Evropom se širi nemir zbog mogućnosti da Putin proširi rat. Hibridni napadi i neizvjesna podrška SAD tjeraju evropske lidere da hitno jačaju odbranu i pripremaju se za najgori scenario.
Evropom se širi nemir. Belorusija, najbliži vojni saveznik Rusije, ove nedelje je održala velike vježbe kod koridora Suvalki, uskog prolaza koji povezuje baltičke države sa ostatkom NATO-a. Francuski predsjednik Emanuel Makron najavio je nove mjere zaštite kritične infrastrukture od ruskih hibridnih napada.
Poljski premijer Donald Tusk upozorio je da bi Rusija mogla da izvede napade dronovima ili projektilima na članice NATO-a i pokuša da ih prikaže kao nesreće. Ujedinjeno Kraljevstvo pozvalo je građane da stvore zalihe hrane i vode, a načelnik odbrane izjavio je da se Britanija suočava sa najopasnijim periodom u poslednjih nekoliko decenija. Njemačka priprema bolnice za mogući napad, dok je čak i neutralna Švajcarska usvojila novu strategiju nacionalne bezbijednosti.
U isto vrijeme, američki predsjednik Donald Tramp najavio je napredak prema uspostavljanju stalne vojne baze u Poljskoj, a prije dvije nedelje poslao je direktora CIA-e u Moskvu sa upozorenjem da se ne napada teritorija NATO-a. Čini se da su države sa obje strane Atlantika zabrinute zbog mogućnosti da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao da proširi rat izvan Ukrajine, piše CNN.
Širenje ruskog bojnog polja
Sjedinjene Države su ove nedelje dobile konkretan uvid u tu prijetnju. Savezni tužioci podigli su optužnice protiv pet osoba koje su navodno sarađivale sa ruskom obavještajnom službom. Terete se da su planirali napade i ubistva širom svijeta, uključujući SAD, te da su naručivali udare na civilnu i vojnu infrastrukturu u evropskim zemljama.
Ove optužbe dio su šireg obrasca sa kojim se Evropa suočava godinama, a koji uključuje sajber napade, sabotaže, podmetanje požara i napade dronovima. Prošlog mjeseca Njemačka je optužila Rusiju za napad dronom na jedan civilni aerodrom.
Strateški izazov za NATO je u tome što Rusija može da sprovodi takve operacije bez jasnog prelaska praga koji bi označio početak konvencionalnog rata.
Upad dronom u vazdušni prostor NATO-a, ometanje rada aerodroma ili sabotaža infrastrukture operacije su u "sivoj zoni" koje je lako negirati. Putin se koristi dvosmislenošću, svjestan da je Savez podijeljen oko toga kako i da li uopšte treba reagovati. Ali, šta ako odluči da ode korak dalje?
Koridor Suvalki
Koridor Suvalki nudi jedan od mogućih odgovora. Riječ je o stotinak kilometara dugoj granici između Poljske i Litvanije, koja predstavlja jedinu kopnenu vezu između baltičkih država i ostatka NATO-a. Moguće je zamisliti krizu u kojoj Rusija, možda u saradnji sa Bjelorusijom, pošalje snage u dio tog koridora.
To ne bi bila direktna invazija, poput ulaska tenkova u Poljsku. Putin bi takav potez, ako bi ga uopšte priznao, vjerovatno nazvao ograničenim upadom i tvrdio da ne želi eskalaciju. Istovremeno bi nezvaničnim kanalima širio poruke da bi bilo kakav odgovor NATO-a nosio rizik od nuklearnog rata.
Cilj takvog poteza ne bi bio samo zauzimanje koridora, već potkopavanje cijelog NATO saveza i njegovih garancija o uzajamnoj odbrani. Da li bi se 32 države članice zaista složile da će ratovati sa Rusijom kako bi vratile uski pojas teritorije?
