Iza lažnog obećanja o poslu krila se smrtonosna zamka. Otac i sin namamili su nedužnog tinejdžera (16), surovo mu presudili i zapalili tijelo kako bi prevarili osiguranje u Švajcarskoj.
Boško Mikulović (55), zvani Dragiša, gastarbajter i odranije poznati prevarant iz sela Naupare kod Kruševca, godinama je maštao o velikom bogatstvu. Njegova pohlepa kulminirala je početkom 1992. godine, kada je osmislio monstruozan plan, odlučio je da u Švajcarskoj osigura svog mlađeg sina Dejana na 100.000 švajcarskih franaka, a potom iscenira njegovu smrt i pokupi novac.
Za realizaciju ovog paklenog plana bila mu je potrebna žrtva čije će tijelo podmetnuti švajcarskim vlastima i osiguravajućem društvu. Uz pomoć svog starijeg sina Zorana, izbor je pao na nedužnog šesnaestogodišnjaka Pericu Uroševića iz sela Trebotin. Nesrećni dječak je inače bio rođeni brat Zoranove supruge.
Zločin je do detalja isplaniran i sproveden u djelo 17. februara 1992. godine. Kobnog dana, Zoran je namamio svog maloljetnog šuraka Pericu, prvo u Kruševac, a zatim i u kuću svog strica Živorada u selu Naupare. Dječaka je namamio lažnim obećanjem da će mu on i otac srediti papire za rad u Švajcarskoj.
Umjesto papira, Pericu je u kući sačekao Boško. Nesrećnom dječaku je vezao ruke kaišem od pantalona, usta mu zapušio kuhinjskom krpom sa čvorom, a potom ga oborio na trosjed. Tada mu je motkom dugom oko metar smrskao glavu.
Da bi onemogućio identifikaciju i lažno predstavio leš kao svog sina, Boško je tijelo iznio iz kuće, polio benzinom i zapalio. Zdravstvenom osiguranju u Švajcarskoj ubrzo je prijavio smrt sina Dejana. Nakon što je okrvavio ruke, pobjegao je u inostranstvo koristeći lažni pasoš.
Ipak, pravda ga je sustigla. Zbog pljačke zlatare koju je u međuvremenu počinio u Švajcarskoj, Boško je tamo uhapšen i osuđen na 10 godina zatvora.
Za to vrijeme, pravosudni organi u Srbiji procesuirali su njegovog sina Zorana (koji je kasnije promijenio prezime u Jovanović). Zbog pomaganja u ubistvu svog šuraka, Zoran je pred Okružnim sudom u Kruševcu osuđen na osam godina zatvora.
Nakon što je odslužio kaznu u Švajcarskoj, Boško Mikulović je izručen Srbiji. Isti sud u Kruševcu mu je za ovaj stravičan zločin izrekao maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Presudu je 2006. godine potvrdio i Vrhovni sud Srbije, navodeći u obrazloženju da je ubistvo počinjeno iz koristoljublja, „sa visokim stepenom monstruoznosti”.
Ovaj događaj se i dan-danas sa zgražavanjem prepričava u Nauparu, selu koje inače važi za jedno od najpitomijih u kruševačkom kraju i koje je najpoznatije po istoimenom srednjovjekovnom manastiru.