani, srušene zgrade, zapaljeni naftovodi, zatvoren i oštećen aerodrom Ben Gurion… svjedočili su o njegovih slabosti.
Mnogi vojni analitičari sa tugom su konstatovali kako raketa od hiljadu dolara s lakoćom buši presretačku "kupolu“ u koju je uloženo, kako se procjenjuje, od 2,5 do 3 milijarde dolara. "Jerusalem Post" otvoreno se zapitao da li je završilo doba njene dominacije i hermetičke sigurnosti koju je do sada uvijek pružala građanima Izraela, istovremeno propitujući u svojoj analizi još važniju sigurnosnu dilemu: Jesu li Iran i Hezbolah u međuvremenu išta naučili od palestinskog Hamasa?
Izraelska Gvozdena kupola je sistem protivvazdušne odbrane koji su zajedno kreirale izraelske kompanije Rafael Advanced Defense Systems i Israel Aerospace Industries, uz finansijsku i tehničku podršku Sjedinjenih Država.
Njegov mozak predstavlja višenamenski radar koji u krugu od 5 do 70 kilometara izuzetno brzo traži, locira i prati kretanje svakog objekta u vazduhu: aviona, rakete, bombe. Nakon što detektuje potencijalnu opasnost, računar aktivira rakete-presretače koje takve projektile obaraju na tačkama dovoljno udaljenim od branjenih zona.
Vojska SAD-a je pre nekoliko godina analizirala mogućnost nabavke Gvozdene kupole, ali su od svega odustali, procijenivši da sistem ima znatne šupljine i nesavršenosti. Američke procjene dobile su potvrdu i u praksi da se Iron Dome ne može baš nositi s malo gušćom "kišom" raketa.
Palestinci su mu očigledno našli "ahilovu petu", napunivši pojas Gaze veoma gustom balistikom u kojoj su rakete njihove sopstvene proizvodnje, jeftine rakete sovjetske proizvodnje, ali i puno opasnije i preciznije sovjetske rakete Grad dometa 40 kilometara. Upravo ove posljednje su se pokazale najopasnijima za štit Gvozdene kupole nad izraelskim gradovima, čime je Hamas demonstrirao kako se razvio u lukavog protivnika čiji raketni arsenal postaje sve teže uništiti.
"Jerusalem Post" piše kako su izvori iz obaveštajne i sfere nacionalne sigurnosti već duže vrijeme upozoravali njihove novinare da libanski Hezbolah ima dovoljno projektila da "zaspe Izrael sa više od 500 raketa dnevno", a to je svakako broj kojem ne može odoleti Gvozdena kupola.
Ratni kabinet i izraelske obaveštajce je očigledno iznenadilo to što su po pitanju raspolaganja borbenim arsenalom jako podcenili palestinski Hamas.
"Ako je izraelska doktrina nakon 50-dnevnog rata u Gazi 2014. godine bila da će nadživeti Hamas, jer je Gvozdena kupola skoro pa hermetička zaštita za većinu države, ovo sad veoma mijenja odnose. Ako i Hamas ima više tih projektila dugog dometa, onda to itekako može uticati na izraelske ratne planove, a posebno na procjene trajanja ovog rata. Ako "jadni" Hamas može da probije protivraketni štit sa 100 raketa za nekoliko minuta dva puta u danu, koliko štete tek mogu nanjeti Hezbolah i Iran sa daleko moćnijim i većim količinama raketa?" piše "Jerusalem Post".