Da li bi američki predsjednik rizikovao eskalaciju sa nuklearnom silom zbog Litvanije? Da li bi to učinile Njemačka i Francuska? Niko ne može biti siguran, a upravo ta neizvijesnost ide Putinu u prilog.
Generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea pitali su o scenariju takvog napada. Odgovorio je da NATO redovno vježba za takve situacije i da bi odgovor bio razoran. Međutim, s obzirom na to da je Vašington u sukobu sa nekim od najbližih saveznika, pitanje je da li mu Putin vjeruje.
Lekcije iz Ukrajine
Rat u Ukrajini pružio je Evropi brutalnu lekciju o zahtjevima modernog ratovanja. Državama nije potrebna samo vojna oprema, već i otpornost cjelokupnog društva. To uključuje električne mreže koje mogu da izdrže napade, bolnice sposobne da prime veliki broj žrtava, rezervne komunikacione sisteme i funkcionalne saobraćajnice.
Najvažnije od svega, potrebna su im društva koja mogu podnijeti gubitke bez unutrašnjeg sloma. NATO je ove nedelje objavio ažurirane smjernice za nacionalnu otpornost koje pokrivaju sve, od obezbjeđivanja kontinuiteta vlasti i snabdijevanja energijom do hrane, vode i komunikacija u vrijeme krize.
Zvaničnici Saveza proučavaju kako su Ukrajinci uspjeli da održe funkcionisanje osnovnih usluga pod stalnim ruskim napadima. To je izuzetan preokret. Ukrajina više ne prima samo lekcije od NATO-a - sada i NATO uči od Ukrajine.
Time se agresija pokušava odvratiti ne samo obećanjem vojnog odgovora, već i porukom Putinu da njegov plan jednostavno ne može uspjeti. Sama pripremljenost tako postaje dio strategije odvraćanja.
Pitanja o Vašingtonu
Iza evropske žurbe stoji i američki faktor. Sjedinjene Države su istovremeno angažovane u Evropi, suočavaju se sa Iranom na Bliskom istoku i pokušavaju da odvrate Kinu u Indo-Pacifiku. Protivvazdušna odbrana, mornaričke snage i zalihe municije ne mogu biti svugdje u isto vrijeme.
Iako je Tramp preduzeo korake za jačanje NATO-a, njegova predanost klauzuli o uzajamnoj odbrani ostaje neizvjesna, a Moskva je toga svjesna. Rusija je i dalje vojno vezana za Ukrajinu, ali Putinu nije potrebna još jedna invazija tih razmera da bi izazvao NATO.
Može se postepeno kretati ljestvicom eskalacije: od sabotaža i sajber napada, preko ubistava i napada dronovima, do ograničene vojne operacije kojom bi testirao da li Savez misli ozbiljno. Postavlja se pitanje da li bi Tramp krenuo u rat sa Rusijom zbog komadića zemlje koji se zove koridor Suvalki i da li bi Amerikanci bili spremni na to. Sama ta neizvjesnost potkopava strategiju odvraćanja.
Kraj iluzija u Evropi
Tokom tri decenije nakon Hladnog rata, Evropa je dopustila da njena odbrambena spremnost oslabi. Rizik od rata činio se dalekim, izdvajanja za vojsku su pala, a civilna zaštita postala je relikt prošlosti. Vladala je pretpostavka da će SAD uvijek uskočiti ako situacija postane ozbiljna.
Ta era je završena. Evropski lideri se pripremaju za rat jer shvataju neugodnu istinu: odvraćanje zavisi od toga u šta Putin vjeruje, a odgovor Amerike na širenje sukoba više nije zagarantovan. Bjeloruske vežbe u blizini koridora Suvalki izazivaju zabrinutost jer je, uprkos ruskim problemima u Ukrajini, sistem odvraćanja oslabio.
Najbolji način da se spriječi širenje rata je osigurati da Putin bude uvjeren kako njegov plan ne može uspjeti. Sudeći prema hitnim potezima koji se povlače u evropskim prijestonicama, raste strah da bi on mogao da vjeruje u suprotno.