Norveški kralj Harald Peti biće sahranjen 9. septembra u Oslu. Bio je kralj 35 godina, a njegov život obilježili su ratno izbjeglištvo, ljubav prema Sonji i velika strast prema jedrenju.
- Norveški kralj Harald Peti biće sahranjen 9. septembra u katedrali u Oslu.
- Preminuo je 28. avgusta u 89. godini, nakon što je bio hospitalizovan zbog hemolitičke anemije.
- Iza sebe je ostavio 35 godina na prijestolu, ljubavnu priču koja je trajala devet godina prije braka i život obilježen sportom, ratnim izbjeglištvom i bliskim odnosom sa Norvežanima.
Norveški kralj Harald Peti biće sahranjen u Oslu 9. septembra, saopšteno je iz kraljevskog dvora.
Ceremonija će biti održana u katedrali u glavnom gradu, a pogreb je zakazan za 13 časova.
Kralj Harald preminuo je 28. avgusta u Univerzitetskoj bolnici u Oslu u 89. godini. U bolnicu je primljen 17. avgusta zbog komplikacija povezanih sa hemolitičkom anemijom, nakon što se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo.
Njegov sin Hokon naslijedio je prijesto i uzeo zvanično ime Hokon Osmi. Pred norveškim parlamentom položiće zakletvu 1. septembra, čime će i formalno biti obilježena smjena na čelu zemlje.
Kralj koji je kao dječak bio izbjeglica
Harald je rođen 21. februara 1937. godine i bio je prvi norveški princ rođen u Norveškoj nakon više od pet vijekova.
Njegovo djetinjstvo, međutim, nije izgledalo kao život budućeg kralja.
Kada je nacistička Njemačka 1940. godine napala Norvešku, tada trogodišnji Harald napustio je zemlju sa majkom, krunskom princezom Martom, i sestrama. Porodica je preko Švedske otišla u Sjedinjene Američke Države, gdje je tokom rata živjela u izbjeglištvu. U Norvešku se vratio tek nakon završetka rata, 1945. godine.
Taj period ostao je jedan od važnih događaja njegovog života. Od dječaka koji je morao da napusti dom postao je monarh koji je više od tri decenije predstavljao svoju zemlju.
Čekao je devet godina da oženi Sonju
Jedna od najpoznatijih priča iz Haraldovog života ipak nije vezana za politiku, već za ljubav.
Harald se zaljubio u Sonju Haraldsen, djevojku iz građanske porodice. Za budućeg kralja takav brak tada nije bio jednostavna stvar – očekivalo se da će se oženiti pripadnicom neke evropske kraljevske porodice ili plemstva.
Harald i Sonja bili su zajedno čak devet godina prije nego što su dobili dozvolu za brak. Njegov otac, kralj Olav Peti, na kraju je dao saglasnost, nakon konsultacija sa parlamentarnim liderima i vladom.
Vjenčali su se u katedrali u Oslu 29. avgusta 1968. godine. Njihova ljubavna priča postala je jedan od simbola modernizacije norveške monarhije.
Kralj koji je išao na Olimpijske igre
Harald nije bio tipičan monarh koji se sportom bavio samo rekreativno.
Bio je strastveni jedriličar i predstavljao je Norvešku na čak tri Olimpijske igre – u Tokiju 1964, Meksiko Sitiju 1968. i Minhenu 1972. godine.
Na Olimpijskim igrama u Tokiju imao je posebnu čast da nosi norvešku zastavu na ceremoniji otvaranja.
Jedrenje je ostalo njegova velika strast i decenijama kasnije. Učestvovao je na međunarodnim takmičenjima, a sa norveškom posadom osvojio je i svjetsko prvenstvo.
Sport mu je bio toliko važan da je Harald svojevremeno sebe opisao kao svojevrsnog „sportskog fanatika“.
Nije želio da abdicira
Harald je na prijesto stupio 1991. godine, nakon smrti svog oca Olava Petog.
Tokom 35 godina vladavine suočavao se sa brojnim zdravstvenim problemima, uključujući ozbiljne infekcije, probleme sa srcem i hemolitičku anemiju. U martu 2024. ugrađen mu je pejsmejker.
Uprkos zdravstvenim problemima, godinama je odbijao mogućnost abdikacije. Objašnjavao je da je položio zakletvu da će služiti Norveškoj i da je tu obavezu smatrao doživotnom.
Upravo je ta njegova upornost bila jedna od karakteristika po kojoj će ostati upamćen.
Od monarha do "kralja naroda"
Harald je tokom vladavine postao poznat po neformalnijem i otvorenijem pristupu monarhiji.
Posebno je ostao upamćen po reakciji nakon terorističkih napada u Norveškoj 2011. godine, ali i po govorima kojima je insistirao na toleranciji i uključivanju svih građana u norveško društvo.
Zbog takvog pristupa često je opisivan kao kralj koji je uspio da modernizuje monarhiju, a da istovremeno zadrži poštovanje Norvežana.
Njegova popularnost bila je velika i pred kraj života. Za mnoge građane Harald nije bio samo formalni šef države, već simbol stabilnosti i nacionalnog jedinstva.
Sada ga nasljeđuje sin Hokon Osmi, koji je odmah nakon očeve smrti preuzeo kraljevske dužnosti i zadržao porodično geslo „Sve za Norvešku“. Zakletvu pred parlamentom položiće 1. septembra.
Norveška će se od Haralda oprostiti 9. septembra, na mjestu gdje je prije gotovo šest decenija počela i njegova ljubavna priča sa Sonjom.
Bio je kralj koji je kao dječak morao da napusti svoju zemlju, kao mladić se borio za pravo da oženi ženu koju voli, kao sportista se takmičio na Olimpijskim igrama, a kao monarh proveo 35 godina pokušavajući da bude blizak ljudima kojima je služio.