Let 571 srušio se u Andima 1972. godine, a preživjeli su se borili sa glađu i hladnoćom, donoseći teške odluke za opstanak.
Dana 13. oktobra 1972. godine, let 571 Urugvajskog ratnog vazduhoplovstva srušio se u Andima, prevozeći 45 putnika i članova posade, uključujući ragbi tim kluba Old Christians iz Montevidea.
Ova katastrofa, poznata kao "Čudo u Andima", postala je jedna od najpoznatijih priča o preživljavanju u ekstremnim uslovima. Preživjeli su se suočili sa nehumanim uslovima na ledenim visinama Anda, a kako bi preživjeli, pribjegli su kanibalizmu, konzumirajući tijela svojih poginulih prijatelja. Od 45 ljudi na letu, samo 16 je spaseno nakon 72 dana borbe, što predstavlja priču o nevjerovatnoj izdržljivosti, žrtvi i ljudskoj snazi.
Pozadina: Let 571 i nesreća
Let 571 bio je čarter let Urugvajskog ratnog vazduhoplovstva koji je prevozio ragbi tim Old Christians kluba, njihove porodice i prijatelje iz Montevidea za Santijago u Čileu, gdje je trebalo da odigraju prijateljsku utakmicu.
Avion, Fairchild FH-227D, poletio je 12. oktobra 1972. godine, ali je zbog loših vremenskih uslova prekinuo putovanje u Mendozi u Argentini. Sledećeg dana, 13. oktobra, avion je nastavio let preko Anda.
Zbog navigacione greške i slabe vidljivosti u olujnim uslovima, pilot je prerano počeo spuštanje, misleći da je prešao planinski vijenac. Avion se srušio na nadmorskoj visini od oko 3.600 metara u dolini poznatoj kao Vale de las Lagrimas, u blizini vulkana Tingiririka.
U padu je poginulo 12 putnika, a još nekoliko njih podleglo je povredama tokom prvih dana. Olupina je ostala zarobljena na ledniku, okružena snijegom i kamenom, bez vegetacije i životinja.
Borba za preživljavanje
Nakon nesreće, preživjeli su se suočili sa ekstremnim uslovima: noćne temperature padale su ispod -30 °C, hrane je bilo minimalno, a snijeg i lavine dodatno su otežavali situaciju. Od 45 putnika i članova posade, 33 je preživjelo sam pad, ali se taj broj ubrzo smanjivao usled povreda, hladnoće i gladi. Preživjeli su potražili utočište u ostacima trupa aviona, koristeći ga kao zaklon od vjetra i snijega.
U početku su racionalisali zalihe hrane, nekoliko čokolada, konzervi i flaša vina, ali su one brzo nestale. Posle nedelju dana, suočeni sa glađu, donijeli su tešku odluku: da se hrane tijelima poginulih, koja su ostala očuvana u snegu.
The 1972 Andes plane crash survivors endured 72 days in freezing conditions, surviving only by resorting to cannibalism
by
u/zadraaa in
HistoricalCapsule
Ova odluka, iznuđena očajem i nagonom za samoodržanjem, bila je duboko traumatična, naročito zato što su mnogi preživjeli bili prijatelji ili rođaci nastradalih. Kao katolici, pojedini su ovaj čin pravdali poredeći ga sa evharistijom (pričešćem), dok su drugi tražili moralno opravdanje u očuvanju sopstvenog života.
Lavina i dalji gubici
Osam dana nakon nesreće, 29. oktobra, lavina je zatrpala olupinu aviona, usmrtivši osam ljudi i zarobivši preživele unutar trupa više od nedelju dana. Ova tragedija dodatno je smanjila njihov broj i pogoršala uslove, primoravajući ih da se bore sa klaustrofobijom i manjkom kiseonika. Preživeli su se organizovali u timove, raspodelivši zadatke poput raščišćavanja snega, pripreme hrane i nege povređenih.
Kada su preko malog radio-prijemnika čuli da je potraga obustavljena jer su vlasti pretpostavile da nema preživjelih, shvatili su da moraju sami da potraže pomoć. Visoke planine i dubok snijeg činili su bekstvo gotovo nemogućim, ali su pokazali izuzetnu snalažljivost praveći improvizovanu opremu, poput vreća za spavanje sašivenih od izolacije aviona.
Spasavanje: Herojski podvig Nanda Parada i Roberta Kanese
Nakon više od dva mjeseca, trojica preživjelih - Nando Parado, Roberto Kanesa i Antonio Vizintin - odlučili su da krenu u opasan pohod preko Anda u potrazi za spasom. Vizintin se vratio u logor zbog iscrpljenosti, dok su Parado i Kanesa nastavili da pešače deset dana kroz surove predjele.
Dana 20. decembra 1972. naišli su na čileanskog stočara Serhija Katalana, koji je odmah obavijestio vlasti. Dva dana kasnije, 22. decembra, helikopteri su stigli do olupine i spasili preostalih 16 preživjelih.
Avionska nesreća u Andima potresla je svijet, ne samo zbog razmjera tragedije, već i zbog ekstremnih mjera koje su preživjeli preduzeli da bi ostali živi. Priča je izazvala pomiješane reakcije divljenja i kontroverzi, prevashodno zbog kanibalizma, ali je većina javnosti i crkvenih autoriteta pružila podršku preživjelima, uvažavajući činjenicu da su djelovali u nezamislivim okolnostima.
Događaj je postao globalno poznat kroz knjige, dokumentarce i igrane filmove. Najpoznatije djelo je knjiga Živi: Priča o preživjelima u Andima (1974) autora Pirsa Pola Rida, adaptirana u film (1993). Preživjeli, poput Nanda Parada i Roberta Kanese, kasnije su postali motivacioni govornici, prenoseći lekcije o vođstvu, timskom radu i snazi ljudskog duha.
(Index/MONDO)