Masakr na Opštinskom sudu u Zagrebu 1999. godine, kada je suspendovani policajac Mato Oraškić ubio suprugu, advokaticu i sutkinju, a ranio zapisničarku, jedan je od najpotresnijih zločina u Hrvatskoj.
Policajac Mato Oraškić je tokom brakorazvodne parnice s pištoljem ušetao u sudnicu na Opštinskom sudu u Zagrebu i ubio suprugu, advokaticu i sudiju.
U Hrvatskoj se 22. septembar obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tragični događaj iz 1999. godine kada su na Opštinskom sudu u Zagrebu ubijene sudija Ljiljana Hvalec (38), advokatica Hajra Prohić (43) i Gordana Oraškić (26), dok je zapisničarka Stanka Cvjetković teško ranjena.
Taj zločin ostao je jedan od najpotresnijih slučajeva nasilja nad ženama u novijoj hrvatskoj istoriji i povod da se svake godine ponovo upozori na razmjere i posledice nasilja.
U sud ušao naoružan
Srijeda, 22. septembar 1999. godine, za sutkinju Ljiljanu Hvalec trebala je da bude uobičajen radni dan. Brakorazvodna parnica bračnog para Oraškić bila je zakazana za 9:30 sati. Kako se bližilo vrijeme rasprave, tada 28-godišnji Mato Oraškić već je sprovodio svoj plan. U sud je ušao kroz prostorije gruntovnice, znajući da će kroz taj ulaz lakše proći s oružjem.
Sat vremena prije rasprave na sud je došao i Vladimir Šeks, tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, zbog zakazanog ročišta radi sukoba s kolegom Slavenom Leticom. U društvu advokatice Nele Pedišić, Šeks je stajao u jednom od hodnika suda. Bilo je oko 9:45 sati kada se na prvom spratu zgrade odvijala drama.
Prvo ubio suprugu, pa advokaticu i na kraju sudiju
Teško ranjena zapisničarka, tada 43-godišnja Stanka Cvjetković, kasnije je posvjedočila kako je Oraškić ustao i izvadio pištolj nakon što je sudija izdiktirala u zapisnik da je brakorazvodni postupak završen.
Prvim hiciima Mato Oraškić ubio je suprugu Gordanu (26), a nakon nje, takođe s dva metka, advokaticu Hajru Prohić (43). Zatim se okrenuo prema sudijskom stolu i pucao u sudiju, čije je tijelo palo na pod.
Zapisničarku je teško ranio, a pri odlasku iz sudnice zgrabio je spise i spakovao ih u ranac. Pobjegao je u toalet gdje je oprao ruke, a potom je istim putem, kroz gruntovnicu, napustio zgradu suda.
Sudija Ivica Veselić, koji je tog dana prvi s kolegom Mladenom Ježekom ušao u sudnicu, opisao je da je na lijevoj strani zatekao potresan prizor gdje su dvije žene ležale jedna preko druge. Dok je krenuo prema izlazu, čuo je tihi glas ranjene zapisničarke koja je molila da sklone sto s nje.
Sinovi ostali bez majke
Suprugu ubijene sudije strašnu vijest saopštio je poslovni partner iz pekare koju su zajedno vodili. Najteže mu je bilo da to saopšti sinovima, koji su tada imali 10 i 6 godina. Ubicu svoje supruge prvi put je vidio tek na suđenju.
Mario Hvalec je izjavio da nikome u životu nije poželio smrt, ali da za počinioca ne važi katolički oproštaj i da mu on do kraja života neće oprostiti. On i sinovi su se kasnije nagodili s državom oko odštete.
Mato Oraškić je svoj brak uništio patološkom ljubomorom.
Prijetio da će ubiti suprugu, pa sebe
Nakon smjene u policijskoj stanici u Novom Zagrebu odlazio bi u kafić gdje je čekao da supruga Gordana završi posao. Brak se ubrzo pretvorio u pakao usled psihičkog i fizičkog zlostavljanja. Početkom 1999. godine Gordana je pozvala roditelje koji su živjeli u Njemačkoj.
Majka i brat su došli po nju u Sloveniju i odveli je u Njemačku, ali je Mato krenuo za njima, zbog čega je intervenisala i nemačka policija. On je celokupnu situaciju pokušao da prikaže kao otmicu od strane njene porodice.
Gordana je pominjala da joj je zapretio da će, ukoliko ga prijavi, ubiti nju pa sebe. Njegova porodica ga je podržavala i iznosila optužbe na račun Gordane i njene porodice. Oraškić je mjesec dana prije napada suspendovan s posla pod sumnjom da je zapalio kuću Gordaninih roditelja. Dan prije masakra proveo je kod majke i ispovedio se u crkvi u Rasniji.
Noć uoči ročišta, advokatica Hajra Prohić javila se Gordani i potvrdila da će ipak prisustvovati raspravi, iako je prvobitno planirala da izostane zbog smrtnog slučaja u porodici svoga supruga. Njen suprug, Esad Prohić, kasnije je izjavio da smatra da je zločin učinjen potpuno svjesno.
Prvi osuđenik na 40 godina robije
Tokom suđenja, Oraškić je vrijeđao majku ubijene sudije i tvrdio da je optužnica protiv njega montirana. Sudija Zdravko Jambrović, koga je Oraškić tokom postupka nazivao korumpiranim pijancem, naveo je da se u svojoj praksi nije susreo sa ovakvim slučajem. Optuženi mu je slao pisma iz zatvora, a neposredno nakon hapšenja prijetio je novim nasiljem.
Mato Oraškić je na kraju osuđen na 40 godina zatvora, čime je postao prvi osuđenik u Hrvatskoj koji je dobio tadašnju maksimalnu zatvorsku kaznu.