Sveta gora predstavlja jedan od najvažnijih centara pravoslavnog svijeta.
Nalazi se na poluostrvu Halkidiki na severu Grčke, tačnije na najistočnijem od tri poluostrva Halkidikija — Atosu.
Jedna od rijetkih tv ekipa koja je dobila dozvolu da dođe tamo bila je ekipa CBS.
Reportaža je napravljena u okviru emisije "60 minuta",
Otac Eliseos je starješina manastira Simonopetra. I on je pozvao ekipu CBS da došu ali uz podsjećanje da je ovo velika i rijetka privilegija.
- Jednom se desilo da smo zvali TV ekipu, to je bilo 1982., kaže otac Eliseos.
- Posljednji put kad ste pozvali TV ekipu je bilo 1982?
- Da... Nismo planirali ni vas da pozovemo ali nas je vaša upornost ujverila da otvorimo naša vrata.
A vrata koja je otvorio pokazuju čudo koje predstavlja manastir Simonopetra. Ovaj manastir stoji kao kruna na vrhu stijene, 800 metara iznad mora... Sagrađen je u 14. vijeku a monasi će vam reći da je zaista pravo čudo kako se nije srušio u more.
Na Svetoj gori je dvadeset manastira od kojih neki izgledaju kao srednjevjekovne trvđave, doks su drugi toliko veliki da predstavljaju kao jedan poseban grad.
Tišinu na Atosu prekidaju samo povremeni zvuci udarca čekića u specijalno isklesanu dasku kao poziv na molitvu. Ovo se koristilo još prije zvona.
"Ovdje monasi imaju jedan zajednički cilj a to je kako biti bliže Bogu", rekao je otac Serapion, dodavši da nema mjesta na Zemlji koje je bliže Tvorcu.
"Svakog dana hiljadu liturgija se drži na poluostrvu Atos. To je jedinstveno u cijelom pravoslavnom svijetu", kaže on.
Šta ga čini tako jedinstvenim?
"To je život koji monasi vode ovdje".
Uzgajaju svoje voće i povrće, sami šiju, a ako se razbole tu je među njima i monah koji je ujedno i doktor. Srećom on nema mnogo posla jer su monasi u odličnoj formi.
Ono što je zanimljivo imaju dva oborka dnevno. Imaju ono što zovu - prvi obrok, i on traje 10 minuta. I drugi obrok traje 10 minuta. Nema razgovora tokom jela a na trpezi nema mesa. Jedini zvuk koji se čuje je monah koji čita svete spise.
Kada nisu u molitvi monasi sve vrijeme nešto rade.
Tako je i sa ocem Todosijem. On je taj koji se brine da manastir ima struju i povremeno toplu vodu.
"Mnogi hrišćani u svijetu traže originalnu, staru crkvu. Ovo je najbliže tome", kaže on.
Otac Iakovos, jedan od nekoliko Amerikanaca koji se nalaze na Svetoj gori kao monasi. Tu je proveo pola svog života.
- Riječi koje govorimo danas na liturgiji su iste riječi koje je govorio Hrist, kaže otac Iakovos.
On je ovdje došao pre 25 godina.
- I danas je teško sagraditi manastir na vrhu stijene ali kako li su to tek izveli u 14 veku?
- To je ono što zadivljuje i današnje arhitekte. Kada su u 14 veku došli graditelji i videli gde treba da grade pitali su osnivača našeg manastira da li je lud, kaže otac Iakovos.
Njegov put vezan za Svetu goru počeo je još kada je imao 6 godina kada mu je otac pokazao sliku ovog mjesta.
- Rekao sam ocu da ću teško povjerovati da neko tu živi osim ako sam ne dođem na to mjesto.
- Sudbina?
- Da, pomalo...
Na Atosu nema novina, televizije... Samo poneki telefon. Na jedan od tih malobrojnih telefona su mu javili da mu otac umire i da mu je želja da vidi sina posljednji put.
- Pitao me je da ako mogu da dođem da me vidi. Ali sam odbio.
- Niste otišli?
- Ne... Zato jer monasi ne idu na sahrane rođaka i prijatelja... Monasi ostaju ovdje u manastirima.
- Kada ste ga odbili, da li ste imali osjećaj da ste iznevjerili oca?
- Ne. Znam da ćemo se videti ponovo u Raju.
Monasi se na Atosu mole dan i noć. Mole se čak i dok rade u polju, dok slikaju ikone... Neki od njih tvrde da mogu da se mole i dok spavaju. A ne spavaju više od tri sata noću.
Inače veliki je broj onih koji žele da ovdje dođu i da budu dio ove zajednice. Teže je ući ovdje nego na Harvard. Kad novi član dođe on je tu na probnom periodu koji traje i do tri godine.
Ono što možete primijetiti kad odete na Atos je da se to kako vi i oni računaju i mjere vreme razlikuje. Naime oni su jedini koji su zadržali vizantisjko vreme. Novi dan počenje sa zalaskom sunca a ne u ponoć.
U proljeće 1941. nacisti su okupirali Grčku. I bili su spremni da okupiraju i Svetu goru. Monasi su tražili sastanak sa njemačkim oficirima koji su ih posavjetovali da se obrate lično Adolfu Hitleru.
Monasi su potom napisali pismo fireru u kome mu predlažu da on Svetu goru stavi pod svoju ličnu zaštitu.
I Hitler je pristao vrlo rado.
Tako je njemački firer bio lični zaštitnik Svete gore.
Poslije nekog vremena Hitler je poslao tim njemačkih naučnika koji su napravili skoro 2.000 fotografija svog blaga na Svetoj gori. Želio je da to jednog dana prebaci u Berlin.
Ali u međuvremenu je firer napao Rusiju i nije imao vremena da se bavi Svetom gorom. Tako da ništa sa nje nije odnijeto od strane nacista.
A drevno blago, ono najvrijednije što Sveta gora ima inače se drži pod ključem.
U jednom od manastira se vrijedne stvari drže pod četiri ključa. Pravilo je da nijedan monah kod sebe ne može da ima sva četiri.
Ipak, ekipa CBS je dobila blagoslov da može da uđe u skrivene odaje.
U njima su zatekli neprocijenjive stvari. Neke od njih su stare i po 600 godina. Jedna od najvrijednijih je ikona Hrista iz 14. vijeka.
Svaki monah će vam reći da je svrha boravka na Atosu da se bude bliže Hristu svakog dana. A konačno sjedinjenje sa Hristom je moguće jednino odlaskom sa ovog svijeta.
- Prva stvar koju monah uradi je da prigrli i zavoli smrt. Jer smrt je karta za drugi život. Bez nje ne možete da putujete. A kartu dobijate u ovom životu. Svakog dana se pripremamo za nju i radujemo se našem putu na Nebo", kaže otac Serpaion.