Arktički arhipelag Svalbard postao je nova meta ruskih hibridnih prijetnji. Zbog straha da bi Moskva mogla da testira NATO, Norveška ubrzano jača odbranu na ovom strateški važnom području.
Većim dijelom prošlog vijeka najveća prijetnja stanovnicima Svalbarda bili su polarni medvedi. Danas ta prijetnja sve više dolazi iz Rusije.
Postoji bojazan da bi Moskva mogla da iskoristi ovaj prostrani arktički arhipelag, koji je dio Norveške sa posebnim pravnim statusom, kako bi vojno testirala NATO. Situaciju dodatno komplikuje nesigurnost oko američke predanosti odbrani Evrope, piše Politiko.
Saveznici sumnjaju da Rusija ispituje ključne podmorske kablove u vodama oko Svalbarda i organizuje aktivnosti sa vojnim obilježjima kojima testira granice pravila o svom prisustvu na ostrvima. Dok Rusija pojačava hibridne napade širom Evrope, Oslo ubrzano jača mornaričke i nadzorne kapacitete kako bi zaštitio sjeverni bok. Lokalne vlasti na Svalbardu ulažu u kritičnu infrastrukturu, a pripremljen je i plan evakuacije. "Napetosti na Arktiku i na sjeveru rastu, a Svalbard je naravno dio toga", izjavio je norveški ministar odbrane Tore Sandvik. "Znamo da Rusija koristi brojne načine za provokacije ili stvaranje hibridnih prijetnji."
Iako je riječ o norveškoj teritoriji, na glavnom ostrvu arhipelaga, Špicbergenu, nalazi se rusko naselje.
Decenijama su Moskva i Oslo uspijevali da spreče eskalaciju, ali ta ravnoteža je sada sve nestabilnija. Zapadne zemlje su zabrinute zbog ruskih hibridnih napada u Evropi i upozoravaju da bi Moskva do kraja decenije mogla da pokuša da izvede ograničeni upad na teritoriju neke članice NATO-a.
"Rusko rukovodstvo je krajnje nepredvidivo i sve sklonije riziku", rekla je Kari Aga Miklebost, profesorka ruske istorije i stručnjakinja za Svalbard na Arktičkom univerzitetu u Norveškoj. "Ne bih isključila nijedan scenario kada je riječ o spremnosti Kremlja na sukob sa NATO-om."
Visoki sjever, visoke tenzije
Decenijama je Svalbard bio simbol norveške krilatice "Visoki sjever, niske tenzije", koja je podsticala saradnju među arktičkim zemljama, uključujući i Rusiju.
Osim velike udaljenosti - arhipelag je od kopnene Norveške udaljen više od 900 kilometara - i ekstremno niskih temperatura, razlog za stabilnost bio je specifičan status ostrva. Prema međunarodnom ugovoru iz 1920. godine, države potpisnice priznale su suverenitet Osla nad ostrvima, a zauzvrat su dobile pravo na iskorišćavanje resursa. Sovjetski Savez je nedugo zatim kupio naselje Barencburg kako bi tamo vadio ugalj.
Ugovor takođe zabranjuje korišćenje Svalbarda u "ratne svrhe", što uključuje izgradnju mornaričkih baza i utvrđenja. Ipak, Norveška arhipelag redovno obilazi brodovima obalske straže i vojske.
Na vrhuncu Hladnog rata na Špicbergenu, jedinom naseljenom ostrvu, živelo je 2400 sovjetskih građana, što je bilo oko 70 odsto ukupnog stanovništva. Moskva nema mnogo motiva za rušenje ugovora jer bi joj se to moglo vratiti kao bumerang. Rusko poluostrvo Kola, gdje se nalaze dve trećine njenih nuklearnih podmornica, udaljeno je oko 1000 kilometara. "Rusija je bila oprezna kako bi izbegla bilo kakvu eskalaciju", navodi Miklebost.
To Svalbard čini strateški važnim i za NATO. "U vojnom sukobu ovde bi ruske podmornice mogle da uđu u Sjeverni Atlantik, sakriju se u velikim dubinama i postanu prijetnja za NATO i SAD", tvrdi ona.
Ipak, napetosti su porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu. Od 2022. lokalni ruski zvaničnici kritikuju se zbog niza poteza. Ugostili su organizaciju mladih povezanu sa mornaricom, najavljivali raketne vježbe u blizini i održavali godišnje parade sa vojnim obeležjima, a jednom je zabilježen i prelet helikoptera.
Moskva je 2024. uvela direktne brodske linije iz Rusije, a 2025. godine osnovala je podružnicu Ruskog geografskog društva, koju vodi bivši ministar odbrane Sergej Šojgu. "To nazivamo provokacijama u sivoj zoni", kaže Miklebost. "To je vrlo isplativ način za isticanje ruskog prisustva i osporavanje norveške jurisdikcije."
Zbog toga su norveške obavještajne službe ove godine upozorile da Kremlj "nastoji da poveća ruski manevarski prostor na Svalbardu". Britanske, američke i norveške snage navodno su ovog proljeća zatekle ruske brodove dok su testirali tajno oružje za sječenje podmorskih kablova uz obalu Svalbarda.
Iako se rezerve uglja u Barencburgu smanjuju, Moskva ne odustaje od naselja. Državna kompanija Trust Arktikugol, koja upravlja Barencburgom, za 2025. godinu dobila je oko 1,89 milijardi rubalja (20 miliona eura) saveznih subvencija. Ruski ambasador u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je da želi da vidi "transformaciju privrednih aktivnosti" sa uglja na uslužne djelatnosti i dodao da Arktikugol ulaže u održavanje grada. Na mnogim zgradama iz sovjetskog doba vide se dizalice i skele, što je jasan znak stalnog ruskog interesa.
