Visoki francuski državni službenik Kristijan Negr optužen je da je omamljivao više od 200 žena na razgovoru za posao ubacujući im opijate u kafu, nakon čega ih je odvodio u šetnju i primoravao na ponižavajuće zahtjeve.
"Bila sam potpuno slaba. Uopšte nisam osjećala noge. Bila sam uplašena i nisam znala šta se dešava“, kaže Anais de Vos. U julu 2011. godine, Anais, tada 27-godišnjakinja, otišla je na razgovor za posao u francuskom Ministarstvu kulture u Parizu.
Iako obično ne pije kafu, ljubazno je prihvatila šolju koju joj je ponudio ispitivač, visoki državni službenik Kristijan Negr. On je sam pripremio kafu, rekla je, ali je imala loš ukus i popila je samo pola.
Danas je Anais jedna od skoro 250 žena koje vjeruju da im je Negr davao diuretike između 2009. i 2018. godine kako bi ih natjerao da vrše nuždu pred njim, izvještava Bi-Bi-Si.
Sastanak je počeo u kancelariji, ali posle nekoliko minuta, Negr je predložio šetnju. Dok su šetali ulicama Pariza, Anais je osjetila neobjašnjivu i nekontrolisanu potrebu za mokrenjem. Rekla mu je da hitno mora da pronađe toalet.
"Pogledao me je pravo u oči i rekao: 'Oh, moraš li da ideš?' Osjećala sam se kao dijete. Bilo mi je veoma čudno kako me je gledao, gotovo likovanjem", prisjeća se ona.
Službenik drogirao žene
Ona tvrdi da ju je uputio ka vratima ostave ispod mosta na Seni i rekao: 'Možete to da uradite ovdje'.
Osjetila je da je situacija postala opasna i insistirala je da nastave. Otišli su u Luvr, ali je ulaz u toalet koštao jedan euro, a ona je ostavila novčanik u ministarstvu. Negr je rekao da ni on nije imao gotovinu. Očajna i u bolovima, Anais je pronašla kafić koji joj je dozvolio da koristi toalet. Dok mu se približavala, izgubila je kontrolu i urinirala po odjeći. Kasnije je rekla da joj je jedina utjeha bila činjenica da se to dogodilo van Negreovog vida.
Posle tri sata sa njim, osjećala se omamljeno i iscrpljeno. Nije dobila posao, a incident je narušio njeno samopouzdanje, zbog čega je u godinama koje su uslijedile birala manje ambiciozne poslove.
Godine 2019, dobila je pismo od policije. Na sastanku je saznala da se smatra jednom od skoro 200 žena koje je Negr navodno drogirao tokom razgovora za posao.
"Bila sam šokirana, ali mi je bilo drago što sam znala da nisam luda. Nešto se zaista dogodilo tog dana", ispričala je ona.
U međuvremenu, desetine drugih navodnih žrtava su se javile. Policija vjeruje da je Negr koristio diuretike, ljekove koji stimulišu mokrenje. Istražitelji su to otkrili zahvaljujući tabeli na Negreovom računaru pod nazivom "Eksperimenti P".
U dokumentu je navedeno vrijeme kada su žene dolazile na razgovore, kada su im diuretici davani, koliko im je trebalo da zatraže da idu u toalet i kakvu vrstu donjeg veša su nosile.
Sličan obrazac napada
Istraga protiv Negra je počela u junu 2018. godine, kada ga je kolega uhvatio kako fotografiše ženu ispod stola. Prvo je suspendovan, a zatim otpušten 2019. godine.
Tužioci su rekli da je priznao istražiteljima da je "nametao ponižavajuće situacije ženama". Još jedna žrtva u njegovim bilješkama bila je Mari-Elen Bris, koju je intervjuisao u Strazburu 2016. godine. Takođe joj je predložio šetnju pored kanala. Ubrzo je osjetila neodoljivu potrebu za mokrenjem.
Negre je rekao da je znao za javni toalet u blizini, ali da ga nije bilo.
"Počela sam zaista da patim, bol je bio toliko jak da sam poblijedila, a suze su mi se slivale niz lice", kaže ona.
Nije imala drugog izbora nego da vrši nuždu u javnosti, a Negre joj je ponudio da je pokrije svojom jaknom.
"Bilo mi je strašno neprijatno. Nije skidao pogled sa mene. Godinama se stidjela, sve dok je policija nije kontaktirala", priseća je ona.
Mari-Elen kaže da pored psihološke traume, ima i trajne probleme sa urinarnim traktom.
"Napadnuta sam i otrovana. Za mene je to očigledno se**ualni napad", dodala je.
Pitanje hemijskog potčinjavanja, odnosno upotrebe droga za uspostavljanje kontrole nad osobom, aktuelizovala je u Francuskoj poslanica Sandrin Žoso.
Psihološka i fizička trauma
Postala je aktivistkinja nakon što je senator proglašen krivim što joj je stavio opijate u piće. Joso tvrdi da država nije činila dovoljno da zaštiti žene. Ove godine je pokrenut pilot program koji ženama omogućava da testiraju uzorke krvi, urina ili kose bez podnošenja zahtjeva.
Profesor Žan-Klod Alvarez, koji rukovodi programom, kaže da je korišćenje diuretika na ovaj način "veoma neuobičajeno“"i da nikada nije vidio ništa slično u svojoj 26-godišnjoj karijeri toksikologa.
Prošlo je 15 godina od incidenta sa Anais i sedam godina otkako je razgovarala sa policijom. Ona je frustrirana sporim tempom postupka. Negre, koji ima preko šezdeset godina, nalazi se pod zvaničnom istragom zbog posjedovanja droge, narušavanja privatnosti i se**ualnog napada i čeka suđenje. Njegov advokat je odbio da komentariše za Bi-Bi-Si.
"Sve je to uznemirujuće i ljuta sam zbog načina na koji se prema nama postupa", kaže Anais, koja sada ima 42 godine.
Mari-Elen opisuje čekanje kao "sekundarnu viktimizaciju". UN Žene kažu da vlasti moraju da urade više jer odlaganja u takvim slučajevima uništavaju živote žena.
Francuska policija i vlada nisu odgovorile na kritike. Mari-Elen je dugo ćutala, ali se više ne stidi.
"Ne moram da se krijem - ja sam žrtva. Važno je progovoriti jer je to pomoglo drugim žrtvama da se identifikuju i prijave to. U svijetu u kojem živimo, neophodno je govoriti o se**ualnom nasilju", zaključila je ona.