Panične, manijakalne, teško razumljive scene ljudi širom sveta koji se grabe za rolne toalet papira(?!), podstakle su nas da za vas malo istražimo - kako su ljudi održavali higijenu donjeg dijela tijela pre pojave ove danas cijenjene "valute".
Sigurno ste već vidjeli razne scene sukoba, tuča u mnogim supermarketima širom planete (prednjači Australija), gde su se ljudi tukli oko rolni toalet papira nakon što je proglašena globalna pandemija korona virusa.
Teško razumljivo, zar ne? U Australiji su čak stavili i automat-mašine da, kao na vašarima i u luna parkovima, ubacite kovanicu i potom upravljate ručkom, ali ne da biste izvadili plišanu igračku ili nešto slično već dragocjeni toalet papir!
Ludilo! (slažemo se).
Pojava toalet papira umnogome je pomogla u održavanju higijene tijela, pogotovo nakon velike nužde, pogotovo u zapadnoj civilizaciji. Na Bliskom istoku i u Aziji, toalet papir nije baš tražena roba, jer tamo ljudi svoju posjetu kupatilu i "veliki posao" okončaju ispiranjem zadnjice vodom.
Arheolozi i antropolozi obavili su obavili dosta zanimljivog, ali i "prljavog" posla dok su otkrili kako su higijenu održavali ljudi različitih kultura, prenosi National Geographic Srbija.
STARI RIM
Ako biste se opustili u javnom toaletu u drevnom Rimu, koristili biste tresorium da se posle obrišete. Ova drevna naprava za brisanje bila je sastavljena od štapa na koji je bio pričvršćen sunđer natopljen sirćetom ili slanom vodom.
TO JE IZGLEDALO OVAKO
Tresoriumi se spominju i u rimskoj literaturi, a posebno jeziv opis upotrebe ove napravice pronađen je u Senekinom pismu zvaničniku Lucilusu, u kojem mu govori o samoubistvu njemačkog gladijatora - koji je štap okićen sunđerom "posvećen najbezobraznijim usevima", gurnuo sebi u grlo, radije nego da se bori sa divljim životinjama.
Istina, nije sa sigunošću utvrđeno da li su Rimljani koristili tresorium za čišćenje tela ili toaleta, ali svakako je uticao na razvoj "opreme" koja se koristi u toaletu.
PESSOI
Mogli bismo ga nazvati pretečom toalet papira u drevnoj Grčkoj i drevnom Rimu. Bio je to manji ovalni kamen ili parče keramike. Ovaj drevni "toalet papir" pronađen je u ruševinama antičkog svijeta, ali je i ovekojvečen na peharu za piće starom 27.000 godina, a na kojem je predstavljen čovjek kako čuči i koristi svoj kamen.
KINA
Prije tridesetak godina na severozapadu Kine arheolozi su pronašli ostatke predmeta koji se moglu svrstati u kreativna rešenja za brisanje... Oni su otkrili sedam takozvanih "higijenskih štapića" - štapića od bambusa ili drveta obmotanih krpom. Krpe na štapovima starim 2.000 godina bile su prekrivene nečim što liči na ljudski izmet, a mikroskopskom analizom je potvrđeno da ti ostaci sadrže parazite koji se inače nalaze u ljudskim crijevima.
I Kinezi su imali svoju vrstu toalet papira (poput pessoia) koji se prvi put spominje u rukopisima naučnika Jen Či Tuia, koji je živio u šestom vijeku. Naime, on je dolazio u iskušenje da odbačene rukopise koristi u lične svrhe, međutim, napisao je da se ipak nije usudio da se obriše "imenima mudraca". Pored ovoga, postoje i drugi dokazi da je u Kini za brisanje korišćen papir od konoplje. Jedan takav pronađen je u grobu cara Vua od Hana koji je vladao u drugom vijeku prije Hrista.
Do 1393. godine toalet papir pravljen od pirinča već je masovno proizvođen za kineksu carsku porodicu.
ZAPADNI SVijET
Sve do sredine 19. vijeka, zapadni svet nije imao baš idealna rešenja za "posao" posle velike nužde. Uglavnom su se koristile novine, listovi kukurza (ili neki drugi listovi), sve do 1857. godine kada je Džozef Gajeti predstavio svoj medicinski papir i od tada počinje masovna proizvodnja toalet papira.
ŠOPING HISTERIJA!
Ovo što smo imali prilike da gledamo poslednjih nedjelja širom planete, a to je pomama za toalet papirom i pražnjenje rafova prodavnica, nije prvi put da se dešava u novijoj ljudskoj istoriji.
Naime, 1973. godine žene iz Japana su kupovale nevjerovatne količine toalet papira kako bi ga skladištale. Taj postupak bio je odgovor na strah koji je rastao među stanovništvom Japana - da će srednja klasa, njihova težnja za mirom i ekonomskom stabilnošču - biti izbrisana inflacijom, objasnio je Eiko Maruko Siniaver, istoričar sa koledža Vilijams.
"Prvi put od kasnih 1950-ih, nije se činilo da će budućnost biti bolja od prošlosti", kaže on.
Ova pojava izazvala je izvjestan strah i u Sjedinjenim Državama, a kongresmen Viskonsina čak je i dao izjavu povodom toga - o potencijanoj nestašici i toj državi. Drugi su se, poput komičara Džonija Karsona, šalili sa situacijom.
"Meni kao istoričaru je važno da se ne smejemo ljudskim odlukama i postupcima, već da razmišljamo zašto su ljudi uradili to što su radili", kaže Siniaver.
Sličnog stava je i arheolog Dženifer Bejts.
Proučavanjem navika u kupatilu može se osvetliti sve - od međukulturalnih razlika do pitanja pola, novca i zdravlja.
"Iz antropološke perspektive, možemo sagledati načine na koje su (navike u toaletu) uticale na razvoj ljudske prošlosti u ljudsku sadašnjost, a zatim u ljudsku budućnost", kaže Bates.
Dakle, saglasni su istoričari i arheolozi, naše navike u kupatilu nisu tek naša puka mehanička radnja, već mogu mnogo toga da otkriju. Na osnovu ponašanja naših predaka u kupatilima (ili kako god bismo nazvali te prostorije), istoričari i arheolozi su sklapali kockice o nekadašnjem čovjeku. A mogu i da budu značajan pokazalje - kuda idemo.