Sa prosječnom visinom od 160 centimetara, svako naivan će pomisliti da je Gurka vojnik neprijatelj kog je lako savladati. Ali, svako ko je sreo njihovu trupu pod motom "bolje umrijeti nego biti kukavica" u borbi, zna da njihova veličina ne znači apsolutno ništa.
Gurke, koje još nazivaju i britanskim dobrovoljcima kao i sinovima Himalaja kao vojna jedinica imaju zaštitni znak - kukri nož. Regrutuju ih na obroncima Himalaja i po svim vojnim stručnjacima oni su jedna od najboljih pješadija na svijetu, a naziv su preuzeli od prvobitnog imena vladajuće dinastije Nepala.
Nakon prestanka britanske vladavine u Indiji 1974. šest preostalih pukova Gurki pripalo je Indiji, dok je četiri pripalo Velikoj Britaniji. Poseban uspjeh Gurke su ostvarile na Foklandskim ostrvima, a prema usmenom predanju u ratu u kojem su učestvovale Gurke nije bilo zarobljenika, a iako nije potvrđeno, postoje priče i o navodnom kanibalizmu protivnika Gurki. Gurke se bore i danas u raznim djelovima svijeta, naprimjer u Iraku i Avganistanu.
Gotovo 28.000 kandidata svake godine se međusobno takmiči za samo 200 mjesta koje imaju Gurke u britanskoj vojsci. Da bi uopšte došao do statusa kandidata, muškarca moraju da prime odredi za regrutaciju koji se kreću Nepalom, a za svakog regruta koji dođe i prođe kvalifikacije kao i obuku, regruti dobijaju nagradu. Kandidat mora da ima minimalno 17 godina, a testiranje uključuje trčanje 5 kilometaara po podnožju Himalaja noseći 25 kilograma kamenja u ruksaku na leđima - za manje od 55 minuta.
Nakon što stupe u redove britanske vojske, Gurke nakon svake tri godine vojnog roka u Nepalu provedu tri mjeseca. U svojoj službi mogu da dostignu čin komandira, a većinom su podoficiri u Gurka jedinicama. Ako za 15 godina Gurka vojnik ne dobije čin narednika, on se sam zbog časti povlači iz službe. Zbog njihove ratobornosti i časti većinom se angažuju samo za one najteže zadatke širom svijeta, a djeluju u sklopu NATO-a.