Imali smo priliku da razgovaramo sa ženom koja je inspiracija humanitarcima širom svijeta, a njena dobra djela su dio svakodnevne borbe da spasi živote djece u Nigeriji koja zbog sujeverja ispaštaju.
Anja Ringren Loven je Dankinja koja je zbog ljubavi prema Africi i želje da pomogne onima koje sujeverje i izopačena tradicija odbacuju, postala jedan od najvećih i najpoznatijih zaštitnika djece u Nigeriji.
I to ne bilo koje djece, već mališana koje u ovoj zemlji nazivaju "vešcima" i njihove porodice ih odmalena izbacuju na ulicu da umru od gladi ili gore...
Tako je 2016. godine, fotografija žene koja daje vodu izgladnelom djetetu postala simbol nade, ali i pokazatelj okrutnosti s kojim se najmlađi u ovoj zemlji suočavaju.
Anja je za MONDO portal objasnila zbog čega se neka nigerijska djeca smatraju "vešcima", kako je počelo njeno putovanje u ovaj svijet, otkrila nam gdje se sada nalazi Houp, dječak sa svjetski poznate fotografije, ali i koja su njena sjećanja na Jugoslaviju.
"Odrasla sam sa mamom, starijom sestrom i setrom bliznakinjom. Moji roditelji su se razveli kada sam imala samo tri godine. Moj otac je bio alkoholičar, pa je moja mama morala da se sama brine o troje djece. Ona je radila u domu za stare i uvijek mi je pričala o jednakosti i ljudskim pravima. Rekla mi je da je važno da se brine o ljudima kojima je to potrebno. Moja mama mi je dala sve 'alate' za humanost, saosećanje i preuzimanje odgovornosti za siromašne i nejake u ovom društvu. Bila je snažna i samostalna žena, i aktivni član društva koji je pomogao mnogim ljudima", započela je Anja priču o tome kako je sve počelo.
I ova Dankinja je dobijala prekore od majke koji su možda i mnogi od vas čuli za trpezarijskim stolom - kako ostavljaš hranu, kad su djeca u Africi gladna...
"Tako sam od ranog doba razvila veoma snažnu fascinaciju time da napravim neku promjenu u društvu, a moje misli su bile usmerjena najviše na djecu u Africi. Kao devojčica sam sanjala o životu u afričkom selu i mogućnosti da se igram sa afričkom djecom. Rastuživala me je pomisao da nemaju pristup istoj hrani kao ja, a mama bi se ljutila na mene i sestru bliznakinju ukoliko ne bismo pojele sve iz tanjira. Podsjetila bi nas na patnju djece iz Afrike i da treba da budemo zahvalne što imamo bilo kakvu hranu na stolu."
Anjina mama je umrla od raka kada je ona ima 23 godine, a zbog toga što je teško podnijela bol ovog gubitka, bilo joj je potrebno da nađe smisao postojanja.
"Mama me je naučila da nikada ne odustajem, pa sam 2011. godine odlučila da pratim svoj san. Dala sam otkaz na poslu i prodala sve što sam posjedovala. Zapravo sam postala beskućnik u Danskoj kako bih mogla da ostvarim svoje snove u Africi. Nakon što sam radila u Malaviju i kasnije u Tanzaniji kao humanitarac, uspjela sam da osnujem svoj NGO, danas poznat kao 'Land of Hope' ('Zemlja nade')", objasnila je ona za naš portal.
Anja nije mogla ni da zamisli kakvih će se užasnih scena u svom pozivu nagledati, ali sve grozote nastale zbog sujeverja i nepravde u pojedinim afričkim društima su se isplatile, jer ona i dalje ne prestaje da spašava najugroženiji djecu u Nigeriji.
BEBAMA ZABIJAJU EKSERE U GLAVU, DJECU PALE ŽIVU
Ali, zašto su ova djeca ugrožena i šta tačno znači biti proglašen "vešcem"? Anja je za čitaoce MONDO portala pojasnila kako duboko ukorenjeno sujeverje i ekstremna vjerska dogma utiču na živote ljudi u Nigeriji, posebno mališana.
