Da li je neko vidio mutante, žive li tamo ljudi, da li je bezbjedno za turiste...
1986. godine, prije 35 godina dogodila se strašna nuklearna katastrofa u Černobilju, na teritoriji današnja Ukrajine.
Tadašnje sovjetske vlasti su pokušale ali nisu uspjele da sakriju katastrofu, a do danas o njoj kruži veliki broj mitova.
Najveća nuklearna katastrofa svih vremena?
Međunarodna skala havarija i nezgoda u nuklearnim postrojenjima ima sedam stupnjeva. U sedmoj kategoriji su "katastrofalne havarije", odnosno oslobađanje radijacije sa teškim posledicama po ljude i prirodu. U ovu kategoriju do sada su svrstani incidenti iz Černobilja (1986) i Fukušime (2011).
"Ako pod 'nuklearnom katastrofom' ne podrazumijevamo samo havarije u postrojenjima, već sve radioaktivne emisije koje izaziva čovjek, onda je u istoriji bilo daleko gorih događaja", kaže za DW profesorka Kejt Braun sa čuvenog Masačusetskog instituta za tehnologiju (MIT), koja četvrt vijeka istražuje Černobilj.
Da li su se u zabranjenoj zoni razvili mutanti?
Posjetioci Černobilja često pitaju vodiče dali viđaju mutante, poput “vukova sa dvije glave ili pacova sa pet nogu”. Naučnik Denis Višnjevski, koji već 20 godina posmatra razvoj biosphere u zabranjenoj zoni, to nikada nije vidio.
Uticaj jonizirajućeg zračenja može sa određenom vjerovatnoćom izazvati promjene u strukturi organizma, ali uglavnom tako da naprosto ograniči sposobnost organizma da (pre)živi, a Višnjevski ukazuje da životinje rođene sa invaliditetom ionako ne mogu dugo da opstanu u prirodi.
Da li je priroda preboljela katastrofu?
Reportaže i fotografije iz Černobilja bude utisak da se priroda oko reaktora dosad oporavila. Međutim, to nije baš tako.
"To nije tačno", kaže Braunova.
Dugoročne studije u kojima se posmatraju životinje u jako kontaminiranim područjima pokazuju znatan rast mortaliteta, stope tumora, kraći životni vijek, brže starenje, promjene u krvi, izrasline i druge faktore koji ugrožavaju zdravlje životinja.
Zabranjena zona je zagađena radijacijom i 35 godina od atomske havarije. Trećina te oblasti je kontaminirana transuranijumskim elementima čije je vrijeme poluraspada 24.000 godina, navodi DW, dodajući da raznolikost života oko Černobilja naučnici objašnjavaju migracijom vrsta.
"Zabranjena zona Černobilja ima 2.600 kvadratnih kilometara. Dalje na sjever je još 2.000 kvadratnih kilometara zabranjene zone Bjelorusije. Na istok i zapad su takođe oblasti rijetko naseljene ljudima. Zato tu u istočnoj Evropi imamo ogroman prostor za održanje šumske faune", kaže Višnjevski.
Da li je bezbjedno za turiste?
Zabranjena zona je sama po sebi magnet za turiste, a 2019. njihov broj se udvostručio na 124.000 nakon prikazivanja popularne HBO serije "Černobilj".
Ne treba da jedu hranu ili piju vodu vani i uvijek treba da se kreću zvaničnim stazama.
Procenjeno je da doza radijacije primljene tokom jednodnevne posete ne prelazi 0,1 mSv, što je otprilike ista doza kojoj bi putnik bio izložen na letu od Nemačke do Japana, prema podacima nemačke Federalne kancelarije za zaštitu od radijacije.
Ima li ljudi u Černobilju?
Pripjat i susjedni grad Černobilj zvanično su nenaseljeni, a nezvanično tamo živi oko 180 povratnika.
Ipak, ta mjesta nikada nisu bila sasvim bez ljudi. Od 1986. tamo su odlazile hiljade radnika da u dvonedeljnim smjenama brinu o kritičnoj infrastrukturi, dok posebne patrole Ministarstva unutrašnjih poslova kontrolišu pristup zabranjenoj zoni.
U Černobilju postoje čak bakalnice i dva hotela namijenjena ljudima koji dolaze poslom.
Postoji i stanovništvo koje se ne bilježi u zvaničnim statistikama - u pitanju su dobrovoljni povratnici. Oni su se u godinama neposredno posle katastrofe na svoju ruku vratili u sela koja su ispražnjena nakon evakuacije 115.000 ljudi.