Žive i duže od 100 godina i ne znaju šta su ozbiljne bolesti!
Njihovo porijeklo obavijeno je tajnom. Svjetlije su puti od svih susjednih naroda, a njihov je jezik (burushaski) sličniji baskijskom nego bilo kojem drugom koji ih okružuje.
Na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunza koja se smjestila u regiji Gilgit-Baltistan, stanuje narod koji živi i do 120, 130 godina. Neki od njih proslavili su i 145. rođendan prije nego što su napustili ovaj svijet.
U ostatku Pakistana predviđeni životni vijek iznosi 67 godina, ali na krovu svijeta, u izolovanim bespućima Himalaja vladaju posve drukčiji zakoni života i smrti. Istraživači su zabilježili da žene mogu da zatrudne vrlo kasno, u šezdesetima i kasnije, a smatra se i da ne boluju od raka. Naučnici objašnjenje traže u životnoj sredini i ishrani.
Hunze piju vodu iz izvora, uzgajaju svoju hranu, a s obzirom na to da su odsječeni od obližnjih gradova, ne jedu ništa prerađeno. Kajsije su često na njihovom jelovniku, a tokom posta danima, pa čak i mjesecima, ne jedu ništa osim svježeg soka i plodova koštica tog superzdravog voća.
Osim što obožavaju kajsije, u njihovoj ishrani dominiraju žitarice i povrće, a meso im nije svaki dan na jelovniku. Praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju.
Nagađa se da su potomci vojnika Aleksandra Velikog koji nisu mogli da ga slijede, nego su odlučili da ostanu na Himalajima. Tačan broj godina teško je odrediti jer Hunze nemaju izvode iz matičnih knjiga rođenih, niti dokaza kojima bi mogli da potkrepe svoju vitalnost.