"Optužbe za veštičarenje su veliki problem u mnogim afričkim zemljama danas, ali naročito u Nigeriji. Razlozi da se neko optuži za veštičarenje su mnogobrojni. To može biti smrt ili bolest u porodici, propala žetva, otkazi ili neplodnost. Na osnovu tradicionalnih afričkih verovanja, sve što se dešava ima neki supernaturalni razlog, i najčešće, deca su ta koja izvuku najdeblji kraj", kaže Anja i dodaje da je sujeverje često, između ostalog, i u državi Akva Ibom gde ona živi i vodi centar za decu zajedno sa suprugom Davidom Emanuelom Umemom.
"U Akvi Ibom, verovanja pentekostalnog hrišćanstva su pomiješana sa lokalnim plemenskim religijama, pa zajedno čine smrtonosni koktel koji uključuje verovanje u vještice i egzorcizam. Stigmatizacija dece kao vještice nedavna je pojava, a pre toga, starije žene bile su glavna meta optužbi za vještičarenje", ističe ona.
Djecu koju optuže da su vješci, sugrađani i porodica žigošu, a procenjuje se da je u jugoistočnim državama Afrike samo do 2008. godine surovo "obeleženo" oko 15.000 dece.
"Na osnovu istraživanja iz tog perioda, zabelježeni slučajevi uključuju djecu i bebe kojima su zabijali eksere u glavu, prisiljavali ih da piju cement, palili ih žive, unakažavali kiselinom, trovali, pa čak ih i žive zakopavali. U odvojenom Unicefovom izveštaju za 2010. napominje se da su na meti pretežno ranjiva deca sa fizičkim invaliditetom ili bolestima poput epilepsije. Drugi su okarakterisani kao vjješci samo zbog toga izgledaju povučeno, lenjo ili neposlušno", objašnjava Anja.
Krivični zakon Nigerije zabranjuje optuživanje ili čak pretnju za optuživanje nekoga da je vještica, a Zakon o dečjim pravima iz 2003. godine smatra da je krivično djelo podvrgavanje bilo kog deteta fizičkoj ili emocionalnoj torturi ili podvrgavanje bilo kom nečovečnom ili ponižavajućem postupanju.
Međutim, ovaj zakon, iako je usvojen na nacionalnom nivou, i dalje se ne primenjuje svuda revnosno zbog čega mališani i dan-danas ispaštaju.
UTICAJ FILMSKE INDUSTRIJE I CRKVE U LOVU NA "VEŠTICE"
Filmska industrija u Nigeriji - u kolokvijalnom nazivu Nolivud - cveta. Godišnje izbaci više od 2.500 filmova, što ga čini drugim najvećim producentom nakon Bolivuda u Indiji. Ovi filmovi obično spadaju u pet različitih žanrova - ljubav, komedija, istorijski epovi, gangsterske priče i takozvana kategorija "aleluja" koja promoviše snažne verske poruke. Mogu se videti u kozmetičkim salonima, barovima, restoranima i autobusima, a nisu popularni samo u Nigeriji, već širom Afrike i dijaspore, objasnila je Anja za naš portal.
"Zla škola", "Porodica vještica" i "Škola vještica" su samo neki od novijih primera nolivudskih filmova koji djecu negativno prikazuju kao vještice.
"Najozloglašeniji je 'Kraj zlih', koji se fokusira na porodicu Amadi koja živi sa očevom majkom - za koju saznajemo da je vještica. Djeca porodice padaju pod uticaj da se pridruže kultu, a u filmu su prikazana kako jedu meso i planiraju ubistvo roditelja. U produkciji 'Liberty Gospel Church', u filmu iz 1999. godine glavnu ulogu je imala i vođa crkve Helen Ukpabio kao sveštenice koja na kraju herojski razotkriva i uništava veštičji klan", dala je Anja primer i napomenula da su Helen Ukpabio poznata kao "nigerijski lovac na veštice" i hrišćanski pentakostalni pokret odgovorni za ubistva na hiljade dece i održavanje ovog sujeverja u životu.
OBRAZOVANJE JE KLJUČ ZA PROMJENE
Na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva u radu na ovom polju, Anja Ringren Loven smatra da je neophodno obrazovati siromašne ljude u Nigeriji kako bi se iskorenilo vjerovanje da djeca mogu da budu vještice, a njihove porodice proklete ukoliko ih zbog toga ne odstrane iz okruženja.
