Branko Perović, Nikšićanin koji u Vašingtonu živi skoro dvije godine, već četrdeset dana je u karantinu
Sjedinjene američke države (SAD) u izuzetno kratkom roku postale su najveće svjetsko žarište infekcije novim korona virusom i ovaj dio planete trenutno broji oko 820 hiljada oboljelih sa preko 45 hiljada preminulih.
Situacija je vrlo ozbiljna, Amerikanci su joj se suprotstaviili maničnom kupovinom namirnica, karantinom, a sada i protestima protiv mjera suzbijanja epidemije u ovoj zemlji.
FOTOGALERIJA:
Veliki broj ljudi sa ovih prostora odlučio je da se prilikom izbijanja pandemije vrati u svoje krajeve, međutim, dio je odlučio da ostane, a među njima i Nikšićanin Branko Perović, koji u SAD živi već dvije godine.
Iako u početku nije shvatao ozbiljnost situacije, mjera se preventivno pridržavao očekujući da će opasnost proći relativno brzo.
"Prvi put u životu zadesio sam se u karantinu, u kojem sam već 40 dana i to stanje još uvijek traje, nema promjena niti informacija o ukidanju istog. Nije me strah, vodim računa o svemu, posvetio sam se sebi na najbolji mogući način i ostaje mi samo da sačekam da se situacija smiri, odnosno okonča", kaže on za MONDO.
Vrijeme u karantinu preokrenuo je u svoju korist.
"Radim na sebi kako fizički (vježbanjem i jogom), tako i učenjem novih vještina, poput raznih kompjuterskih programa, usavršavanja engleskog jezika, čitanja enciklopedija, gledanja dokumentaraca...", priča on, dodajući da se takođe posvetio kuvanju, koje ga opušta i, na kraju krajeva, doprinosi njegovom zdravlju.
"U jednom periodu odlučio sam da jedem isključivo vegetarijansku hranu što je i urodilo plodom ,pa sam nastavio sa tom vrstom ishrane", objašnjava.
Stanje u Vašingtonu je ozbiljno i mjere su na snazi još uvijek.
"Parkovi, restorani, barovi, klubovi, saloni su zatvoreni još u početku, škole i univerziteti ne rade. Veliki broj ljudi radi od kuće, dok gradski, drumski i vazdušni saobraćaj rade po potpuno izmjenjenom rasporedu vožnje. U marketima je u početku vladala nestašica, police i radnje su bile prazne, ali sada je situacija ok. Ljudi se čuvaju, imaju zaštitnu opremu sa sobom, socijalna distanca je prihvaćena i svi vode računa o istoj", kaže Branko.
On je, ističe, ponosan na Crnu Goru i njenu spremnost da se suoči sa virusom koji je cijeli svijet oborio na koljena: "Smatram da se Crna Gora najbolje od svih zemalja u regionu, pa i u Evropi pripremila. U stalnom sam kontaku sa porodicom i prijateljima, upoznat sam sa svom situacijom".
Ipak, nostalgija je neizbježna, pogotovo u vrijeme praznika.
"Ovo je već drugi Vaskrs koji slavim odvojen od porodice, u karantinu sam, teško je. Srećom, putem modrene tehnologije uspjeli smo da ga provedemo 'preko žice', odnosno video pozivom, pa se koliko toliko nostalgija ublažila".
Branko je u kontaktu sa velikim brojem ljudi koji žive kako u Vašingtonu, tako i u Njujorku, Čikagu, Los Anđelesu i ističe da su jedni drugima velika podrška.
"Svi smo shvatili ozbiljnost situacije, pridržavamo se mjera i međusobno pomažemo. Raduje me što se ljudi sa prostora bivše Jugoslavije drže zajedno i ohrabruju tokom ove situacije koja nas je zadesila", kaže on.
Sudeći po statistici koja ukazuje da je sve manji broj novoinficiranih i umrlih naspram prethodnih dana te da se procijenjuje da su krizne nedjelje prošle, Branko očekuje da će se situacija relativno brzo poboljšati.
"U određenim djelovima SAD polako se ublažavaju mjere, broj novozaraženih se smanjuje, dolazi ljepše vrijeme pa ujedno sa njim i nada da će se ovogodišnja agonija završiti. Do tada nam preostaje da se pridržavamo mjera i da vrijeme provedeno u karantinu iskoristimo na što bolji način radom na sebi", kaže naš sagovornik - "Bolji dani, nadamo se, dolaze".