Genetsko istraživanje platna za koje se vjerovalo da je u njega bilo umotano tijelo Isusa Hrista otkrilo je izuzetno složenu mješavinu ljudskog, životinjskog i biljnog materijala.
Istraživači su pronašli genetski materijal širokog spektra organizama koji je kontaminirao pokrov, za koji se vjeruje da je obavijao tijelo Isusa Hrista, što dodatno komplikuje pitanje njegovog pravog porijekla, prenio je, između ostalih, i Njujork post.
Torinski pokrov nosi lik muškarca za koga se vjeruje da podsjeća na Isusa Hrista. Analiza DNK otkrila je veliki broj životinjskih, biljnih i ljudskih tragova na ovoj relikviji, što dodatno zamagljuje priču o tajanstvenom platnu za koje se vjeruje da je korišćeno nakon Isusovog raspeća prije oko 2000 godina.
Pokrov, dug 4,4 metra i širok 1,1 metar, jedan je od najpoznatijih i najkontroverznijih hrišćanskih artefakata na svijetu. Prvi put je dokumentovano zabilježen u Francuskoj 1354. godine, a već skoro pola milenijuma čuva se u katedrali Svetog Jovana Krstitelja u Torinu, u Italiji.
Istraživači 1988. godine pomoću radiokarbonskog datiranja i akceleratorske masene spektrometrije utvrdili su da je pokrov nastao između 1260. i 1390. godine, čime je praktično isključena mogućnost da je lik na njemu zaista Isus. Ipak, dio stručnjaka i dalje osporava ove rezultate.
Još 2015. godine, Đani Barkacija sa Univerziteta u Padovi i njegov tim analizirali su uzorke prikupljene 1978. i tada prvi put izneli pretpostavku da bi platno moglo poticati iz Indije.
U novom istraživanju, Barkacija i njegov tim ponovo su analizirali isti materijal i utvrdili da pokrov sadrži izuzetno raznoliku mješavinu srednjovekovne i moderne DNK.
Izvori genetskog materijala uključuju domaće životinje poput mačaka i pasa, kao i farmske vrste, kokoške, goveda, koze, ovce, svinje i konje, ali i divlje životinje poput jelena i zečeva. Otkriveni su i tragovi riba, kao i morski rakovi, muve, biljne vaši, pauci, grinje i krpelji.
Među biljkama čiji je DNK pronađen izdvajaju se šargarepa, različite vrste pšenice, kao i paprika, paradajz i krompir, biljke koje su u Evropu stigle nakon velikih geografskih otkrića. Ipak, nije bilo moguće precizno utvrditi kada je došlo do ovih kontaminacija.
Na pokrovu je pronađen i DNK brojnih ljudi koji su ga tokom vremena dodirivali, uključujući i tim koji je radio analize 1978. godine. "Pokrov je bio u kontaktu sa velikim brojem ljudi, što otežava identifikaciju njegovog originalnog DNK", navode istraživači u naučnom članku "bioRxiv".
Zanimljivo je da gotovo 40 odsto ljudskog DNK potiče iz indijskih genetskih linija, što bi moglo biti posledica istorijskih kontakata ili činjenice da su Rimljani uvozili lan iz oblasti blizu doline Inda.
"DNK tragovi na Torinskom pokrovu ukazuju na to da je platno bilo izloženo različitim uticajima širom Mediterana, ali i na mogućnost da je pređa proizvedena u Indiji", zaključuju autori studije.
Anders Geterstrom sa Univerziteta u Stokholmu ističe da se u naučnoj zajednici i dalje smatra da je radiokarbonsko datiranje iz 1988. dovoljno pouzdano. Iako postoje određene rasprave, većina istraživača prihvata da pokrov potiče iz 13. ili 14. vijeka.
On, međutim, nije uvjeren u teoriju o indijskom porijeklu. "Ne vidim razlog da sumnjam da pokrov potiče iz Francuske i da je nastao u 13. ili 14. vijeku. Torinski pokrov ima svoju istoriju kao važna relikvija, i ta istorija je možda zanimljivija od legendarne priče o njegovom porijeklu - koja nema čvrstu naučnu potvrdu", rekao je.