"Obrazovanje će pomoći da se jugoistočna Nigerija oslobodi sujeverja zbog kojih su mnogi roditelji napustili djecu na ulici. Samo u Nigeriji ima na hiljade djece sa ulice koje su lokalni svještenici, vračevi, komšije ili rođaci označili kao vještice. Nedostatak obrazovanja i krajnje siromaštvo stvorili su široko rasprostranjeno kulturno uverenje u Nigeriji da djeca mogu biti vještice koje proklinju porodice i sela u kojima su rođena", kaže Anja za MONDO i ističe sumornu statistiku:
"Danas Nigerija ima najveći broj djece koja ne pohađaju školu na svetu. Škole u Nigeriji koje je finansirala vlada propale su tokom godina zbog lošeg finansiranja i korupcije, ostavljajući decu iz siromašnih domova bez prilike da igde odu, osim na ulice. U Nigeriji se svakodnevno krše ljudska prava i vlada je vrlo korumpirana."
Anja se s ovim bori tako što je zajedno sa svojim timom uspostavila veoma blizak odnos sa lokalnim seljacima kroz razne kampanje koje sprovode u njihovim zajednicama.
"Uspostavljamo platformu poverenja i komunikacije. To znači da su lokalni seljani ti koji nas na kraju zovu ako vide ili čuju za decu koja su mučena ili ubijana zbog sujeverja", objašnjava ona i dodaje:
"Sujeverje uspijeva samo u zajednicama u kojima se nalaze neznanje i siromaštvo, tako da moramo da edukujemo seljane i naš rad snažno promoviše važnost obrazovanja. Imamo ogromnu odgovornost prema zajednici da pokažemo da smo prisutni, ali i da ih držimo odgovornima da se obučavaju i razvijaju i čine zajednicu sigurnim okruženjem za djecu."
DJEČAK ZA KOJIM JE PLAKAO ČITAV SVIJET - OSTAVLJEN NA ULICI, IMAO JE 3 KILOGRAMA
Možda nekome kada kažete ime Anje Ringren Loven, neće "kliknuti" u prvi mah, ali kada im pokažete sliku belkinje s plavom kosom kako daje vodu strahovito izgladnelom afričkom djetetu, reći će vam - da, vidjeli smo to!
Čitav svijet je čuo, ili makar video prizor, spasavanja izgladnelog dvogodišnjeg dječaka 30. januara 2016. godine. Anja mu je dala ime Houp (Nada), a mališan je pre spasavanja odbačen od svoje porodice i proglašen vešcem. Uspio je da jedva preživi sam osam mjeseci lutajući ulicama i hraneći se ostacima hrane koju je nalazio pored smeća.
Čekala ga je sigurna smrt da ga Anja nije pronašla i zajedno sa svojim mužem podvrgla hitnim medicinskim tretmanima i operacijama kako bi preživeo - i jeste!
Houp je danas zdrav dečak koji živi u Anjinom centru sa ostalo decom, pohađa školu i srećan je.
"Prije spašavanja Houpa već sam spasila više od 50 djece, tako da sam imala puno iskustva na terenu. Ali, ništa me nije moglo pripremiti da nađem Houpa u tako kritičnom stanju. Kada sam ga nosila u rukama imao je samo 3 kilograma i osećala sam da će vrlo brzo umrijeti", ispričala nam je Anja.
"Odvjeli smo ga odmah u bolnicu na liječenje i ljekari su rekli da ima male šanse da preživi. Bio je strašno neuhranjen i svi organi su mu bili pred otkazivanje. Nazvala sam ga Houp, jer za mene 'nada' znači: Pomagati svakodnevno jednoj osobi (Help One Person Everyday)", istakla je ona.
Houp bezbrižno živi u Anjinoj "Zemlji nade" i nema ni traga onog neuhranjenog dječaka koji je rasplakao svijet.
"Danas je prošlo skoro 5 godina od spasavanja Houpa i on živi u mom dječijem centru pod nazivom 'Zemlja nade' u Nigeriji sa još 76 dece koju smo spasili. Danas je Houp zdrav i voli da ide u školu. Veoma je inteligentan, a njegova strast je umjetnost i kreativan je. Ima istaknut talenat za umjetnost i mnoge njegove slike se prodaju. Zovemo ga naš mali Pikaso", otkrila je Anja.
NISU SVA SPASAVANJA USPJEŠNA
Zanimalo nas je kako se Anja kao osoba nosi sa svim tragedijama koje susreće i na koje načine su je ova iskustva promenila. Za nju, spasilačke misije su pune užasa.
