Prije 45 godina, vlada Sovjetskog Saveza je odobrila akt o pravljenju legendarnog lovca četvrte generacije Su-27. U tom dokumentu sovjetsko rukovodstvo je naložilo konstruktorskom birou „Suhoj“ da konstruiše avion „za sticanje nadmoći u vazduhu“.
Ova letjelica je jedna od najpoznatijih u svijetu i proizvedena je kako bi dominirala nad američkim F-15. Bez obzira na brojne poteškoće, sovjetski specijalisti su uspjeli da izvrše zadatak. Su-27 je dobio performanse koje su mu omogućile da se bori protiv najboljih zapadnih letjelica. Pored toga, avion je poslužio kao tehnološka platforma za stvaranje novih lovaca – porodice Su-30, Su-34 i Su-35, kojima upravljaju Vazdušno-kosmičke snage Rusije.
Prema mišljenju eksperata, pojava Su-27 odigrala je neprocjenjivu ulogu u razvoju ruske avijacije.
Misija: Nadmašiti američki F-15
Potrebu za stvaranjem Su-27 nametao je projekat lovca „Mekdonel Daglas“ F-15 Igl pokrenut u Americi – koji je takođe bio namijenjen dominaciji u vazduhu.
U materijalima kompanije „Suhoj“ je navedeno da su sovjetski konstruktori avioni, po pravilu, u takmičenju sa Amerikancima uvijek imali ulogu „strane koja sustiže“. Međutim ovog puta je sovjetska vlada dala zadatak specijalistima da naprave letjelicu koja će prestići F-15 po performansama.
Vojni ekspert Dmitrij Drozdenko je u razgovoru sa „RT“ objasnio da su sovjetski specijalisti odbili da ponove sklop F-15 i da su uspeli da naprave originalni dizajn koji je pružio Su-27 značajne prednosti u odnosu na američkog konkurenta.
„Ako pogledamo F-15, vidjećemo da je kokpit poput neke cijevi za koju se pričvršćuju krila, gondole motora i tako dalje. Kod ruskog Su-27, naprotiv, pilotska kabina se nesmetano spaja sa krilom. Takvo konstruktorsko rješenje je značajno povećalo aerodinamički kvalitet letelice“, objasnio je on.
Važna inovacija je bilo snabdevanje Su-27 sistemom elektronskih komandi leta, koji je olakšavao ravnotežu letjelice i značajno povećao njene manevarske sposobnosti u vazdušnoj borbi.
Avion je takođe dobio multifunkcionalnu radiolokacijsku stanicu sa dva kanala za detekciju objekata, koja je u tom trenutku bila najnovija.
Ogroman posao je obavila sovjetska industrija za proizvodnju motora. U konstruktorskom birou „Saturn“ je 70. godina prošlog veka pokrenuta proizvodnja naprednijih turbomlaznih motora AL-31F („proizvod 99N“). Prema riječima specijalista „OKB Suhoj“, oni su omogućili nosaču „visok odnos potiska motora i težine, a shodno tome, i visoke mogućnosti ubrzanja, sposobnost brzog uzletanja i manevrisanja“.
Proces stvaranja Su-27 nije bio „med i mlijeko“. Krajem 70. godina prošlog vijeka se tokom kompleksne analize karakteristika letelica ispostavilo da avion nije blizu titule osvajača vazdušnog prostora. „Suhoj“ je to objasnio s jedne strane – potcenjivanjem stvarnih karakteristika F-15, a s druge strane, ozbiljnom prekomjernom težinom aviona.