Iskasapila je stotine djevojaka i sve koji su pokušali da je zaustave.
Od samog pomena njenog imena hiljade su drhtale od straha. Sijala je teror decenijama prije nego što se neko usudio da joj stane na put, a čak i tada, zbog svog porijekla i dobrih veza nije osuđena. Do tada, iskasapila je stotine djevojaka i sve koji su pokušali da je zaustave. Zvala se Eržebet Batori, bila je mađarska grofica, najsurovija žena masovni ubica.
Lijepu djevojčicu Eržebet su još kada joj je bilo 11 godina verili za moćnog Ferenca Nadaždija. Već sa 15 je postala grofica Batori, a prije udaje je rodila ćerku za koju se pričao da joj je otac jedan od Eržebetinih slugu.
Kao svadbeni poklon, mlada je dobila zamak Čahtice u današnjoj Slovačkoj, koji se nalazio na vrhu brda i bio je okružen selom. Upravo tu će Eržebet provesti najveći dio svog života i počiniti jezive zločine.
Do 1602. godine kada joj je muž ubijen, Eržebet je rodila šestoro djece. Ipak, njih su njegovale dadilje, a mlada grofica je vrijeme provodila dotjerujući se i brinući o svom izgledu. Kasniji svjedoci su pričali da je oduvijek bila opsjednuta ljepotom i željom da zauvijek ostane mlada.
Nije poznato kada je Eržebet počela da ubija djevojke, ali smatra se da je to bilo između 1585. i 1610. Za njene zločine vjerovatno su znali i njen muž i rođaci. Ako je ovo tačno, onda jednostavno niko nije htio da interveniše.
Po legendi, nakon što ju je jedna sluškinja iznervirala, Eržebet joj je zabila makaze u glavu. Djevojčina krv pala je na grofičine ruke. Kada se Eržebet oprala, učinilo joj se da je tamo gdje je bila krv, koža postala mlađa.
Opsjednuta ljepotom i vječnom mladosti, grofica Batori je zaključila da bi, ako se bude kupala u krvi lijepih, mladih djevojaka ili čak pila njihovu krv, mogla postati ljepša nego ikad.
I tako je počeo njen krvavi pir. Eržebet je sa četiri pomoćnice pozivala mlade, najčešće nevine, djevojke u svoj zamak, surovo ih mučila, pila im krv, a zatim ih ubijala.
Posle nekog vremena počela je da vjeruje da krv seljačkih djevojaka nema efekta na njenu kožu, pa je ubijala i plemkinje koje je pozivala da joj budu gošće u zamku.
Bile su potrebne decenije da se Eržebetina strašna djela otkriju. Na kraju, izgleda da je ona postala neoprezna - 1610. je sa zidina dvorca bacila 4 masakrirane žrtve, a vijest o tome stigla je i do Beča i samog cara.
Pretpostavlja se da je legenda o životu Eržebet Batori inspirisala Brama Stokera da napiše roman Drakula. Navodno, pisac je obišao njen grob i čuo lokalne priče. Međutim, nije želio da njegov vampir bude žena, pa je Eržebetine zločine spojio sa likom i imenom rumunskog grofa, Vlada Cepeša. Ironično, porodica Cepeš i Batori su bile u rodbinskim odnosima.
Ispitano je više od 300 svjedoka, koji su govorili o nestancima djevojaka i kricima koji su dopirali iz grofičinog dvorca. Mnogi su svjedočili o sopstvenim rođakama koje su nestajale.
Eržebetini saučesnici su pogubljeni, ali nju je plemićko porijeklo spaslo smrti. Ipak, pronađen je način kako da bude kažnjena surovo - zazidana je u odaji svog zamka sa malim otvorom kroz koji joj je dopremana hrana.
Nakon četiri godine ovakvog zatvora Eržebet Batori, "krvava grofica", pronađena je mrtva 1614. godine. Lokalni seljani nisu htjeli da dozvole njeno sahranjivanje na seoskom groblju, pa je tijelo prenijeto u porodičnu kriptu i, po predanju, tamo sahranjeno.
Danas je lokacija groba nepoznata.