"Bila sam u mnogla spasilačkim misijama gde su djeca bila skoro mrtva i ne mogu da kažem da je jedna misija gora od druge. Na kraju, ono što je važno je da spasimo živote. Neke od spasilačkih misija uključuju ne samo mučenje i ekstremno zlostavljanje dece, već i seksualno zlostavljanje. Jedna djevojčica koju smo spasili pre 4 godine imala je samo 13 godina i već je bila u drugom stanju. Druga devojčica je imala samo 9 godina i imala je mnogo seksualnih bolesti. Sve misije spašavanja su užasne", istakla je Anja.
Ono što joj najteže pada je kada ne uspije da spasi dijete po koje je otišla, ali je svaki neuspjeh tera da ide napred, dok joj snagu daju mnogobrojna djeca kojoj je promenila život na bolje.
"Danas mogu da kažem da sam spasila živote više od 100 dece. Bila sam svedok ekstremnog zlostavljanja dece i to me je mnogo pogodilo jer uvek osećam da mogu više. Bili smo u spasilačkim misijama gde nismo pronašli djecu i jednom smo morali da potrčimo do svog automobila, inače bismo bili napadnuti.Nije me bilo briga za napad u tom trenutku, i jedino sam mogla da razmišljam o tome da nismo spasili dijete koje smo otišli da pronađemo. Sve strahote koje sam videla uvek će me proganjati, ali ono što me drži je ljubav koju imam od svog sina i sve djece koju sam spasila", otkrila nam je Anja.
"ZEMLJA NADE" DAJE ŠANSU DjECI ZA NOVI ŽIVOT
Kao što je već prethodno istakla, Anja smatra da je najbitniji faktor u životima - edukacija.
Upravo zbog toga, osnova onoga kako ona pomaže ovoj dJeci da prebrode traume, razviju se i nastave svoje životu u drugim pravcima, daleko od tragedija i boli, je kroz pohađanje škole i obrazovanje, uz redovan rad sa psiholozima kako bi mogli da razumeju i nose se sa užasnim stvarima koje su ih zadesile.
"Na kraju, najvažnije za njihov razvoj je da krenu u školu, jer je jedna sigurna strategija za razvoj zajednice i za promenu svIJeta obrazovanje. U 'Zemlji nade' svakodnevno neumorno radimo na promociji važnosti obrazovanja. Obrazovanje je bez sumnje najveće oružje u borbi protiv siromaštva i praznoverja. Dajte djetetu knjigu i promenite svet", kaže Anja.
Ono što je najbitnije je da kroz obrazovanje, decu u centru uče da "shvate da što više ljubavi daju, to će biti srećnija u životu, a svako znanje podeljeno je i znanje zadržano".
"Zbog toga ih veoma uzbuđuje da predaju drugima i uče ih, a ne da čuvaju svoje ideje samo za sebe".
MRAČNO SJEĆANJE NA JUGOSLAVIJU
Anja se veoma dobro seća tragičnih ratova na Balkanu i u bivšoj Jugoslaviji.
"Zapravo sam bila vrlo kratko u Srbiji, ali samo u prolazu. Ljetos sam vozila od Danske do Hrvatske i prošla kroz Srbiju. Voljela bih da sam mogla da provedem više vremena u Srbiji prelijepoj zemlji", poručila je Anja i dodala:
"O Srbiji najviše znam zbog tragičnih balkanskih ratova. Zapravo se sjećam rata iako sam bila vrlo mlad. Danci su putovali u bivšu Jugoslaviju na ljetovanje, a kada je izbio rat između balkanskih zemalja, osjećala sam se veoma tužno i razmišljala sam o svoj djeci pogođenoj ratom. Rat je nešto što mi je jako u sjećanju", istakla je ona.
BORBA KOJA ĆE TRAJATI - ZAUVEK
Anja nema namjeru da se preda ili odustane od svoje misije - da spasi svako dete koje može.
Svoj život provodi sa mužem i sinom, ali i njihovom velikom porodicom u "Zemlji nade", i kako kaže, boriće se zauvijek.
"Cilj mi je da stvorim mnogo više svijesti o sujeverju u Nigeriji i zauvek se borim za dečja prava širom sveta.Tek kada svako dete iz zabačenog sela bez diploma, bogatih porodičnih veza i bez finansijskog uticaja ima pristup: obrazovanju, besplatnoj zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj zaštiti, moći ću da se odmorim", zaključila je Anja za MONDO portal.