Andrej Čikatilo je tiho i iz prikrajka terorisao ruski gradić Rostov i okolinu cijelih 12 godina! Djelujući po svom nekontrolisanom nagonu da ubija iz seksualnog zadovoljstva, on je masakrirao, silovao i pojeo najmanje 53 žena, mladih djevojaka i dječaka, prenosi Kurir
Za sve to vrijeme njegova supruga i djeca u njegovom ponašanju nisu primijetili ništa neobično!
Andrej Čikatilo je bio majstor da svoj morbidni hobi drži odvojeno od života uglednog porodičnog čovjeka i dobrog građanina komunističkog Sovjetskog Saveza ’70-ih godina 20. vijeka. Bio je oženjen i imao je djecu, a njegova porodica nikada nije ni pomislila da bi on mogao biti monstrum koji teroriše čitav region.
Niko nikada nije ni posumnjao da je Andrej Čikatilo bio “Građanin X” – Monstrum iz Rostova.
Andrej Čikatilo je rođen u malom ruralnom selu u Ukrajini koja je sredinom ’30-ih bila dio Sovjetskog Saveza. U vrijeme njegovog rođenja, Staljin je sproveo kolektivizaciju poljoprivrednih dobara što je u Ukrajini izazvalo masovnu glad.
Priče o gladnim, očajnim ljudima koji su pribjegavali kanibalizmu da bi preživjeli bile su uobičajne i majke su ih pričale djeci kao morbidne bajke za laku noć. Koliko je u njima bilo istine i danas je predmet spekulacija, ali sve one su ostavile dubokog traga na Andreja, piše portal Allday.com
Tokom Drugog svjetskog rata, Andrejev otac je mobilisan i bio je odsutan godinama. Za to vrijeme, majku su mu silovali nacisti, a prema pričama, Andrej koji je bio tek dječak i nije mogao da učini ništa, bio je primoran da gleda.
Andrej nikada nije bio popularan među vršnjacima. Kada je ušao u pubertet otkrio je da je impotentan i ovo saznanje ga je učinilo još nesigurnijim i nervoznim u prisustvu žena. Da nadoknadi ovo, Andrej je počeo strastveno da uči, postao je odličan đak i uskoro posvećeni član Komunističke partije.
Negde u to vrijeme je Andrej upoznao Feodosiju – djevojku koja se zaljubila u njega. Par se vjenčao. Pričalo se da su pribjegli bapskim ljekovima i nekoj vrsti primitivne vještačke oplodnje kako bi dobili djecu. Kako bilo, par je uskoro blagoslovljen sinom i ćerkom.
Andrej je spolja izgledao kao dobar otac, uljudan komšija i dobar član Komunističke partije.
Nevolje su počele kada se Andrej Čikatilo zaposlio kao učitelj u jednoj školi. Bio je loš predavač i đaci su ga ismijavali. Seksualno frustriran i nesiguran, Andrej je počeo da maltretira učenike – i djevojčice i dječake. Kada je vijest o tome stigla do direktora škole, umesto da ga prijavi, on ga je samo otpustio.
Andreju nije trebalo mnogo prije nego što je pronašao drugi posao, takođe kao učitelj, samo u susjednom gradu. Nedugo pošto je Andrej Čikatilo počeo da predaje u novoj školi, devetogodišnja Lena Zakatnova je nestala. Policija je nekoliko dana kasnije pronašla njeno masakrirano tijelo u rijeci. Kako nije imao dosije, u Andreja niko nije sumnjao.
Godine 1981. Andrej je napustio posao učitelja i zaposlio se kao dobavljač. To zanimanje mu je omogućilo da intenzivno putuje širom Sovjetskog Saveza i dalo savršen alibi za ubistva.
Naime, kretanje po ovoj komunističkoj državi u to vrijeme bilo je sve samo ne slobodno. Za prelazak iz jednog grada u susjedni bile su potrebne gomile papira i dozvola, a putovanje u drugi kraj zemlje za obično stanovništvo bilo je faktički nemoguće. Ipak, za Andreja kao dobavljača, sve ove prepreke nisu važile. Tako je počela njegova 12-godišnja vladavina terora.
Andrejev šablon ubijanja se nikada nije promijenio – svoje žrtve, mlade žene ili djecu, pronalazio je na željezničkim ili autobuskim stanicama i namamljivao ih u šumu. Zatim bi ih vezao, kasapio do smrti i silovao. Na telima žrtava je uvijek ostavljao prepoznatljive tragove, i skoro sve bi kastrirao. Vjerovatno se vraćajući na događaje iz detinjstva, Andrej je žrtvama odsjecao jezike i jeo ih.
Policija je bila šokirana! Prozvali su ga “Ubica iz šume” jer su sve žrtve pronalažene u lokalnim šumama. Za vrijeme 12 godina, policija je ispitala preko pola miliona ljudi, često koristeći i surove metode mučenja, ali nije otkrila ništa.
Kako? Lokalni ogranci policije nisu sarađivali međusobno niti su razmjenjivali podatke iz straha da će biti optuženi kao nesposobni i kažnjeni. Nikakve druge državne institucije, prije svega ozloglašeni KGB, nikada se nisu uključile u istragu jer, zvanično, “Ubica iz šume” nije postojao!
Andrej Čikatilo bio je “anomalija” neprihvatljiva za sovjetsko društvo u kome stopa kriminaliteta stalno pada, nema tuča i krađa, a kamoli ubistava. Komunistička propaganda je ulagala ogromne napore da serijske ubice prikaže isključivo kao produkt “trulog kapitalizma” i iskrivljenih zapadnih vrijednosti, pa samim tim ni Andrej Čikatilo nije mogao da postoji!
Policija ga je imala u pritvoru, ali je onda pušten!
U septembru 1984. jedan saobraćajac je primijetio sredovječnog čovjeka kako pokušava da zapodene razgovor sa mladićem na autobuskoj stanici. Policajac je nastavio nadzor neznanca nedeljama prije nego što mu je prišao. Prilikom pretresa, u torbi su pronađeni nož, kanap, vazelin i peškir. Andrej Čikatilo je konačno uhapšen.
Ali ovo nije bio kraj priče! Andrejeva krvna grupa A nije odgovarala AB grupi sperme pronađene u tijelima žrtvi. Naučnici tada još nisu znali da u retkim slučajevima krvna grupa osobe može da se razlikuje od one njegove sperme i Andrej je pušten na slobodu.
Nakon toga, mogao je da se vrati svom krvavom hobiju… Tek 1990. šest godina nakon prvog hapšenja, Andrej je ponovo pritvoren i tada je priznao svoje zločine.
Ubio je 53 osobe u periodu od 12 godina. “Kasapin iz Rostova“ kako su ga mediji prozvali, konačno je uhvaćen.
Andrej Čikatilo je sa ponosom objasnio nadležnima kako je pronalazio i ubijao svoje žrtve. Takođe ih je i odveo do ostataka nekoliko tijela koje policija nije uspjela da otkrije.
Hiljade članova porodica njegovih žrtava pohrlilo je u sudnicu kada je u aprilu 1992. godine monstrum izveden pred sud. Andrej je morao da bude stavljen u gvozdeni kavez kako bi nadležni spriječili gnjevnu masu da ga rastrgne.
Nakon šest mjeseci suđenja, Andrej Čikatilo je proglašen razumnim i krivim za sva ubistva. Pogubljen je metkom u potiljak 14. februara 1994. godine.
Do danas je riječ o najmasovnijem serijskom ubici u Sovjetskom Savezu. O njegovom životu su snimljena dva igrana filma – “Citizen X” i “Evilenko”.