"Ne dovodimo u pitanje suverenitet Norveške", insistira Korčunov. Rekao je da naglašava "nužnost i važnost poštovanja cijelog Ugovora o Svalbardu" i optužio Oslo da doprinosi "negativnom trendu militarizacije celog baltičko-arktičkog regiona od strane NATO-a".
Norveški odgovor i jačanje odbrane
Viceadmiral Rune Andersen, načelnik norveškog Zajedničkog štaba, rekao je da mu je prioritet "postizanje ravnoteže između odvraćanja i održavanja stabilnosti" na Svalbardu i da ostaje "smiren i pribran" pred hibridnim prijetnjama.
S obzirom na rizik od eskalacije, vojska ulaže u jačanje nadzornih kapaciteta. To uključuje lansiranje tri nova satelita za pomorsko mapiranje sledeće godine, uz "obnovu mornarice i obalske straže kako bi se osiguralo stalno prisustvo" u blizini.
U sklopu jačanja sjevernog boka, Norveška od Britanije kupuje pet protivpodmorničkih fregata tipa 26 i šest podmornica tipa 212CD od Njemačke. Oslo takođe intenzivira vojnu saradnju sa saveznicima, uključujući London i Berlin, a ovog mjeseca su sproveli zajedničke vježbe oko ostrva Jan Majen.
"Zemlje NATO-a češće su u našim vodama", kaže ministar Sandvik i dodaje da je odbrana Svalbarda deo NATO-ovog procesa planiranja. Na lokalnom nivou strategija je da se zadrži mir. Zamenica guvernera Svalbarda Katarina Rise kaže da se njena kancelarija sastaje sa ruskim konzulatom četiri puta godišnje. "Imamo dobar i konstruktivan dijalog. Naša je odgovornost da osiguramo stabilnost i niske napetosti."
Terje Aunevik, gradonačelnik Longjirbijena, glavnog norveškog naselja na Špicbergenu, kaže da vlasti imaju planove za brzu evakuaciju u slučaju sukoba. S obzirom na to da grad zavisi od samo dva podmorska internet kabla, jednog aerodroma, jednog rezervoara za vodu i jedne dizel elektrane, Aunevik ističe da su u toku "velika ulaganja". Ona obuhvataju i izgradnju dva nova rezervoara za vodu do 2029. godine. "Vrlo smo ranjivi iz te perspektive", zaključuje.
Strah od eskalacije i mogući scenariji
Izbliza Barencburg ne izgleda posebno prijeteće. Malo mještana izlazi iz trošnih zgrada, dim se diže iz stare elektrane, a na vjetru se vijori sovjetska zastava sa srpom i čekićem. Naselje djeluje kao relikt prošlih vremena.
Neke od nedavnih hibridnih aktivnosti rezultat su i lokalnog nastojanja da se privuče pažnja Moskve, smatra Arild Moe, stručnjak za Rusiju sa Instituta Fritjof Nansen. "Koriste se nacionalizmom kako bi osigurali prioritet i finansije."
Ipak, Putinova nepredvidivost i nestabilan stav Donalda Trampa prema NATO-u glavni su faktori nesigurnosti.
Zbog sve češćih sabotaža, sajber napada i povreda vazdušnog prostora širom Evrope, postoji bojazan da bi Putin mogao dodatno da eskalira situaciju, kažu dvojica diplomata NATO-a koji su željeli da ostanu anonimni.
Tenzija se osjeća i na samim ostrvima. U Barencburgu "ne razgovaramo o političkim temama", rekla je jedna konobarica iz Sankt Peterburga i priznala da se mještani plaše mogućeg rata između NATO-a i Rusije. "Naravno da nas to brine", dodala je.
"Stalno se priča o tome da li ruska vlada želi da izvrši pritisak na neku članicu NATO-a, a Svalbard je mjesto gdje bi to mogli da učine", kaže Jonatan Svenson, vodič koji u Longjirbijenu živi pet godina.
Kako bi se ublažili ti strahovi, diplomate NATO-a predlažu vazdušne patrole iznad Svalbarda, premiještanje odbrambenih vazdušnih snaga na sjever Norveške i održavanje zajedničkih vježbi u blizini, pod uslovom da se Oslo složi i da su mjere u skladu sa Ugovorom o Svalbardu.
Međutim, NATO za sada nema javnih planova za jačanje mornaričkog ili vazdušnog prisustva oko ostrva. Neki brinu da trenutni stav alijanse neće biti dovoljan za odvraćanje Moskve.
U teoriji, Rusiji bi bilo "vrlo lako" da okupira Svalbard slanjem specijalnih jedinica koje bi zauzele aerodrom, kaže Stole Ulriksen sa Norveške pomorske akademije, iako smatra da je taj scenario malo vjerovatan.
Moskvi ne bi ni trebala potpuna okupacija. Prema analitičarki Miklebost, Rusija bi mogla da iscenira hitnu situaciju koja pogađa njene građane i pošalje snage za upravljanje krizama. Takav potez možda ne bi jasno aktivirao član 5. NATO ugovora.
"Najgori scenario je situacija u kojoj Moskva vidi priliku za testiranje kohezije NATO-a", kaže ona. "Možda Norveška pozove saveznike u pomoć, a onda Donald Tramp kaže: 'Ne - nećemo da rizikujemo naše dobre poslove sa Rusijom zbog ovog malog ostrva.'"