Na prvi pogled, špijunaža i pandemija korona-virusa nemaju nikakve veze jedno s drugim. Ali glavne svjetske obavještajne agencije uvijek imaju „na radaru“ i globalne bolesti.
Zašto je tako i šta one rade?
Njemački BND i SARS
Krajem 2002, prva pandemija na samom početku 21. vijeka, izbila je s teškim akutnim respiratornim sindromom (SARS), bliskim rođakom korona-virusa. Iz južne Kine, virus se proširio na globalizovani svijet – usmrtivši oko 800 ljudi.
Međutim, vlada i Komunistička partija Kine u početku su sve držali u tajnosti. Kako je sada objavio njemački dnevnik Velt, nedjeljama prije zvaničnih izvještaja, njemačka obavještajna služba za inostranstvo BND, dostavila je informacije o SARS-u i o njegovom širenju saveznoj vladi u Berlinu i zdravstvenim vlastima Njemačke.
Prema informacijama iz bezbjednosnih krugova, BND je presretala telefonske razgovore i radio komunikaciju kineske vlade. Njemački agenti su tako došli, ne samo do informacija o samoj bolesti, već i o početnoj strategiji kineske vlade za zataškavanje epidemije.
Američke obavještajne agencije i korona
Slično se ponašaju američke obavještajne agencije sada, kada se radi o korona-virusu: novinska agencija Rojters i Jahu njuz objavile su da nacionalni direktor obavještajnih agencija SAD, koji je odgovoran za svih 17 američkih obavještajnih agencija i koji obavještava Bijelu kuću – prikuplja i analizira aktuelne podatke o porijeklu, razvoju, širenju i kontroli korona-virusa.
Time se ne bavi samo CIA. Sjedinjene Države su jedna od rijetkih zemalja koja ima agenciju za špijuniranje u oblasti medicine i zdravstva – National Center for Medical Intelligence (NCMI), koja je pod nadležnošću vojne tajne službe DIA (Defense Intelligence Agency).
Da bi prikupile informacije o korona-virusu – naveli su izvori – američke službe koriste širok spektar sredstava. Prosto rečeno, to znači da se relevantne informacije ne traže samo u zvaničnim izvještajima, medijima, na internetu ili društvenim mrežama. Koriste se svi obavještajni instrumenti, od vazdušnih i satelitskih snimaka, do informanata, agenata i prisluškivanja.
Naravno, tajna je šta špijune posebno zanima. S obzirom na korona-virus, trebalo bi poći od toga da će SAD sve više koristiti kanale svojih tajnih službi, posebno u Kini ili Iranu. Od agenata u kineskom rukovodstvu ili doušnika u iranskom Ministarstvu zdravlja mogle bi sa zatražiti informacije o stvarnom broju zaraženih ili umrlih, nepoznatim kanalima širenja virusa ili strategijama za borbu protiv zaraze.
Kakva je korist od toga?
Špijunaža i tajne službe ne mogu da izliječe koronu, niti da je spriječe, ali onima koji donose odluke mogu da pruže bolje informacije i, u idealnom slučaju, omoguće im bolje donošenje odluka. Tako se može smanjiti neizvjesnost, širenje bolesti može se bolje razumjeti, a planovi i kapaciteti za sprovođenje mjera u inostranstvu mogu se bolje procijeniti.
I naravno, radi se i o procjeni i priznavanju političke i ekonomske štete. To se takođe odnosi na rasprostranjene kampanje dezinformisanja i sve oštrije uzajamno optuživanje za izbijanje pandemije.
Dakle, u i ovoj krizi tajne službe rade upravo ono što uvijek rade: pribavljaju informacije kojima niko drugi nema pristupa. To se posebno odnosi na zemlje kao što su Kina ili Iran, čijim se zvaničnim informacijama uglavnom ne vjeruje. A zatvaranja granica, policijski časovi i karantini koji se trenutno uvode širom svijeta, zatvaraju zvanične ili otvorene kanale informacija i komunikacija. Tajne obavještajne službe koje dobro funkcionišu tu mogu da pomognu.