Kina je prvi put gotovo otvoreno priznala postojanje ogromnih polja silosa za interkontinentalne balističke rakete, čija je izgradnja godinama izazivala zabrinutost i nagađanja na Zapadu.
Kina je prvi put gotovo otvoreno priznala postojanje ogromnih polja silosa za interkontinentalne balističke rakete, čija je izgradnja godinama izazivala zabrinutost i nagađanja na Zapadu.
U dokumentarcu kineske državne televizije CCTV, snimljenom povodom 99. godišnjice osnivanja Narodnooslobodilačke armije, vojni inženjer Cui Daohu opisao je višegodišnji rad na izgradnji "kuća za rakete" u pustinjskim predjelima zapadne Kine. Ovo je prvi put da izvor direktno povezan sa kineskom državom javno govori o ovom masivnom projektu, čije su postojanje 2021. godine otkrili komercijalni satelitski snimci, lociravši oko 320 silosa.
Nuklearna strategija i pritisak Pekinga
Otkriće ovih silosa ranije je pokrenulo pitanje da li Peking mijenja dugogodišnju nuklearnu strategiju i odustaje od politike da neće prvi upotrebiti nuklearno oružje. Kina je ovakva tumačenja odbacivala, ističući da svoj arsenal održava na "minimalnom nivou potrebnom za nacionalnu bezbijednost", ali je istovremeno izbjegavala da javno govori o samim silosima.
U dokumentarcu se ističe da je kinesko rukovodstvo vršilo snažan pritisak da se projekat završi u roku. Cui, koji je od 2023. godine i vojni izaslanik, naveo je da su ga u Pekingu neprestano ispitivali o rokovima. Kako bi ubrzao radove, njegov tim je razvio novu metodu gradnje, sa ciljem da zemlja u presudnom trenutku može da upotrebi svoj "strateški adut" – što je kineski vojni termin za strateške nuklearne rakete.
Sposobnost "drugog udara"
Robert Rust, analitičar iz Unije zabrinutih naučnika, smatra da je način na koji je projekat predstavljen izuzetno važan. Prema njegovim riječima, Kina ovim sugeriše da ubrzana izgradnja služi osiguravanju "sposobnosti drugog udara" – moći da uzvrati nuklearnim oružjem čak i nakon što prva pretrpi napad.
Ovakav potez se tumači ne kao prelazak na agresivniju doktrinu, već kao odgovor na razvoj američkih protivraketnih sistema. Logika Pekinga je da im je potreban veći i otporniji arsenal kako bi osigurali da će dio raketa preživeti eventualni prvi udar i moći da uzvrati.
Završetak projekta i širenje arsenala
Činjenica da državni mediji sada otvoreno govore o ovom inženjerskom poduhvatu može biti signal da je izgradnja velikih polja silosa završena ili je pred samim krajem. U istom dokumentarcu prikazani su i drugi strateški sistemi, uključujući hipersoničnu raketu DF-17 i bombarder H-6N sposoban za nošenje nuklearne bojeve glave.
Tempo kineskog nuklearnog naoružavanja ostaje predmet debata. Dok američko Ministarstvo odbrane procjenjuje da bi Kina do 2030. godine mogla da raspolaže sa više od 1.000 nuklearnih bojevih glava, nezavisni istraživači sugerišu da Peking možda već ima dovoljno plutonijuma za proizvodnju između 800 i 1.000 komada.
Nakon pet godina ćutanja o stotinama silosa koje su zapadni sateliti već uveliko snimali, Peking je odlučio da skine veo tajne i javnosti po prvi put predstavi svoju stranu priče.