Svijet

MRAČNA STRANA DANA ZAHVALNOSTI: Prvi Amerikanci odaju počast Indijancima za jednu stvar, a na drugu "zaboravljaju"

Autor Adela Mulić Izvor mondo.rs

Svakog četvrtog četvrtka u novembru građani Sjedinjenih Američkih Država slave, za njih, veliki praznik.

Izvor: youtube/screenshot/North Dakota Governor Doug Burgum

Rade samo oni koji moraju, a proslava uz mnogo hrane i pića će traje do duboko u noć.

Okupljeni oko bogatih trpeza na kojima počasno mesto zauzima ćurka, širom ove države porodice pripovedaju o istoriji i zahvaljuju bogu na svemu što im je pružio.

Ipak, jednu stranu priče rijetko će ko pomenuti.

Širom SAD-a svake godine četvrtog četvrtka novembra, u znak sjećanja na prve doseljenike na ovom kontinentu i nedaće koje su prošli, slavi se Dan zahvalnosti.

Amerikanci će najčešće reći da je to praznik zajednice različitih kultura, dan koji su prihvatili svi bez obzira odakle su i kada stigli u Ameriku.

Istorijski, istina je ipak malo drugačija…

 Nakon 66 dana teškog putovanja, prvi engleski doseljenici su stigli u "obećanu zemlju" - Ameriku. Tu su, priča kaže, odmah uspostavili jednakost među sobom i prihvatili zajedničko ime pilgrims - hodočasnici.

Ipak, zanos i opčinjenost novim domovinom uskoro su zamijenili strah i konstantna glad. Bila je hladna i surova zima, a "prvi Amerikanci", naseljeni u luci Plimut, u današnjoj državi Masačusets, nisu znali kako da se snađu za hranu.

Spasili su ih Indijanci. Oni su prve doseljenike nahranili i naučili kako da uzgajaju kukuruz i drugo povrće.

Kada su hodočasnici naredne jeseni i sami uzgojili dovoljno da mogu da prežive predstojeću zimu, pozvali su Indijance i zajedno su organizovali veliku gozbu.

Na trpezi je, između ostalog, bilo i divljih ćuraka.

Zbog toga je ovo nezaobilazno jelo današnjih proslava Dana zahvalnosti koji je postao jedan od omiljenih američkih porodičnih praznika.

Datum i mjesto održavanja proslave prvih Dana zahvalnosti su diskutabilni. Mjesto koje se danas zvanično uzima kao mjesto održavanja prvog Dana zahvalnosti je američki grad Plimut u saveznoj državi Masačusets 1621.

Praznik je zvanično uveden 1789. godine na preporuku predsjednika Džordža Vašingtona i odobrenje Kongresa.

Kasnije, 1941. predsednik Ruzvelt potpisao je zakon kojim se i zvanično uspostavlja Dan zahvalnosti kao praznik koji se proslavlja četvrtog četvrtka u novembru u znak sećanja na dobrotu Indijanaca i prvu zajedničku trpezu dva naroda.

Ili tako bar kaže romantična priča…

"Dan žalosti", a ne "Dan radosti"

U stvarnosti, evropski doseljenici su vrlo brzo zaboravili na dobrotu starosedelaca američkog kontinenta i počeli su nemilosrdno da ih istrebljuju.

Čitava plemena – ratnici, stari, žene i djeca, zajedno sa njihovim domovima su nestajali u plamenu "vatrenih štapova" koje su "bledoliki" donijeli sa sobom.

Čak i u retkim slučajevima, kada doseljenici nisu napadali Indijance i oduzimali im teritorije, domoroci su umirali jer su Evropljani sa sobom donijeli viruse i bolesti koje su desetkovale Indijance.

Nepoznato je koliko je američkih starosedelaca živjelo na američkom kontinentu u trenutku Kolumbovog dolaska.

Procjene se kreću od manje od 10 miliona do više od 100 miliona.

Tagovi